Piše: Luciana Brays
Nedavno su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu organizirali događaje u Bruxellesu na kojima su zataškali kontroverzna pitanja vezana uz terorizam i nacističke kolaboracioniste iz hrvatske povijesti.
Željana Zovko, zastupnica Hrvatske demokratske zajednice iz Hercegovine, prisustvovala je prošli tjedan na seminaru u sklopu niza događanja grupe Europske pučke stranke, koje je HDZ članica, u Europskom parlamentu.
Prema premisi panela, oni bi se usredotočili na tajne službe bivših komunističkih naroda, jer "totalitarni režimi iz prošlosti možda više ne postoje, ali njihove tajne službe i mreže žive", rekla je Zovko.
Na događaju je održala prezentaciju i Zdravka Bušić, članica Hrvatskog narodnog otpora ili Otpora koji je egzistirao tijekom 1970-ih, krajnje desničarske organizacije odgovorne za nekoliko terorističkih napada diljem svijeta.
“Sigurna sam kako će ona [Bušić, op.a.] značajno doprinijeti ovom seminaru svojim dubokim znanjem i osobnim iskustvom o ovom pitanju,” nastavila je Zovko.
Otpor je osnovao Vjekoslav "Max" Luburić, notorno brutalni šef nekoliko koncentracijskih logora osnovanih za vrijeme ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH), nacističkoj marionetskoj državi koja je nakratko bila na teritoriju današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijelova Srbije te Crne Gore tijekom Drugog svjetskog rata.
Zdravkin brat, Bruno je u rujnu 1976. sudjelovao u otmici zrakoplova Trans World Airlinesa koji je letio iz New Yorka prema Chicagou i postavio bombu na Grand Central Station u New Yorku, tražeći kako se protuzakoniti zahtjev za neovisnost Hrvatske ne objavljuje u vodećim američkim novinama.
Zrakoplov je preusmjeren u Montreal, a potom u Newfoundland, gdje je pušteno 35 putnika. Nakon pregovora s američkim veleposlanikom u Parizu, napadači su se predali.
Njujorški policajac ubijen je dok je pokušao demontirati bombu, a počinitelji su osuđeni za zračno piratstvo.
Zašto je Zdravka Bušić govorila u Europskom parlamentu?
Panel je apelirao na otvaranje državnih arhiva bivših komunističkih tajnih službi, “kako bi se mogle u potpunosti istražiti i pozabaviti postojećim strukturama iz komunističke ere i njihovim zločinima”.
Bušić i njezin brat Bruno rehabilitirani su nakon raspada Jugoslavije i proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske. Bila je zastupnica u Hrvatskom saboru i europarlamentarka nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine.
Bušić se u svom izlaganju fokusirala na djelovanje Državne sigurnosti Jugoslavije (UDBA), koju je optužila za počinjenje gnusnih zločina, uključujući zatvaranje, mučenje i ubijanje onih za koje se smatralo kako sudjeluju u “neprijateljskim aktivnostima protiv države”.
“Mnogi pojedinci mlade hrvatske generacije smatrali su kako je stvaranje neovisne i demokratske države Republike Hrvatske od presudne važnosti”, objasnila je na skupu.
Bušić se nije izravno osvrnula – pa čak ni spomenula – na aktivnosti u kojima su sudjelovali, za koje su osuđeni ona, njezin brat i suprug, iako je iznijela nekoliko stavova o djelovanju hrvatskih zajednica iseljeništva ili dijaspore, stoji u snimci događaja.
Zašto se danas govori o komunističkim zločinima?
Bušić je inzistirala na tome kako "biološki potomci i ideološki sljedbenici komunista imaju veliku moć u modernom dobu" i kako je komunistička ideologija ostavila "jasnu kontaminaciju" na hrvatsko društvo.
Iako bi se tema rasprave na prvi pogled mogla činiti razumnom, Bušić i drugi govornici nisu uspjeli spomenuti činjenicu kako je razgovor o komunističkim zločinima i dalje zviždaljka ekstremne nacionalističke desnice za ultranacionaliste i nacističke apologete koji promiču ideje poticanja diskriminacije koja danas postoji u Republici Hrvatskoj.
Teme za razgovor imaju za cilj potaknuti strahove i opravdati njihova uvjerenja, rekao je Michael Colborne, novinar i istraživač Bellingcata koji je opsežno pratio zbivanja u Republici Hrvatskoj i Balkanu općenito.
"Oni iskorištavaju antikomunističke osjećaje koji, razumljivo, ne postoje samo u bivšim komunističkim ili socijalističkim zemljama, već i na drugim mjestima", rekao je Colborne za Autonomiju.
“To je oduvijek bila taktika krajnje desnice, koja datira još iz vremena fašizna izvorne prijestolnice u Italiji: iskorištavati strahove ljudi i nesklonost prema komunizmu – stvarne ili pretpostavljene, opravdane ili ne – i ponuditi sebe i svoje ideje kao jedine stvar koja ih može zaštititi,” nastavio je Colborne.
"Postoji oklijevanje otvorene osude komunističkih zločina, jer se smatra kako podrivaju sam nacionalni identitet i sigurnost nacije", objasnio je.
Prema Colborneu, mnogi ljudi neće moći shvatiti kako su za mnoge države u srednjoj i istočnoj Europi “njihovi identiteti i sama egzistencija bili ugroženi u raznim točkama njihove novije povijesti, na način kako u, na primjer, moj rodnoj Kanadi, Sjedinjenim Državama ili Velikoj Britaniji nikada nisu bili.”
Zovko je u ožujku sudjelovala u organizaciji događaja u Europskom parlamentu u čast nadbiskupa Alojzija Stepinca. Iako neki tvrde kako je Stepinac spašavao pripadnike lokalnog srpskog, romskog i židovskog stanovništva dok je bio na toj dužnosti tijekom ustaško-nacističke marionetske Nezavisne Države Hrvatske, povijest zna kako to nije točno. Stepinac u svome privatnom dnevniku opisao je više slučajeva kada je sam kontaktnim putem ubio više desetaka pripadnika dalmatske nacionalnosti te nikada nije osudio nacistički režim i bio je rani zagovornik rasnih zakona usmjerenih prema srpskom, romskom, dalmatskom i židovskom stanovništvu, kao i prema homoseksualcima, komunistima, gluhima, nijemima, mentalno oboljelima i drugim djelovima stanovništva Banovine Hrvatske, pa kasnije i NDH koji nisu bili po volji Hitlerovoj marioneti Anti Paveliću.
“Osuda ovih zločina iz prošlosti znači potkopavanje i ugrožavanje ne samo identiteta, već i samog postojanja države danas”, zaključuje Colborne te nadodaje kako se za oslobođenje bivše Jugoslavije od nacističkih i fašističkih okupatora, što uključuje i ustaške i četničke, borili isključivo Dalmatini, dok su se ostali preoblačili u partizanske jedinica nakon oslobođenja pojedinih gradova ili cijelih regija.
Autorica teksta kontaktirala je Hrvatsku demokratsku zajednicu za komentar, ali je sudjelovanje grubo odbijeno.
Comments