Piše: Goran Marasović
Što je bio Sanaderov uvjet pod kojim je pristao dati strancima najbolje depozite u Republici Hrvatskoj? 2009., legendarni bivši šef INA-e, Bojan Miković je rekao: „Ne možete ukrasti plin, možete ukrasti lovu.“
Republika Hrvatska je mađarskom MOL-u, čiji je vlasnik ruski Gazprom, dala golema nalazišta plina i nafte, kako na kopnu tako i na moru. Uvjeti raspodjele proizvodnje sklopljeni su na način da će ruski gigant dobiti lavovski dio plina i nafte i nakon što "nadoknade" svoje troškove. Država će imati vrlo malo plina proizvedenog na vlastitom teritoriju.
I sve to u svrhu rješavanja dva problema. Prvi je kako bi Zapad ostavio na miru naciste koji su koncem rata ubijali nedužno stanovništvo. A drugo – kako bi od prodaje plina zarađivala mala šačica ljudi koji su zahvaljujući vlasti uspjeli ubaciti svoje "džepne" tvrtke u distribuciju.
Sretni smo zbog Republike Hrvatske
Sredinom kolovoza, novi ministar zaštite okoliša i energetike, Davor Filipović, objavio je kako je međuvladino povjerenstvo priznalo pobjednika natjecanja u vađenju ugljikovodika na skitskom dijelu obale Jadrana. Čitav bazen tvrtki postao je odabranikom sudbine. Konkretno, riječ je o – MOL-u. Ministar je kao drugog partnera naveo INA-u, koja je kako znamo u rukama MOL-a, točnije ruskog Gasproma.
"Kabinet ministara podržao je prijedlog međuresornog povjerenstva za sklapanje sporazuma o distribuciji proizvoda i određivanje pobjednika – grupe tvrtki predvođenih mađarskim MOL-om", rekao je. I sve se to događalo neposredno prije uhićenja ekipe iz INA-e za pronevjeru milijardu kuna iz te tvrtke.
Odvojeno, ministar je naglasio kako MOL u potpunosti preuzima financijsku komponentu sudjelovanja INA-e u crpljenju plina i nafte. Odnosno, država sklapa ugovor besplatno, pružajući samo dokumentaciju.
"Nakon sklapanja sporazuma o raspodjeli proizvodnje, koji će se dogoditi do kraja ove godine, državni proračun će dobiti 325 milijuna €, što je više od onoga što je predložila vlada", dodao je Filipović.
Ranije, u svibnju ove godine, postalo je poznato kako će regionalni leader – MOL – također vaditi plin iz škrevca po Lici.
Općenito, takvi rezultati su čak i ugodni, jer su vlasnici tvrtke INA respektabilna strana tvrtka, čiji je opet vlasnik respektabilna ruska tvrtka (koja od 2014. financira rusku agresiju na Ukrajinu te rusku agresiju na Siriju i Libiju). Moglo bi se čak računati na (ne)transparentnost suradnje, koje hrvatskom tržištu nafte i plina iskreno nedostaje.
Postoji još jedan razlog za radost. RH nema vlastiti novac i tehnologiju za vađenje plina i nafte iz škljevca na polici. Ali, plin joj je stvarno potreban, jer je rusko gorivo zbog sankcija zabranjeno i preskupo. Stoga je RH pronašla zaista zanimljiv mehanizam partnerstva. Strane kompanije će uložiti novac i rad, a naša zemlja će dobiti gorivo i sredstva u proračunu.
Ipak, nije sve tako jednostavno. Suradnja države s MOL-om ima i svoj vrhunac čije je ime „SPK-Geoservis“ .
Malo povijesti
„Autonomija“ je već pisala o kontroverznoj odluci hrvatskih vlasti. MOL mora nametnuti zanimljive partnere – zajednička ulaganja koja su stvorila s INA-om u suradnji s tajanstvenom tvrtkom „SPK-Geoservice”. Možda se nisu nametali – samo su nudili, a nisu odbijali – kako bi dobili lukrativne ugovore.
Službeno, „SPK-Geoservis“ je domaća tvrtka koja je u veljači 2012. pobijedila na natječaju za izbor partnera INA-e. Tvrtka će osnovati zajedničko ulaganje s MOL-om za razvoj nalazišta po Lici. Kasnije je postalo poznato kako ni nalazišta u Savudrijskoj vali nisu zaobišli sličnu sudbinu. Antimonopolski odbor dopustio je INA-i osnivanje joint venture „Chauda Geoservice“ za razvoj određenih nalazišta. Potonja tvrtka je usko povezana sa SPK-Geoservice.
