Piše: Livia Marinni
Nastavak interviewa koordinatora DDF-a, Vedrana Bralića za pariški Radio Atlantis. Rekao je kako se boriti za Dalmaciju, njezinu budućnost i dalmatinski identitet ukoliko Dalmatin(c)i zabijaju glavu u pijesak veoma teško.
Na pitanje voditeljice, Marie-Ange Lefevre, zbog čega se odlučio baviti politikom i znači li to kako ima ambicije biti zastupnik u Hrvatskom saboru, Bralić odgovara kako je mogao biti zastupnik davnih dana da je to htio. Sjeća se kako su ga iz jedne stranke molili da bude regionalni politički tajnik, ali je odbio tu ponudu. Ipak smatra kako Dalmacija mora biti zastupljena u Hrvatskom saboru. Dalmacija je razvojni motor Republike Hrvatske, prije svega jer Dalmacija najviše uplaćuje u državni proračun, a uz to svake godine daje 3,5 milijarde eura za Slavoniju. Dalmacija će od 1991. do kraja 2023. Državni proračun uplatiti 255 milijardi eura, a za Slavoniju 115,5 milijardi eura - bez kamata.
Zbog toga Dalmacija treba biti predstavljena u Hrvatskom saboru kroz predstavnike onih koji se zbilja bore za nju i njezine stanovnike, prvenstveno predstavnike, nepriznate, dalmatske nacionalnosti. Takva bi opcija imala prirodni prag i ne bi bilo bačenih glasova. Dakle, što više ljudi u Dalmaciji i izvan Dalmacije bude čulo za DDF i htjelo se priključiti ovoj organizaciji organizaciji, to će značiti kako će prije ući u Sabor i kako će u njemu biti više poslanika koji će se zalagati ne samo za teme koje su bitne za Dalmatine i Dalmatince, već i za demokratsku, europsku, građansku i progresivnu Republiku Hrvatsku, što je u ovom trenutku veoma važno.
Bralić je nadalje rekao kako pošto je Dalmacija dalmatska zemlja, a ne "Južna Hrvatska", na kojoj ne žive samo Dalmatini, već i Hrvati, ali i pripadnici drugih nacija, svi mi živimo dalmatinske probleme i na najbolji način znamo što se sve može uraditi. Nama je povratak dalmatskom identiteti i dalmatskom načinu života izrazito bitno, kako bi Dalmacija bila motor dublje integracije Republike Hrvatske unutar Europske unije i NATO-a, kako bi se ono što se u Dalmaciji proizvede i pošalje prema Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, u Državni proračun, podijeli tako da novac ostane onome tko ga zarađuje. Ove godine će Dalmacija od 17,3 milijarde eura uplaćenih u Državni proračun Republike Hrvatske dobijemo 440 milijuna, što znači kako na svakih 39,4 eura dobijemo jedan natrag. Mislimo kako to nije pravedno. Pravedno bi bilo kada bi sredstava ostajala onome tko ih zarađuje ili stvara.
Samo bi taj način Dalmatin(c)i mogli upravljati svojim razvojem, a to znači sami sebi izgraditi sve ono što im treba, od regionalnog vodovoda čime bismo riješili pitanje pitke vode za 500 000 stanovnika Dalmacije, kanalizacijsku mrežu za oko 400 000 ljudi, osigurali dostupnost zdravstvenih usluga svim stanovnicima Dalmacije, izgradili ceste i željezničke pruge kojom bismo premrežili Dalmaciju i na taj način olakšali kretanje ljudi prema drugim i boljim poslovima, ali i ravnomjerni privredni razvoj Dalmacije. Siguran sam kako bi naš rezultat pozitivno iznenaditi mnoge, čak sam siguran i kako bi neke i zaprepastio, osobito one koji su se nadali i likovali kako je DDF na koljenima i one koji se nadaju kako članstvo u DDF ne vodi ničemu i kako neće biti na pravi način predstavljeno.
