Piše: Bruno Katić
Bivša priležnica bivšeg prvog čovjeka Zagreba, a sada zastupnica u HS udruge Možemo, Sandra Benčić objavila je na svome twitteru kako će njezina udruga samostalno izići na izbore te je tako SDP ostavljen na cjedilu.
Uslijedile su brojne reakcije na ovu odluku, a javio se i prvi čovjek SDP-a, ultra nesposobni Peđa Grbin:
– Ja, kao lider SDP-a, mogu reći kako je ono što je Možemo napravilo pogrešan potez. Možemo je stavilo svoj interes ispred interesa birača koji će im to naplatiti. Ne pada mi na pamet ikada više sudjelovati u nečemu ovakvome, zato što se neću dva puta zaplitati o isti kamen…
Brokva koju je Peđa Grbin dobio od Sandre Benčić znači kako je pred-predizborno ludilo zbilja pred nama. Još kada bi se predsjednik države sabrao, pa će se sve vratiti na staro, jer ništa se u biti nije promijenilo. Vlast će ponovo formirati stari politički partneri, a Peđi Grbinu ostaje samo neka lementira nad stvarnošću i neka poziva na tuđe privatne, partikularne i slične interese. Očekivao je Peđa kako će Možemo potpasti pod utjecaj odavno razvaljenog SDP-a i uvjerljivo pobijediti na predstojećim izborima, ali građanke/građani Republike Hrvatske neće mu dati povjerenje i ova će se stranka morati zadovoljiti ostankom u opoziciji.
Mada, nešto mi pada na pamet: pa što ako bi Možemo kojim slučajem napravilo dobar rezultat i preuzelo vlast? Bi li se nešto bitno promijenilo? Sumnjam, osim što bi Tomašević, Benčić i ostala ultra nesposobna ekipa oko njih konačno dobili svoj „križarski rat“ protiv neoliberalista. No, Tomaševićevu osobnu frustraciju i opsesiju Bandićem, HDZ-om i SDP-om građani Srbije neće podijeliti s njima, odnosno neće to uraditi u dovoljnoj mjeri kako bi preuzeli vlast.
Novina ovih izbora bit će uspjeh nekih novih, nepoznatih tek formiranih satelitskih parastrančica. Oni će imati za cilj blokirati razvoj demokracije i omogućiti ostanak HDZ-ovu garniture na svim najvažnijim pozicijama. Te će satelitske parastrančice dobiti dvostruko više glasova nego na prošlim izborima. Nadalje, mogao bi se dogoditi konačan pad pronacističkih stranaka, koje pak neće uspjeti prijeći izborni prag. Tako će sada mnogi «profesionalni» neonacisti potpuno nestati iz političkog života.
Dakle, ništa se ne mijenja… Od smrti Ivice Račana Republiku Hrvatsku je ponovo zajašio vrag i ne da nam mira. Što nam se to dogodilo? Gdje su nas prevarili i obesmislili sve ono za što smo se borili, sanjali, nadali se? Tko su uopće ti ljudi za koje smo vjerovali kako će nam donijeti bolju budućnost, a onda su se pretvorili u sitne politikante koje interesira samo zarada i bolje pozicije?
Polako, ali sigurno, gubim nadu kako ću, barem za svog života, u Republici Hrvatskoj dočekati neke bitne promjene. Nekada, u vrijeme fašističkog diktatora Franje Tuđmana, imao si se protiv koga boriti i činilo se kako će poslije njega konačno i nama svanuti neki ljepši dani, ali, nažalost, ništa od toga. Izgleda kako nam je suđeno taboriti u ovom besmislu koji ne vodi nikuda i, što je najgore, još nas uvjeravaju kako je to demokracija i kako se devedesete ne mogu usporediti s ovim razdobljem „post tranzicije“, jer smo tek ušli u Europsku Uniju. Kada čujem ovakvu konstataciju dođe mi iskočiti iz kože, jer više ne mogu slušati i gledati iste glupe fraze i njihove blazirane autore. Odvratni su mi svi današnji političari i gade mi se njihove priče načinjene od laži koje mi žedno upijamo željni nekih promjena i života bez ove naše sulude neizvjesnosti.
