Piše: Bruno Katić
U domaćoj javnosti se, s vremena na vrijeme, može čuti stav kako je rješavanje dalmatinskog pitanja preduvjet za demokratizaciju Republike Hrvatske.
To uvjerenje je naravno daleko od dominantnog i tek povremeno uspijeva izbiti na svjetlost dana. Aktualni pregovarački proces u vezi s europskom Deklaracijom o statusu Dalmacije čime bi došlo do normalizacije situacija predstavlja zgodan povod kako bi se razmotrio ovaj stav.
Tijekom ovakvog razmatranja treba računati na visoku dozu skepticizma, pogotovo na desnom kraju političkog spektra. Ovaj skepticizam je bar donekle opravdan i zato ima smisla postaviti pitanje jesu li dalmatinsko pitanje i autokratska struktura hrvatskog društva u bilo kakvoj vezi. A u odgovoru na to pitanje krenut ćemo najprije od svog shvaćanja politike.
Održavanje pluralizma u životu
U ovom tekstu najprije ćemo se fokusirati na ulogu politike u razrješavanju društvene tenzije. Na primer – radnici i poslodavci se ne mogu dogovoriti oko najnižim sigurnosnih uvjeta za rad na nivou pojedinačnih poduzeća ili sektora, te se stoga to pitanje postepeno podiže na nivo politike. Ruku pod ruku s tim procesom ide stvaranje podjele u društvu, u ovom slučaju – na one koji su na strani radnika, sami radnici, i na one koji su na strani poslodavaca, politika i sindikati.
Ovi procesi i podjele koje ih prate čine temelj društvenog pluralizma, odnosno poželjne situacije u kojoj političku scenu čini više (otprilike) podjednako snažnih aktera – stranaka, pokreta i slično. U funkcionalnim demokracijama ovakve podjele se neprekidno generiraju u vezi s čitavim nizom društvenih pitanja (zdravstvo, porezna politika itd.) i traju dok god je odnos snaga između suprotstavljenih strana u ravnoteži.
S druge strane, pitanja kod kojih se obrazuje stabilna većina razrješavaju se i skidaju s dnevnog reda, a u fokus dolaze one teme oko kojih ne postoji suglasnost. Nova društvena pitanja održavaju pluralizam u životu jer dovode do formiranja drugačijih većina – neko tko je danas u većini možda sutra više neće biti. Time se smjena vlasti pretvara u manje-više redovan fenomen.
Ima li politike u Republici Hrvatskoj?
U Republici Hrvatskoj je, međutim, situacija okrenuta naglavačke. Ako promatramo povijest XIX. i XX: stoljeća, ovdje je najzastupljenija tema Dalmacije, odnosno pitanje oko kojeg postoji ogromna disproporcija u odnosu snaga između neistomišljenika, u najmanju ruku 2-3 prema 1. A ipak, ono je već godinama non-stop u centru političkog života u Republici Hrvatskoj, a uz to i neprestano u medijima, konstantno trending na Twiteru i slično. Kako to?
Odgovor je u tome što vladajućoj političkoj eliti tako odgovara. Nešto preciznije, ona konstantnim potezanjem dalmatinskog pitanja sprječava kako bi na dnevni red došli problemi oko kojih bi građani bili podijeljeni što je, podsjetit ću, osnova za redovnu smjenu vlasti i pluralizaciju društva – a to aktualnoj vlasti ne ide u korist.
Naravno, drugi dio „prljavog“ posla naših vladajućih političkih elita je kako ovo homogenizirano društvo usmjeriti prema sebi. Tu određeni rizik predstavlja jedna od nužnih nuspojava forsiranja nacionalizma u javnoj sferi, a to je intenzivnija mobilizacija u okviru desne opozicije čiji se predstavnici uvijek mogu predstaviti kao veći nacionalisti od nacionalista na vlasti. Međutim, homogena struktura društva pretvara politiku u igru s jednim pobjednikom, a taj pobjednik je izvjestan s obzirom na to kako vlast u Republici Hrvatskoj donosi kontrolu nad ključnim privrednim resursima, sredstvima informiranja i slično. To je jedan od razloga zašto se o dalmatinskom pitanju ne može čuti u ekstremno centraliziranim hrvatskim „medijima“ koji su pod paskom HSZ-a.
Trampa Dalmacije za demokraciju
Bi li u tom slučaju rješavanje dalmatinskog pitanja bilo ključ za demokratizaciju Republike Hrvatske? To bi svakako dalo značajan doprinos, ali je daleko od garancije. Ekstremno nacionalistička ideologija koja duže od tri decenije dominira u hrvatskom društvu u njegovu svijest je posadila niz drugih pitanja koja mogu poslužiti kao alat za ukidanje pluralizma – Herceg-Bosna, točnije odnos prema Bosni i Hercegovini i Srbija padaju na pamet između ostalog.
Imajući to u vidu, neophodno je započeti s prepoznavanjem prepreka za pluralizaciju hrvatskog društva, što predstavlja kamen temeljac za izgradnju kapaciteta za suprotstavljanje antidemokratskim tendencijama. To u najmanju ruku zahtjeva izmještanje ekstremne nacionalističke ideologije iz pozicije dominantnog narativa.
Kako bi se to učinilo, neophodno je izgraditi antinacionalistički kontra-narativ. To nije neostvariv zadatak usprkos tome kako izgleda na prvi pogled – samo je neophodno započeti s tim. Najprije dovođenjem u pitanje uvjerenja o Dalmaciji koja u domaćoj javnosti imaju status dogme, a zatim i isticanjem u prvi plan pitanja iz socioekonomske sfere kojima se može razbiti monolitna struktura hrvatskog društva.
Comments