Dalmacija je, iako kako smo rekli najviše uplaćuje u Državni proračun, u dubokoj sjeni Zagreba, Slavonije i visoke politike te brojnih korupcijskih i drugih afera. Iduće godine je godina svih izbora što daje rekordno malo vremena kako bi se stranke pripremile i prezentirale svoje ideje i planove. Je li interes za Dalmaciju u modernoj hrvatskoj povijesti trenutno na najnižim granama ili tu i dalje možemo povući neke zanimljive paralele, pitala je voditeljica.
Bralić je odgovorio kako nije slučajno što velikohrvatski kleronacistički i antidalmatinski režimi, posebno oni od 1870. na ovamo, pokušavaju gurnuti Dalmaciju u stranu i nije slučajno što sto pedeset i tri godine traje antidalmatinska kampanja.
To je u relaciji s nekoliko stvari. Prvo se odnosi na činjenicu kako su upravo Dalmatini bili ti koji su 21. lipnja 1941. u malom mjestu Vrgorac osnovali prvu antifašističku jedinicu u okupiranoj Europi. Dalmatini su bili nacija koja je naviše stradala za vrijeme II. sv. rata, posebno Šibenčani; nadalje tu su i primjene - promjene u Dalmaciji jamče promjene u cijeloj Republici Hrvatskoj. Dakle, ovo samo govori u prilog tome koliko su antidalmatski režimi (od Stjepana Mitrova Ljubiše, do Franje Tuđmana, preko Račana i Mesića, preko Sanadera, Kosor, Milanovića do Plenkovića) uplašen činjenicom kako, ukoliko izgube Dalmaciju, praktički pada s vlasti.
Ljudi u Dalmaciji žele imati svoje predstavnike koji će se baviti njihovim problemima i mislim kako je upravo radi toga jako bitno staviti u prvi plan temu Dalmacije te temu regionalizacije i decentralizacije. Mislim kako je ovo taktički potez premijera Plenkovića. Mislim kako opozicija i svi oni koji žele građansku, demokratsku i europsku Republiku Hrvatsku ne bi smjeli upasti u tu zamku. Dakle, pobjeda u Dalmaciji jednako je važna kao i pobjeda u Zagrebu ili Istri. To dokazuje i bliža hrvatska povijest – svaki put kada Dalmacija odabere promjene to bude dobro za cijelu državu.
„Period HDZ-ove vladavine Dalmacijom opisao bih kao dobrovoljno razvlašćivanje Dalmacije prema onoj staroj crnogorskoj poslovici: 'Lezi ‘lebe da te…' i tu stajem jer ne želim biti vulgaran“, bio je Bralićev odgovor na pitanje, nakon 45 godina komunističke vladavine Dalmacijom 1990. je došao red da HDZ vlada ovom regijom.
Objasnio je kako je HDZ Dalmaciji nametnuo najekstremniji oblik centralizacije odnosno najrigidniji oblik unitarizma u modernoj Europi. No, stanovnici su prihvatili zagrebačku centralizaciju. Ta vrsta centralizacije ogleda se u tome što umjesto Dalmatina i Dalmatinaca, odluke za Dalmaciju donose nesposobni zagrebački birokrati. Da, oni primaju plaću kako ne bi radili ništa, jer ako nešto naprave sigurno će nešto ukakiti ili ukrasti. Zato su se nagomilali problemi. Dalmatinsko selo je u potpunosti propalo, marikultura je stalno u protestu, a ljudi u minusu i bez dovoljno subvencija, s devastiranom industrijom i malim poduzetništvom koje je dotaknulo dno dna. To dovodi do odumiranja naših sela, gradića i gradova i nesistemske, kako mi u Dalmaciji kažemo: divlje gradnje. Ljudi imaju sve lošiji pristup zdravstvu, školstvu, vrtićima i to prati pad nataliteta. Zato nam je potrebna prodalmatinska ideologija.
