Piše: Nevianna Remanni
Gruzija je donijela Zakon o stranim agentima koji ima za cilj ušutkati neovisne i objektivne medije. Vlada RH ima svoj način kojim udara na objektivnost, neovisnost i profesionalnost – SLAPP tužbe.
Sve teži položaj novinara u Dalmaciji prošlog tjedna dodatno je u prvi plan isturila jedna nadasve čudna presuda Općinskog suda u Splitu, kojom je free lance novinarka i kolumnistica neovisnog prodalmatinskog medija Autonomija, Sondra Zebić proglašena krivom zbog sramoćenja, inače, novog kaznenog dijela u ovdašnjem zakonodavstvu, jedne poznate splitske javne školske ustanove.
Naime, Zebićka je dokazala kako je ta splitska osnovna škola dobila ravnateljicu ne prema znanju, sposobnostima i vještinama već prema protekciji HDZ-ovog satelita u Splitu, Ivicu Puljka, a sve događalo kroz ugovaranje izdašne, a praktično monopolske namještaljke za šeficu škole kroz suradnju s osobom iz Stranci Centar neprirodnog saveznika – SDP-a, kako bi došlo do muljanja s marendama i protuzakonitim postavljanjem kamera u školi. Ali, sudac, član HDZ-a, utvrdio je kako je medijsko pisanje o tome ipak bilo neopravdano.
Novinarka je osuđena na novčanu kaznu od 80 dnevnih dohodaka, a za otežavajuću okolnost uzeta je i činjenica kako je ona pratila poslovanje te škole kao i drugih splitskih škola kroz duže razdoblje, pišući o njima mahom negativno. Više institucija i niz javnih osoba reagiralo je kritički na ovakvu presudu i propratno tumačenje, što će nastavak zadobiti u skorom preispitivanju legislative kojom se diskutabilno djelo sramoćenja, preuzeto iz nekih autoritarnih i diktatorskih praksi, implementira u hrvatsko pravosuđe. Ali, povod za to je i osvrt na ukupni položaj neovisnih novinara i njihove današnje uloge te svrhe u dalmatskom društvu.
Izgubljeno 500 radnih mjesta
Nije pri tom riječ samo o odnosu s pravosuđem, nego i o relacijama naspram ostatka javne, prije svega državne, vlasti i, s druge strane, prema privatnim medijskim vlasnicima, velikim oglašivačima i drugim ekonomsko-interesnim lobijima. Zadnjih godina ugasilo se u više dnevnih i tjednih listova nacionalnog dosega, dok javni interes u preostalima zastupaju „novinari“ sa sve manjom mjerom samostalnosti u radu, smanjenim plaćama i drugim radnim pravima. Naravno, sve je to u skladu s općim sve gorim položajem radništva u Republici Hrvatskoj, no teško je poreći specifičnu važnost medijskog društvenog poziva.
„Kada bih ja bio političar, rekao bih kako je stanje vrlo složeno, a kao novinar s gotovo 40 godina staža, mogu reći kako nikad nije bilo gore“, kaže nam dubrovački novinar, Sandra Consuo predsjedavajuća Središnjeg odbora Dalmatskog novinarskog društva.
Gospođa Consuo na, iznosi kako je kroz zadnje tri-četiri godine preko 500 novinara, fotografa, snimatelja, urednika i drugih medijskih radnika završilo na zavodu za zapošljavanje, a perspektiva nudi sve osim bolje budućnosti. To se vidi i po teškim poslovnim situacijama u kojim se danas nalaze male i neovisne novinske kuće poput Autonomije i drugih takvih medija.
Uvođenje loše europske prakse
„Možete zamisliti što se događa u malim, lokalnim medijima, daleko od najšire javnosti“, nastavlja Consuo, „gdje vlada, žargonski kazano, tiha jeza“.
