Piše: Daniel Remanni
Podpredsjednica Dalmatinskog kluba, Majda Iris Stefanelli izjavila je kako je godinama od izglasavanja Ustava RH svima jasno kako su ustavne promjene neophodne, jer bez toga nije moguće provesti regionalizaciju i decentralizaciju, točnije devolucije, RH.
U interviewu za „Autonomiju“ ocijenila je kako su tim Ustavom iznevjerena očekivanja 800 000 stanovnika Dalmacije kako će regiji nakon više desetljeća biti vraćena zakonodavna, izvršna i sudska vlast i pravo upravljanja svojom imovinom. Podsjetila je i na činjenicu kako zbog svega toga stanovnici Dalmacije na referendumu ne bi prihvatili Ustav RH.
– Mi danas imamo situaciju kako autonomna regija Dalmacija danas ne postoji, proračuni dalmatinskih županija iznosi manje od 7% proračuna Republike Hrvatske, iako stanovništvo regije čini 21% stanovništva države, a područje regije čini 22% područja Republike Hrvatske, dok od 65% brutto nacionalnog dohotka RH prelijeva se iz Dalmacije. Još kod donošenja Ustava 1990. upozoravano je kako to nije nikakva ekonomska autonomija, nego puka prijevara. Nažalost, sada se i ostali počinju slagati s tim kako, zamalo 33 godine poslije, od obećanih 20% za Dalmaciju ne stiže ni 0,2%, – istaknula je potpredsjednica pokrajinskog parlamenta.
Lani ste na 32. godišnjicu od usvajanja Izmjena i promjena Ustava Republike Hrvatske, podsjetili kako su samo pojedini politički akteri i rijetke nevladine organizacije iz Dalmacije posjetili vaš skup, iako su neke druge organizacije, SKH-SDP prilikom njegovog usvajanja tvrdili kako će ustavne promjene biti neminovne, a kao najbitniju karakteristiku najvišeg pravnog akta navodili su kako je pojednostavljena procedura za njegovu promjenu. Kako to komentirate? – Nažalost, tako je to na brdovitom Balkanu. Izmjene i dopune Ustava iz srpnja 1990. donijete su bez javne rasprave, bez konzultacija s predstavnicima zajednica nacionalnih manjina, bez stručne javnosti, a ni bilo kojom institucijom Zajednica općina – tadašnjih regija. Građani nisu mogli ni samostalno, niti preko svojih predstavnika utjecati na donošenje teksta izmjena Ustava. Domaće pravo je stavljeno iznad međunarodnog i bilo je sasvim evidentno kako će on biti razlog nezadovoljstva kako regija tako i nacionalnih manjina, mogućem početku rata i kočnica europskim integracijama Republike Hrvatske. Već tada, Dalmacija je tvrdila kako izmjene i dopune Ustav nisu dobre, a to se najviše vidjelo po organizaciji građane srpske nacionalnosti. Prije svega, jer je Dalmacija izgubila svoju, kakvu-takvu, samoupravu, a srpska manjina status konstitutivnog naroda. Dalmacija tim Ustavom nije dobila zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, izvorne prihode i imovinu, kao što je bilo traženo i dogovoreno u Platformi Izvršnog vijeća SRH o položaju regija u novom Ustavu RH, koju je Izvršno vijeće Zajednice općina Dalmacije. Na žalost, od tog dokumenta je i tadašnji predsjednica Izvršnog vijeća Zajednica općina Dalmacije, Gordana Kosanović odustala i slavodobitno se vratila sa zacrtanih 20% za Dalmaciju iz državnog proračuna RH, iako ova regija uplaćuje u isti tri i pol puta više. Danas, pet godina kasnije, svjedoci smo kako je diskutabilno i koji dio od tih famoznih 20% je proračun zlonamjerno rascjepkane Dalmacije. Osim toga, Gordana Kosanović je upravo bila jedan od onih koji su se najglasnije protivili donošenju takvih izmjena i dopuna Ustava, pravdajući se činjenicom kako će ga poslije biti jako teško mijenjati. Danas sve govori u prilog činjenici kako je gospođa Kosanović bila u pravu. Dalmacija je 27. prosinca 1992. rascjepkana na 4 županije, a dijelovi otoka Paga i otok Rab nisu vraćeni u sastav Dalmacije.
Je li realno u skorije vreme pokrenuti takvu ustavnu incijativu koja bi imala većinsku podršku na političkoj sceni, a koja će biti vezana uz procese regionalizacije i decentralizacije? – Ustav Republike Hrvatske već sada priznaje pojam regija. Naime, u dijelu ustava u kojima se opisuje lokalna samouprava, ustav prepoznaje županije kao područja uz mogućnost stvaranja regija. No, unatoč tome, Ustav mora doživjeti izmjene i dopune u tom smjeru. I to unatoč tome što je Predsjednik Republike u više navrata rekao kako bi devolucija RH, odnosno regionalizacija i decentralizacija, značila destabilizaciju države. No, svaku inicijativu koji bi započeo promjene unutar procesa devolucije mi u Dalmatinskom klubu svakako pozdravljamo. Normalno, nama se pridružuje i DDF. Ipak, nerealno je očekivati otvaranje ovakve priče završetka svih izbornih procesa planiranih za narednu godinu. Ali to ne znači kako se o promjeni Ustava ne treba govoriti. Više je suštinskih razloga za to. Osim što je domaće pravo stavljeno iznad međunarodnog, postoji i čitav niz nedorečenosti, proturječnosti i odredaba koje su u koliziji. Što je za najviši pravni akt jedne zemlje potpuno nedopustivo. S druge strane, Dalmatinski klub i DDF smatraju kako se Ustav mora promijeniti kako bi se definirale nadležnosti pojedinih jedinica lokalne samouprave, ali i kako bi se država devoluirala, odnosno regionalizirala i decentralizirala. Republika Hrvatska je najekstremnije centralizirana država u Europi, ne postoji podjela na autonomne regije koje u svojoj nadležnosti imaju izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast; država nije administrativno-politički podijeljena na pet autonomnih regija te nemaju svoje sabore kao organe teritorijalne autonomije. Ako se zaista hoćemo dublje integrirati unutar Europske unije, ne možemo više imati ovakvo stanje i zbog toga ćemo morati mijenjati Ustav.