Pitate me zašto. Pa zato što je Dalmacija od svoga prvog spomena bila ili neovisna ili autonomna pod nečijom tuđom vlašću. Pogledajte ovaj niz: neovisna država Dalmacija za vrijeme Ilira, rimska autonomna provincija Dalmacija, bizantinska autonomna provincija Dalmacija, pa hunska neovisna provincija Dalmacija, pa Mletačka autonomna provincija Dalmacija, pa neovisna regija Dalmacija za vrijeme prve austrijske uprave, pa autonomna Ilirske pokrajine za vrijeme Napoleona, pa reformom iz 1812. autonomna zemlja Dalmacija, pa od 1815. do 1918. autonomna austrijska zemlja Dalmacija, pa neovisna Dalmacija od 1918. do 1921.. Tada se ulaskom u sastav kraljevine SHS 1921. neke stvar mijenjaju. Dijelovi Dalmacije predani su Italiji, ali ostatak Dalmacije ima svoju koliku-toliko autonomiju. I sve traje tako do 1939. kada Dalmacija po prvi put u svojoj povijesti postaje dio državne zajednice s Hrvatskom.
– Izgleda kako je Dalmacija kao pojam potpuno iščezla iz hrvatskog javnog prostora, spominje se samo u negativnom konktekstu i ponekad za vrijeme vremenske prognoze, dok se zadnjih nekoliko godina više piše o pjesmama župana splitsko-dalmatinskog, nego o njegovim političkim odlukama.
– Kako ocjenjujete rad Blaženka Bobana na čelu županije?
Boban je tužna marioneta koja se ne bavi svojim poslom, kao što se ne bave ni drugi dalmatinski župani, zbog čega se Dalmacija nalazi u situaciji u kojoj se nalazi. I upravo zbog toga Dalmaciju trebaju voditi Dalmatini ili Dalmatinci. A kada kažem Dalmatini, tada mislim na ljude dalmatinske starosjedioce romanskog porijekla – to su svi oni čija prezimena podsjećaju na talijanska, npr. Antoneli, Antonini, Batarelo, Bombardeli, Cindro, Dominis…, – a kada kažem Dalmatinci, tada mislim na sve Hrvate, Srbe, Bošnjake, Nijemce, Albance, Židove… sve ljude, bez obzira na naciju, koji osjećaju dalmatinske probleme, koji žive dalmatinske probleme i zato što žive u Dalmaciji, jer žele da Dalmaciji i svim njenim stanovnicima bude bolje.
Samo jaka i bogata Dalmacija jamac je jake i bogate Republike Hrvatske, a mediteranska Dalmacija most je između Republike Hrvatske i Europe. Dakle, Dalmacija ima veoma važnu ulogu i upravo zbog toga danas HDZ-ovci, SDP-ovci, HNS-ovci, HSP-ovci i svi ostali nacionalisti žele uništiti Dalmaciju, poniziti je i ugasiti je. Ali to se neće dogoditi sve dok postoji i najmanji spomen na Dalmaciju i njezinu slavnu prošlost. No, Dalmacija, Dalmatini/Dalmatinci i dalmatski identitet te dalmatinski način života i ljudi koji žele ostati živjeti pristojno od svog rada, koji poštuju svoje susjede i koji naše razlike vide kao našu snagu će prije ili poslije pobijediti, metaforički rečeno, sile mraka koji žele nauditi Dalmaciji.
Na pitanje voditeljice radija Atlantis, Marie-Ange Lefevre: „Kada biste imali priliku, kako biste uredili Dalmaciju?“, Bralić je odgovorio kako se Dalmacija ne može urediti izvan uređenja Republike Hrvatske, pošto je Dalmacija njezin sastavni dio. A ako bismo htjeli posebno urediti Dalmaciju, to bi bilo protuustavno. To znači kako treba mijenjati Ustav RH. U tom slučaju treba regionalizirati i decentralizirati cijelu Republiku Hrvatsku. Uz to, ljudima treba dati više političkih alata, dakle sve ono čime se mogu riješiti. Tu se radi o načelu supsidijarnosti, dakle da se svi problemi na nivou lokalne samouprave rješavaju na nivou lokalne samouprave na cijelom području Republike Hrvatske. To bi bilo dobro, jer bi potakle regionalni razvoj.
