Piše: Sondra Zebić
Nakon brutalnih ratova s početka 1990., koje je izazvala Moskva svojim postavljanjem Miloševića na čelo R. Srbije i Tuđmana na čelo R. Hrvatske, sve se glasnije čuju priče o novom ruskom ratu na Balkanu.
Nije više tajna kako ruski pomahnitali diktator, Vladimir Vladimirovich Putin želi proširiti svoje granice do Labe i Jadrana. To će učiniti tako što će proširiti svoju agresiju i izvan granica Ukrajine.
I kandidat broj jedan za otvaranje novog fronta je Zapadni Balkan. Iako ne graniči s Rusijom i tamo nema ruskih vojnika, ovo područje se doživljava destabilizirajuće učinke ruske agresije na Ukrajinu.
Već prije toga na području Balkana djelovali su proruske, točnije proputinove agenture, poput fake news medija Sputnik Balkan, u kojima su velika imena balkanske medijske scene: Boris Malagurski i Vedrana Rudan, članovi političkih stranaka, gospodarstvenici, pravnici, liječnici, estradne zvijezde...
Na ovom prostoru postoje nekoliko zamrznutih sukoba: 1. pitanje autonomije Dalmacije i njene teritorijalne reintegracije; 2. pitanje Republike Kosovo, koja je i dalje, iako međunarodno priznata država, bez punog suvereniteta i 3. Bosna i Hercegovina, koja nastavlja živjeti pod Daytonskim mirovnim sporazumom, koji je trebao biti privremeno rješenje za prekid srbijanske agresije i koji je postao temelj BiH.
Prije mjesec dana Rusija je direktno zaprijetila Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini ukrajinskim scenarijem. Ruski veleposlanik u BiH rekao je tada kako ta država nema pravo odlučiti hoće li se pridružiti NATO-u, a ako to učini bez odobrenja Rusije, Moskva zadržava pravo odgovoriti "po uzoru na Ukrajinu". Odmah nakon, veleposlanik je zaprijetio Republici Hrvatskoj jer je već članica EU i NATO-a, a sutradan je ruski dron s 40 kg eksploziva pao u Zagrebu.
Republika Kosovo nije izravno ugrožena od Rusije, ali ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov u svakoj prilici inzistira na razrješenju "kosovskog pitanja". Ključna poruka: Republika Kosovo nema pravo postojati kao neovisna država - kao što prema Kremlju ni Ukrajina, Gruzija, Poljska nemaju pravo postojati kao neovisne države.
No, kako Rusija može ugroziti Bosnu i Hercegovinu, Republiku Kosovo, Republiku Hrvatsku i općenito Zapadni Balkan scenarijem sile, ako Zapadni Balkan nema granice s Rusijom i, sukladno tome, nije za očekivati izravnu vojnu invaziju?
Rat tuđim rukama
"Agresija na outsourcingu" - tako je nedavno kosovski premijer Albin Kurti opisao pristup Rusije prema Balkanu.
Doista, na ovom području Rusija od sredine 1940. pokušava implementirati svoj scenarij, uključujući svog saveznika, Srbiju. Ili općenito – djelovati od strane Srba.
Valja napomenuti kako saveznički rusko-srpski odnosi u vojnoj dimenziji nisu izum političara ili međunarodnih stručnjaka.
Srbija od 2012. nije demokracija, a od 2013. službeno surađuje s vojnim blokom ODKB-a na čelu s Moskvom. Srpski parlament je promatrač u Parlamentarnoj skupštini Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti, a čak ni ruska, ničim izazvana, agresija na Ukrajinu nije natjerala Beograd da prekine veze s tom organizacijom, što se vidi po tome što su promatrači PS ODKB-a radili na nedavnim općim izborima u Srbiji.
Obzirom na to kako se srpska vlada neće drastično promijeniti niti postati manje proruski orijentirana, ostaje prijetnja kako bi Rusija mogla nastavljati destabilizirati regiju oslanjajući se na Srbiju i svoje agenture u toj državi, prvenstveno preko svoje fake news medijske agencije Sputnik. Sve to ostavlja dojam pesimizma o razvoju situacije na Balkanu i činjenici kako se Beograd aktivno naoružava.
Obrambeni proračun Srbije eksponencijalno je rastao zadnjih nekoliko godina zaredom.