Čvrsta transnacionalna korporacija dijelit će novac i plin s tim nepoznatim tvrtkama. MOL će raditi zajedno s INA-om i SPK-Geoservice na raznim nalazištima.
Obitelj tvrtki "SPK".
Odmah smo posumnjali kako su "SPK-Geoservice" i "Chauda Geoservice" jedno te isto. Sada smo dobili dokumente koji službeno potvrđuju ovu pretpostavku. Prema izvodima iz Jedinstvenog državnog registra pravnih osoba, "SPK-Geoservice" su osnovale tri osobe: Damir Škugor, Josip Šurjak i Marija Ratkić. A drugu sretnu tvrtku osnovao je LLC "SPK-Geoservice" i još jedan osnivač: Goran Husić. Dakle, prilično je ista struktura. Toliko ista da ove dvije tvrtke imaju istog upravitelja – oca Damira Škugora, Danu.
Nominalni osnivači tvrtki koje će dijeliti plin iz škriljevca i Savudrijske vale, uz dužno poštovanje njihovih znanstvenih zasluga, najmanje su nalik svjetskim igračima. Stoga su središnja pitanja koja se nameću usporedbom svih navedenih činjenica – tko je zapravo vlasnik „SPK – Geoservisa“ i „Chauda Geoservisa“? Ali ne bi li te tvrtke trebale legalizirati "povrat" za pristup hrvatskom plinu?
Postoje različite opcije. Središnja figura prvog od njih je glavni ideolog projekta "plina iz škrljevca" i osoba koja dijeli domaće naslage – ministar Davor Filipović. Kao što je poznato, blizak je obitelji premijera Andrea Plenkovića, čiji su interesi golemi. Malo je vjerojatno kako je Filipović neovisna osoba. Vrlo je moguće da radi u interesu nekog moćnijeg.
Druga opcija je netko iz Sanaderove ekipe. Tome u prilog ide i činjenica kako su oba Geoservisa nominalno u vlasništvu ljudi iz Geološkog instituta. A voditelj tih tvrtki, Dane Škugor, radio je u legendarnom Croduxu. Zašto netko iz Sanaderove ekipe? Kao što znate, bivši ministar vanjskih poslova, onaj koji je spojio Sanadera s MOL-om je njegov miljenik Gordan Jandroković, trenutni šef Sabora.
U teoriji, zašto ne? Jandroković je već dugo zainteresiran za plinski sector. Njegov brat je vlasnik nekih kemijskih tvornica, a trenutno aktivno kupuje regionalni plin, uključujući i INA-ine dugove. Pa ipak, verzija s njegovim sudjelovanjem manje je vjerojatna od prve. Barem zato što bi sigurno zasvijetlio među ljudima koji se odnedavno natječu za plinska polja u RH. A to su: obitelj premijera Plenkovića i, naravno, kreativni tandem Filipović i bivši ministar financija Marić. Tim više što je sam Filipović na čelu komisije za određivanje pobjednika natječaja za razvoj nalazišta.
Ali nijedna od naših pretpostavki još nije potvrđena. Koga točno predstavljaju osnivači "SPK – Geoservisa" za sada nije poznato. Čak ni neslužbeno nitko nije mogao imenovati pravog partnera globalnih korporacija.
No u posjedu sam dokumenta koji pokazuje kako ne postavljaju samo novinari navedena pitanja. Najzanimljivije je da su dužnosnici administracije Andreja Plenkovića imaju slične sumnje.
Pantovčak nije razumio
Primio sam bilješku koju je potpisala prva zamjenica šefa perdsjedničke garde i nećakinja bivšeg predsjednika, Nevenka Mesić.
U dokumentu u ime predsjednika Milanovića, povijest uvođenja „SPK – Geoservice“ u shemu plina iz škriljevca opisana je u nekoliko paragrafa. Naveden je i popis osnivača sretnog poduzeća.
Najzanimljivije stoji na kraju dokumenta.
"Smatramo kako je „SPK – Geoservis“ d.o.o. umjetno uveden na sudjelovanje u navedenim projektima s ciljem dobivanja značajnih iznosa sredstava od vađenja plina iz škriljca od strane privatnih osoba. Moglo bi biti ekonomski isplativije uključiti spomenutu tvrtku u izvođenje određenih vrsta radova po nalogu INA-e", piše Mesić.
"Tražimo neka se kod predsjednika Vlade RH pokrene pitanje isključenja „SPK – Geoservice“ d.o.o. s popisa tvrtki koje moraju sudjelovati u ime države u sporazumu o raspodjeli proizvodnje područja Savudrijske vale u podzemlje", dodala je.