E, sada… Projekti regionalnog razvoja trebali bi se rješavati na nivou glavnih gradova pet autonomnij regija: Zadar, Pula, Rijeka, Varaždin i Osijek, a na području sjedišta komuna (maksimalno 150 njih) projekti komunalnog razvoja. Iskreno se nadam kako će službeni Zagreb shvatiti kako trebaju biti konstituirane autonomne regije (Dalmacija, Hrvatska, Istra, Primorsko-goranska, odnosno Sjeverna Dalmacija i Slavonija) te se broj jedinica lokalne samouprave II. stupnja smanjiti s 450 na 150. U ovom sustavu, država treba voditi računa o ključnim stvarima – monetarnoj politici, obrani, ekonomskom okruženju…, dok bi regija vodile računa o svim ostalim pitanjima.
Ovakva organizacija Republike Hrvatske i njezinih regija, među njima i Dalmacije, sigurno znači veću kvalitetu života za sve koji žive u Republici Hrvatskoj i zbog toga je jako bitno da ljudi shvate kako proces regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske nije samo politički program, nego jasno rješenje za sve nas. Uzmimo jedan primer – kada su npr. Vojvođani za vrijeme SFRJ odlučivali o pitanjima Vojvodine, posvetili su se poljoprivredi, razvila se snažna prehrambeno-prerađivačka industrija, bili su zadovoljni i proizvođači cijenama i država povećanim prinosima, jer nije izvozila sirovinu nego gotov proizvod.
Stanovnici Dalmacije moraju znati kako bolje Višanin, Makaranim ili Pažanin zna šta treba Visu, Makarskoj, Pagu od nekog nesposobnog birokrata iz Zagreba dovedenog po političkom ključu.
– Hoćete li biti dio široke koalicije opozicijskih građanskih stranaka okupljenih oko platforme „Možemo“? Jeste li razgovarali o suradnji? Hoćete li jednom surađivati, – pitala je za kraj voditeljica pariškog radija Atlantis, Marie-Ange Lefevre.
Kako koalirati s nekim tko ismijava ili negira 90 ubijenih pripadnika dalmatske nacionalnosti, a hiperbolizira žrtvu palestinske nacije u izraelskom raketiranju Gaze? Kako koalirati s nekim tko negira postojanje dalmatske nacije? Kako koalirati s nekim tko misli kako je normalno to što je Dalmacija zagrebačka, hercegovačka i slavonska krava muzara?
Moram reći kako ćemo DDF sigurno surađivati sa svima onima koji su prodalmatinski orijentirani i koji su za europsku, demokratsku, građansku, multinacionalnu, multikonfesionalnu i progresivnu Republiku Hrvatsku, sa svima onima koji priznaju kako Dalmacija ima pravo na svoj identitet, svoj jezik, svoju kulturu, svoje običaje i svoj način života, sa svima onima koji žele stvoriti uvjete kako bi mladi ostali živjeti u Dalmaciji i sa svima onima koji će obratiti pažnju na bolje obrazovanje, bolju zdravstvenu zaštitu, veće plaće te širi korpus radnih i socijalnih prava. DDF će isključivo surađivati s onim opozicijskim strankama koji uvažavaju Dalmaciju kao povijesnu regiju, žele stvoriti uvjete za reintegraciju Dalmacije te regionalizaciju i decentralizaciju, jer je razvlašćivanje HDZ na duge staze najveći interes svih stanovnika Dalmacije.
Comments