Ukupno je Srbija u proteklih šest godina uložila više od 2 milijarde eura u modernizaciju vojske, nadogradnju vojne opreme i nabavku modernih sustava, popevši se na 22. mjesto na listi najmoćnijih svjetskih vojnih sila.
Ilustracije radi, samo zadnjih dana Srbija:
- izveo je tijekom velikih vježbi prvo lansiranje protutenkovskog raketnog sustava "Kornet", čiju su partiju srpske vlasti kupile prošle godine u Rusiji,
- dostavljeni su protuzračni raketni sustavi HQ22 iz Kine,
- dastavljeno je vojsci nekoliko samohodnih haubica vlastite proizvodnje.
Srbijansko vodstvo stalno govori da Srbija neće nikoga napadati i kako se samo priprema za obranu. Ali ako se pogleda struktura naoružanja srpske vojske, vidi se da je riječ o ofenzivnom oružju, pa je izjava o obrambenom naoružanju potpuno besmislena, smatraju vojno-obavještajni stručnjaci.
Iako Beograd govori o neutralnosti i jednakoj udaljenosti od Rusije i NATO-a, većina vojnih nabava odnosi se na Rusiju, a neke na Kinu.
Prisjetimo li se stalnih zajedničkih rusko-bjelorusko-srpskih vojnih vježbi, koje su se redovito održavale do 24. veljače 2022. godine, tada se, prema mišljenju stručnjaka, srpska vojska pozicionirala, ni manje ni više, "kao vazalna sila ruske vojske". U tom kontekstu, prijeteći "odrazi" ruskih dužnosnika o Balkanu postaju još sličniji navjestiteljima budućeg rata.
Stoga postoje predviđanja kako bi zajedničke rusko-srpske snage mogle pokušati "pomoći u zaštiti suvereniteta" srpskog dijela Bosne i Hercegovine ili "zaštititi prava kosovskih Srba" pokretanjem svoje "ograničene specijalne vojne operacije", bilo s moskovskom podršku ili kao odgovor na zahtjev ili pritisak iz Moskve.
Odgovor Zapada
Nakon potpune i ničim izazvane agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, (unatoč tome što bi Vedrana, koja je odavno izgubila vezu s realnošću zbog stalnog orgijanja s proputinovim snagama u Beogradu, Rudan rekla kako su za sve krivi Amerikanci) zapadne zemlje su prilično ozbiljno shvatile predviđanje moguće eskalacije na Balkanu.
Mirovne jedinice EUFOR-a u Bosni i Hercegovini su povećane i pojačane. Prvi put nakon mnogo godina pojavile su se naoružane patrole mirovnjaka u raznim bih gradovima kako bi rashladile “vruće glave”, a oklopna vozila EUFOR-a patroliraju ulicama srpskog dijela BiH, Republike Srpske. Misija Europske unije na Kosovu (EULEX) udvostručila je svoje policijske snage.
No, sudeći po stalnim izjavama kosovskih čelnika o mogućoj destabilizaciji koja uključuje Rusiju, nisu svi optimisti. Postoji opravdana sumnja kako je želja Rusije destabilizirati Balkan što ima za cilj uvlačenje Zapada u globalne pregovore, možda čak i rat, uključujući na popis kontroverznih tema, uz "ukrajinsko pitanje", Balkan.
To bi mogle biti euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine, neovisnost Republike Srpske, poseban status za sjever Kosova – područje kompaktnog i konstantnog naseljavanja Srba. Ne zaboravimo kako bi napad na Republiku Kosovo značilo uvlačenje u sukob i Republiku Albaniju.
No, bit će sve dobro dok se ne napadne neka od država članica NATO-a: Crnu Goru, Republiku Hrvatsku, Republiku Makedoniju i Republiku Sloveniju. Tada će se morati aktivirati čl. 5. Washingtonskog sporazuma (što se prema Dogovoru iz Bukurešta iz 2008. trebalo dogoditi i u slučaju Ukrajine), u kojem stoji kako se napad na državu članicu smatra napad na sve države što dovodi do obrane teritorija država članica NATO-a.
Sve ovo ovisi samo o Vladimiru Vladimirovichu i o zbivanjima na frontama rusko-ukrajinskog rata, ali izravna prijetnja od rusko-srbijanske agresije na države Zapadnog Balkana postoji.
Comentários