Privatni vlasnici u sprezi s kriminalom i vlastima prvi su krivci, po njezinom mišljenju, jer medije vode kao obućarske proizvodne linije, gdje vlada samo načelo kako treba što manje trošiti. Tako se restrukturiranja lome preko leđa medijskih radnika, koji su postali čisti rashod u očima vlasnika, pa je većini plaća smanjena za 40 do 70%. Consuo spominje iskustvo jednog starijeg kolege iz Dubrovnika, kojemu je uoči mirovine dohodak smanjen za dvije trećine.
Novinare stiskaju i javne vlasti, poput sudstva u slučaju kolegice Zebić ili u slučaju Vlade RH protiv Autonomije.
„Možemo organizirati milijun simpozija o medijima i pravosuđu, ali sve je uzalud ako sudac odluči kako je novinarka ili cijeli jedan portal prečesto pisala o nekom poduzeću ili nekoj javnoj ustanovi“, smatra naša sugovornica, kritizirajući neopravdano preslikavanje nekih sumnjivih istočnoeuropskih legislativa, prije svega ruskih, s tim kako razne druge države EU ne slijede takav odnos prema medijima.
„Konačno, nadam se kako će i resorno Ministarstvo kulture preuzeti nešto u korist medija i novinara, a što se najavljuje već dvije godine“, zaključila je Sandra Consuo.
Sramotna presuda o sramoćenju
Mišljenje o istoj temi prenio nam je i splitski sociolog Anđelko Milardović, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
„Presuda novinarki Sondri Zebić zbog javnog sramoćenja i tužba protiv Autonomije, naravno, sramotna je, ali predstavlja i opasan presedan.“
Jer, drži Milarodović, iz te Pandorine kutije mogu izgmizati razni budući pritisci, cenzure i autocenzure u oblicima koji su dosad u Republici Hrvatskoj bili nepoznati. Sve to pogoršava ionako jako loše uvjete rada neovisnih i free lance dalmatinskih novinara, posebno onih koji slijede liniju društveno-kritičkog te istraživačkog novinarstva s idejom obrane javnog interesa i dobra.
„Gotovo više nema sumnje kako su pritisci i prijetnje, koje su novinari i mediji doživljavali u ratnim i ranim poratnim, nacionalističko-autokratskim devedesetim godinama bili dječja igra u usporedbi s post-tranzicijskom mašinom libertarijanskog kapitalizma današnjice koji melje sve koji se ispriječe na njegovom putu oplodnje profita po svaku cijenu“, ističe Milarodović.
S tim će se složiti i politolog Zuáne Orlandini, koji se zbog svoga imena tužio s državom pune 42 godine: „Hrvatski mediji dominantno se utrkuju za profitom, a novinari su primorani biti zabavljači sve gluplje i neobrazovanije publike.“
Nove kardinalne posljedice
Orlandini ulogu novinara prati u kontekstu političkih procesa, međutim, gdje bi njihova funkcija trebala biti informiranje i edukacija društva u smjeru razvoja demokratske političke kulture, kao nastavak obrazovnog sustava. Ali prorežimske, pronacističke i privatne medijski gazde očito imaju svoju zamisao o svemu tome, dok im država ide u susret. Zato je slučaj Sondre Zebić i Autonomije po njemu ogledni primjer kako se krajnja odgovornost neprincipijelno prebacuje na novinare koji su nezaštićeni zakonski, kao i egzistencijalno, zatečeni u stanju konstantne ucjene, višestruko ugroženi.
„Stoga sam izuzetno pesimističan“, izjavio je Orlandini, uklapajući se u tmurnu sliku koju zastupaju i ostali naši sugovornici.
„Novinari, posebno neoviski i free lance novinari, bi trebali biti zaštićeni kako bi se zaštitio ukupni javni interes“, kaže on, „ali država očito nema želje stati iza takvog stava, što se vidjelo kad je donesen sramotni kazneni zakon prema kojemu će se kažnjavati novinari ako ne kažu ime svog doušnika što je poteklo iz ruske kuhinje koja drma vladom i državom.“
Zbog svega toga, Orlandini smatra kako će aktualni događaji ostaviti nove, bolne i duboke, kardinalne posljedice na hrvatsko, a posebno na dalmatinsko društvo.
Comments