Ovo stanje u Republici Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji u zadnjih šesnaest godina više je… ni sebi ne mogu objasniti o kakvom se tu ludilu radi… Kao da živimo u paralelnoj stvarnosti i kao da smo se namjerno odvojili od realnosti i krenuli nekim svojim, samo nama znanim putem. A kuda mi to idemo?
Pa, više nisam siguran kako u ovoj zemlji netko i ima viziju budućnosti Republike Hrvatske (osim DDF-a, koji zbilja ima kvalitetan program i kvalitetne strategije). Ovi naši političari samo žele održati status quo i njihova jedina želja je preživjeti još jedan mandat, a nama građanima šta bog da. Najbolji primer našeg trenutnog stanja su ova pred-predizborna događanja za koja je malo reći kako su suluda. Slušam Peđu Grbina kako mrtav-hladan priča kako se on neće „dva puta zaplesti o isti kamen“, to je nesposobni Peđa htio reći kako više nikada neće sjediti dvije godine ispred vrata tuđeg ureda kako bi ga šutnuli kao staru vreću. Boli našeg Peđicu uspomene na dvijetisućitu i 2011. kada je njegova stranka pobijedila na izborima i teško mu je kada se danas toga sjeti. Zamislite što bi se dogodilo kada bi ovako nešto izjavio neki političar u bilo kojoj državi EU.
Ali, i RH je država članica EU… Ali, imajmo razumijevanja, ona je mlada članica – tek je 10 godina u ovoj zajednici država.
No, vratimo se na temu: Nekada je SDP, pod izvrsnim Ivicom Račanom bio na vlasti. I Milanović je bio na vlasti. Ali te je „dječje bolesti“ SDP sada prebrodio i više to ne radi, jer danas živimo u demokraciji koja podrazumijeva dobivanje izbora tako što će sjediti dvije godine ispred vrata trećerazredne strančice i očekivati od njih koaliciju. A za Peđu Grbina bi vrhunac blama bio ako bi Benčićka i Tomašević krenuli u koaliciju s bivšim SDP-ovcima iz stranke Socijaldemokrati.
Benčićka je naravno, pred kamerama, istresla vreću punu dječjeg proljeva kojeg su, naravno, pronašla u prvom kontejneru, ali ne želi reći gdje. Benčićka je u svome elementarnom nepoznavanju politologije izjavila glupost stoljeća:
„Možemo će nastaviti suradnju s tom strankom i ključno je da LJEVICA (!?) izvuče što više građana na izbore,“ te nastavila „Samo velika izlaznost građana na izbore sljedeće godine može doprinijeti tome da se sruši HDZ, to je ključan argument zašto smo donijeli tu odluku. Da bi dobili građane na izbore, posebno one neodlučne i apstinente, ključno je, posebno na LJEVICI (!?), kako bi točno znali kome daju glas. Ključno je i da smo prva stranka koja je rekla kako izlazi na izbore, ali i s kim će koalirati nakon izbora"
O kakvoj to LJEVICI bivša Bandićeva priležnica priča kada u Republici Hrvatskoj ljevica ne postoji? Lijeve ideje ima jedino DDF, ali to je opet priča za sebe.
SDP-ovi prvaci su sada u ozbiljnoj panici, prijete tužbama i ne dopuštaju kontroliranje stanja stvari. Sljedeća faza je najvjerojatnije opet nekakvo protestno sijelo na stiroporu i velika frustracija u znak prosvjeda, jer nitko, pa ni mi novinari, pa čak ni sami SDP-ovci i njihovi saveznici ne mogu shvatiti kolika je snažna želja i ambicija Peđe Grbina za postati premijer. Tuži sada Peđica šakom i kapom, svi su mu krivi jer njegova stranka nije dobila ono što je željela – koaliciju s Možemo i mjesto premijera nakon izbora. Sada su mu na meti i mediji koji su objavili vijest, kako postoje sumnje kako je Peđa stekao fakultetsku diplomu na neregularan način.
