Piše: Livia Marinni
Koalicija nevladinih organizacija „Građanska Dalmacija” zahtijeva od Vlade RH neka se odmah obustave sve akcije koje se proteklih osam godina organizirano i pod patronatom vlasti, provode protiv Dalmacije.
Zahtjev prenosimo u cijelosti:
„Mi predstavnici nevladinih organizacija okupljeni u koaliciju 'Građanska Dalmacija' zahtijevamo od Vlade RH neka se odmah obustave sve akcije koje se proteklih osam godina organizirano i pod patronom vlasti provode protiv Dalmacije.
Iste ove zloćudne akcije se provode i protiv njezinih stanovnika i njezinog političkog subjektiviteta, bilo da se radi o političkom i ekonomskom ponižavanju, nasilju i kampanji straha, bilo da se radi o brisanju vrijednosti na kojima počiva dalmatinsko društvo.
Također, zahtijevamo od vlasti četiriju dalmatinskih županija i pripadajući im lokalnih samouprava kao i od vlasti lokalnih samouprava koje povijesno pripadaju Dalmaciji, a izvan su dalmatinskih županija neka pod hitno preuzmu proaktivnu ulogu u zaštiti Dalmacije i njezinih građana od centralističko-nacionalističkog nasilja, odnosno neka prekinu praksu ignoriranja krupnih problema koji prijete destabilizacijom Dalmaciju i ugroze njezinu sigurnost i sigurnost svih njezinih stanovnika. Pasivnim stavom vlasti u Dalmaciji, što županijske što lokalne, samo ohrabruje ekstremne nacionaliste i centraliste u njihovom naumu oduzimanja pravo Dalmacije na postojanje.
Podsjetimo ime i autonomija Dalmacije duga je više od 2 300 godina, od prvih dalmatinskih ilirskih plemena – Delmata, Liburna, Ardiejaca, Daorsa, Melcumana, Autariata i Narensa sve do Banovine Hrvatske, kada je Dalmacije po prvi put u svojoj povijesti postala dio državne zajednice s Hrvatskom. Ime Dalmacije je u povijesti bilo toliko značajno da se njezino ime spominje u Bibliji. Nakon II. svjetskog rata, Dalmacija nakratko vraća svoju autonomiju kako bi se Ustavom iz 1947. grubo zgazila. Dalmacija je opet, protivno pravnoj povijesti i prirodom zakonu dio Republike Hrvatske. Ostaje u toj zajednici sve do danas s tim što se Ustavom iz 1974. položaj Dalmacije nešto poboljšao stvarajući Zajednice općina – svojevrsne regije.
Dalmacija se od Tuđmanovog nacionalističkog ustavnog puča, 25. srpanj 1990. godine, pa do danas konstantno nalazi u podređenom položaju, bez suštinske autonomije. Od strane promotera desetljećima dominantne nacionalističko-centralističke politike doživljava se kao ratni plijen. Ali, ovo što se događa od početka ove godine, posebno zadnjih nekoliko mjeseci, od početka pred-predizborne kampanje za predstojeće izbore pa do danas, može se usporediti samo s ratnim devedesetima, kada su Dalmacijom špartale razne paravojne formacije, kada su u njoj ubijani i protjerivani građani nehrvatske nacionalnosti i organizirani koncentracijski logori. Kao i danas, Dalmaciji su oduzeta sva prava, čak i ona simbolička, a njenim građanima sustavno utjerivan strah u kosti.
Kampanja koja se vodi protiv Dalmacije, pokušaja ostvarivanja njezinog političkog subjektiviteta, na što prema međunarodnom pravu ima pravo, i demokratskih vrijednosti na kojima počiva, počinje podsjećati na ratne „podvige“ i na akcije tipa „Raspameti se!“, u okviru kojih su rušena sela i gradovi te razbijana multinacionalna država. Oni koji su podržavali ratove i poticali zločine i razaranja – isti su oni koji danas napadaju Dalmaciju.
Kako drugačije nego kao organiziranu kampanju možemo tumačiti sve ovo što se događa u periodu od predizborne kampanje 2015., političkih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske iz lipnja prošle godine kojim se veliki broj, ionako simboličkih, nadležnosti četiriju dalmatinskih županija i većem broju lokalnih samouprava u Dalmaciji poništio, koje su danas dovele do poplave govora mržnje u hrvatskim medijima kada se govori o Dalmaciji, o pozivima na linč svih onih koji se zalažu za dalmatinsku autonomiju, o difamaciji i targetiranju neovisnih novinara koji dolaze iz Dalmacije, kao i konstantnih nacionalističkih i kleronacističkih napada na Udrugu neovisnih novinara Dalmacije i drugih organizacija koje se bave promoviranjem vrijednosti građanskog društva.
U međuvremenu su se dogodila višestruka paljenja dalmatinskih zastava, nasilno upodobljavanje lokalnih samouprava po centralističkom uzusu, uklanjanje dalmatinskih znamenja s javnih i državnih institucija, postavljanje ultranacionalističkih kadrova na vodeća mjesta u kulturnim institucijama i slično. Podsjetimo i na aferu Razvojne banke, na Državne proračune kojim je Dalmacija značajno oštećena, jer najviše uplaćuje a najmanje dobiva, na prodaju dalmatinskih poduzeća i zemljišta bez konzultacije sa stanovnicima Dalmacije. Spisak je dug i svakodnevno se proširuje.
Treba s podsjetiti na ubojstva 86 pripadnika, od velikohrvatske kleronacističke antidalmatinske Vlade RH, nepriznate dalmatske nacionalnosti. Na dvostruko premlaćivanje koordinatora Dalmatinskog demokratskog foruma – DDF, Vedrana Bralića (2019. i 2022.), na premlaćivanje bivše potpredsjednice Dalmatinskog Kluba – DK, Majde Iris Stefanelli (rujan 2023.) i na sva druga kaznena djela koja su počinjena nad Dalmacijom i Dalmatinima.
Ako centralna vlast i nacionalističke institucije imaju za cilj destabilizirati Dalmaciju i u njoj producirati ozbiljne probleme, tada trebaju nastaviti sa započetim akcijama. Međutim, ako se želi smirivanje strasti i vraćanje politike u institucije političkog i pravnog sustava, neophodno je pod hitno obustaviti ovu kampanju. Također, važno je da i zagrebački političari i intelektualci liberalnih shvaćanja, ako takvih uopće ima, podržati Dalmaciju i njezine građane u borbi za vlastita prava i shvatiti kako braneći Dalmaciju, oni brane same sebe.
Zahtjev su potpisali predstavnici nevladinih organizacija koji čine Građansku Dalmaciju:
Vedran Bralić – DDF
Zuáne Orlandini – DK
Sondra Zebić – UNND
Sylvain Šverko – Centar za regionalizam
Lucian Botić – Gay Dalmacija
Lorna Tironi – Centar za razvoj građanskog društva
Leticija Lučin – Zelena mrža Dalmacije
Jelena Rogoz – Neovisna statistička agencija CCO
Goran Marasović – Neovisni ekonomski centar Dalmacije
Коментарі