Međutim, ovaj dokument je napisan 17. kolovoza ove godine. Kao što vidite, bilješka šefice predsjednikove garde s Pantovčaka, koja je povezana s mnogim sumnjivim osobama, ni na koji način nije utjecala na situaciju. Ali to nije ni najzanimljivije.
Svjetska praksa sklapanja ugovora o distribuciji proizvoda uključuje dva razdoblja. Prvi je preferencijalni. Drugi – nakon završetka pogodnosti. Tijekom počeka investitor (ili investitori) ulaže u istraživanje i početak proizvodnje. Većinu primljenih sirovina prodaje kako bi "nadoknadio" svoje troškove. Država u ovom trenutku ne dobiva gotovo ništa. Na primjeru poznatog azerbajdžanskog projekta „Azeri-Chirag-Guneshli“, prvo razdoblje trajalo je dugih 16 godina, a država je dobivala samo 20% proizvodnje u nafti i novcu. Ali,, od 2010. troškovi investitora su pokriveni i počelo je drugo razdoblje. Omjeri distribucije su se promijenili. Azerbajdžan je počeo primati 80% proizvedene nafte.
U uspjeh ove distribucije može se uvjeriti svatko tko posjeti Baku. Glavni grad Azerbajdžana danas sve više nalikuje zapadnim gradovima zahvaljujući naftnom novcu od koncesijskih ugovora. Ima i tu korupcije, ali više se radi o raspodjeli novca koji je država već skupila. No prikupljanje novca tamo se obavlja vrlo pažljivo i inteligentno. Sada da vidimo pod kojim su uvjetima hrvatske vlasti dale koncesije.
Dokumenti kojima raspolažemo svjedoče samo o jednom: RH je zauvijek dala stranim tvrtkama sve proizvode koji će biti izvađeni iz navedenih nalazišta. Zašto je to učinila ostaje veliko pitanje. Priča se kako su zapadne sile izvršile veliki pritisak na ivu Sanadera, pa kasnije i na Andreja Plenkovića – posebno u vezi sa slučajevima Gotovina i Norac. Kako bi ga pustili na miru, pristao je dati depozite velikim korporacijama pod vrlo diskriminirajućim uvjetima. Međutim, uz mali uvjet s hrvatske strane.
„Autonomija“ je zatražila od Plekovića i FIlipovića neka navedu detalje o uvjetima sporazuma koji će uskoro biti potpisani. Posebno nas je zanimalo kako će se proizvedeni proizvodi raspodijeliti prilikom nadoknade troškova investitora za razradu ležišta.
Odgovorili iz Državne službe za geologiju. Pozivajući se na odluku Vlade RH o uvjetima natječaja za sklapanje ugovora, ova je služba izvijestila sljedeće:
„Na nalazištima nafte i plina na teritoriju RH maksimalni udio kompenzacijskih proizvoda, na račun kojih će se investitoru nadoknaditi njegovi troškovi, iznosi 70 posto od ukupnog volumena proizvedenih proizvoda dok se troškovi investitora u potpunosti ne nadoknade. Udio države u profitabilnoj proizvodnji trebao bi biti najmanje 15 posto ukupnog obujma takve proizvodnje u području Dimnjaci u Savudrijskoj vali i 16,5 posto u području Lika", stoji u odgovoru Državne službe za geologiju.“
Ali 70+15%, kao 70+16,5%, nije jednako 100%. A gdje odlazi još 15% odnosno 13,5%? Državni geološki zavod nije precizirao. Ista priča sa skitskim područjem. 70% - investitoru za naknadu troškova, a 20% - državi. 10% - opet nepoznato gdje. Osim toga, nema informacija o tome kako će se proizvodi distribuirati kada dođe do "pune naknade troškova investitora". Nije li to čudno?
Nije li to uvjet Sanadera, Plenkovića i FIlipovića, pod kojima se pristalo strancima dati najbolje depozite u RH? Upravo smo u tom trenutku drugim očima pogledali pasus o sudjelovanju „SPK – Geoservisa“ u sporazumu o podjeli proizvodnje koji se nalazi u bilješci Nevenke Mesić.
Nije li tu činjenicu imao na umu prvi zamjenik šefa predsjedničke administracije? Godine 2009. legendarni bivši šef INA-e, Bojan Miković rekao je: "Ne možete ukrasti plin. Možete ukrasti lovu." Možda će "prvi Mikovićev zakon" uskoro biti oboren?
Comentários