„Bavljenje 'Autonomije' Grbinovom diplomom praktično je započeo sam Peđa Grbin tijekom svojim rasprava u Hrvatskom Saboru, jer je bilo značajnih nedosljednosti u njegovim izjavama. Pred prošle izbore 2020. naveo je kako je studirao nešto drugo, a u biografiji mu je stajalo kako je pravnik. A onda je čudom, nakon četiri godine, pred ovu pred-predizbornu kampanju, zamahao diplomom menadžera koju je, kako je sam rekao, stekao 2017. Znači, baš u vrijeme kada je tvrdio nešto drugo. To je bilo dovoljno razloga za sumnju i provjeru ovogodišnjeg Grbinovog izbornog aduta – fakultetskog obrazovanja ili, još bitnije, na koji je način stečeno,“ rekla je voditeljica Dalmatskog arhiva u izgnanstvu, Catalina Dandolo 26. lipnja 2023.
Dandolo smatra kako bi Grbin sigurno bolje prošao da iz redova SDP-a nije izbacio sve sposobne članove koji vjeruju u ideju socijaldemokracije i kada ne bi planirao HDZ-ovim oblikom neoliberalizma pobijediti HDZ-ov oblik neoliberalizma. Ove dvije stavke oduzele su mu ključne pozicije pa je tako ostao bez mnogih kvalitetnih koalicija kako na lokalnom nivou tako i na državnome. Kako se da čuti građani su spremni poništiti svoje izborne listiće crtajući koještarije ili pišući razne gluposti kako ne bi vidjeli Grbina za premijera. Jedan od razloga tome je način na koji se SDP odnosi prema Dalmaciji, jer su se u prošlosti nesavjesno ponijeli prema Vedranu Braliću i DDF-u.
„Zbilja ne mogu razumjeti zašto se Peđa Grbin ponio na takav način prema DDF-u, stvarajući, po uzoru na HDZ, satelitsku parastrančicu „Dalamtinska Akcija“ kako bi zaustavili napredovanje DDF-a umjesto da beskompromisno napravi aranžaman s DDF-om s kojim bi, vrlo vjerojatno bio na vlasti u Splitu. Ovako im se „Dalmatinska Akcija“ otela kontroli. DA je potpisala ugovor s talijanskim iredentistima i žele predati Dalmaciju Italiji. Grbin je napravio glupost – umjesto da osvoji vlast u Splitu, možda će izgubiti sve što imaju,“ objasnila je Dandolo.
Pa, ti budi normalan pored ovakvih somnabulnih pojava i kreatura. Nema ovdje sreće za nas građane, jer se pitamo jedino kada glasamo, a poslije toga šutimo i trpimo svekolike gadosti naših političkih mešetara. Toliko su mi se smučili da sam izgubio vjeru u demokraciju kao i u smisao izbornog procesa. Kakvi izbori kakve predizborne i pred-predizborne kampanje ljudi moji, pa što tu mi i koga biramo? Nema nama druge nego otjerati sve te politikante «fekaliziranom motkom» kako se jednom lijepo izrazio profesor Matić koji mi je predavao fiziku u srednjoj školi. Republika Hrvatske je stala u onom trenutku kada je umro Ivica Račan i od tada mi živimo u nekoj hipernadrealnosti koju nam razni gelipteri žele predstaviti kao stvarnost. Hajmo ljudi već jednom reći: dosta nam je svega, ili vi ili mi! A ako ne može drugačije, pa hajdemo se onda lijepo razići kao ljudi, pa ako Zagreb i dalje želi biti glavni grad ovog Matrixa od države seljačina na barovitom Balkanu neka to bude problem onih koji žele živjeti u iluzijama.
Dalmatici, mi moramo misliti na svoju budućnost i prekinuti ovaj suludi san, jer Dalmacija je jedina naša stvarnost.
Comments