A u kojoj mjeri bi se mjeri takvim ustavnim promjenama mogli realizirati ciljevi Dalmatinskog kluba kada je riječ o statusu Dalmacije, a s obzirom na teškoće u provedbi trenutnih ustavnih ingerencija županija, pa tako 31 godine od usvajanja Zakona o lokalnoj samoupravi nije riješeno pitanje financiranja istih? – Unatoč tome što Ustav RH spominje regije, ne priznaje i ne poznaje ustavni identitet pojedinih regija i u tom pogledu je korak unazad čak i u odnosu na Ustav iz 1974., koji je utvrđivao posebnosti autonomnih pokrajina (u to vrijeme Kosovo i Vojvodina) u pogledu nacionalnih, povijesnih, kulturnih i drugih svojstava. Izvorne nadležnosti županija i lokalnih samouprava nisu određene i zajamčene Ustavom, već su prepuštene Hrvatskom saboru neka ih uredi svojim zakonima. Županije i lokalne samouprave nisu, dakle, ustavne već zakonske kategorije. Županijama se ne jamči zakonodavna vlast, već samo pravo na uređenje određenih, manje bitnih, pitanja podzakonskim aktima u skladu sa zakonom. Ustav ne jamči pravo županija na izvršavanje, čak ni, vlastite odluka, dakle, nema jamstva izvršne vlasti. Ustav ne jamči ni sudjelovanje županija u izboru sudaca u sudovima koji sudjeluju u zaštiti blijede autonomije županija. Rezervirano mjesto za sudca s područja županija znači i sudjelovanje u izborima. Ustav ne definira ni imovinu županija i nižih jedinica lokalne samouprave, već predviđa kako će to biti utvrđeno zakonom kojeg donosi Hrvatski sabor, kao i upravljanje imovinom od strane županija i jedinica lokalne samouprave na način koji zakonom propiše Hrvatski sabor. Ovo je nedavno urađeno donošenjem izmjena i dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je daleko od onoga čime bismo mi iz Dalmacije trebali biti zadovoljni, ali upravo zbog ovakvog Ustava nije moglo ni bolje ni više. Sve ovo znači kako okruzi (JLS II°) u Sjedinjenim državama imaju veće ingerencije od županija (JLS II°) u RH.
Ustav Republike Hrvatske deklaratorno predviđa kako županije imaju pravo na vlastite izvorne prihode, ali se vrsta i visina izvornih prihoda utvrđuje zakonom koji donosi Hrvatski sabor. To bi trebalo biti prioritet za županijske administracije. Zašto čekati oformljavanje neke radne skupine u Zagrebu i tek onda reagirati, ili uopće ne reagirati, kada bi regionalni parlamenti migli biti jedan od ovlaštenih predlagača zakona. Upravo bi zakon o financiranju nadležnosti jedinica lokalnih samouprava mogao biti prilika kojom bi regionalne administracije mogle povratiti bar dio poljuljanog ugleda. Ali, prvo treba konstituirati regije i regionalne parlamente.
S aspekta dubljih integracija u Europsku Uniju, u Ustavu RH su sporna i mnoga druga rješenja, na što je ukazala i Venecijanska komisija. Postoji li stvarna politička volja kako bi se Ustav uskladio s europskim standardima, ili će se i taj posao odraditi pod pritiskom Bruxellesa kao što je već bio slučaj s nizom zakona iz europske agende? – Venecijanska komisija je u Mišljenju o Ustavu Republike Hrvatske konstatirala kako se autonomnim regijama, koje bi trebale biti zasnovane na povijesnim granicama, suštinska autonomija ni u kom slučaju ne jamči na ustavnom nivou, jer na osnovi Ustava gotovo svaki bitan aspekt ove autonomije pripada centralnoj zakonodavnoj vlasti. Ako se zaista želimo dublje integrirati u Europsku uniju, mora postojati stvarna politička volja za izmjene i dopune Ustava što bi rezultiralo konstituiranjem pet autonomnih regija (Dalmacija, Hrvatska, Istra, Sjeverna Dalmacija, odnosno Primorsko-goranska regija i Slavonija) s potpunim zakonodavnim, izvršnim i sudskim nadležnostima, kao i samostalno ubiranje poreza na svome podrčju.
Što je najveća prepreka za izmjene i dopune Ustava RH? Odnosno, je li najveća prepreka ustavnim promjenama to što velikohrvatski kleronacisti definiraju Dalmaciju kao povijesnu hrvatsku zemlju iako je Dalmacija po prvi put u svojoj povijesti u zajedničku državu ušla tek 1939. što inače nema pravnu, ali čini se ima ogromnu političku težinu? – Kako bi došlo do izmjena i dopuna Ustava, potrebno je pripremiti i primijeniti dugu i kompliciranu proceduru, doći do konsenzusa sa svim relevantnim političkim i društvenim akterima za sve odredbe koje se mijenjaju, organizirati referendum i osigurati neophodnu dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru. A ovo se odnosi prvenstveno na političku volju, jer je ona sastavni dio političkog života.
Comentarios