Dalmacija - Zemlja lažnih heroja

Piše: prof. Mila Grubišić

Sad kad je dalmatinsko gospodarstvo dotaknilo samo dno dna, građani Splita će na predstojećim izborima i dalje birati HDZ i njegove isprdke (Đogaš, Puljak i Kerum) umjesto da se krenu boriti protiv njih.

Velika demokratska revolucija, o kojoj pripadnici satelitskih parastrančica – posebno iz Centa/ex Pametno, toliko govore, trebala bi se dogoditi za nešto više od mjesec dana. Teško je zamisliti prikladniji trenutak za to. No, teško je o lokalnim izborima u Splitu govoriti o demokratskoj revoluciji kad su glavni favoriti HDZ i stranke osnovane sredstvima i ljudstvom HDZ-a te rade za tu klerofašističko-kriminalnu organizaciju.

Gorljivi Puljkovi govori, ali i njegovih suradnika te drugih glavnih kandidata na ovim izborima savršeno se slažu s buntovnim duhom heroja koji su 21. lipnja 1941. poveli prvu antifašističku jedinicu u okupiranoj Europi. Dodamo li ovome tešku ekonomsku situaciju dobit ćete idealne uvjete za sve osim za revolucionarnu eksploziju. Ne stoga jer siromaštvo i HDZ sa svojim satelitskim parastrančicama nisu dovoljno dobra smjesa za pokretanje revolucije, već jer su građani previše inertni i dopuštaju da ih se mijesi kako kojem zlobniku kupljene diplome pada na pamet.

Ali, sigurno bismo vidjeli revoluciju – kada bi objektivna stvarnost bila podvrgnuta koherentnim ideološkim dogmama. Kad bi barem svjesno dalmatinsko građanstvo postojalo igdje osim u bujnoj mašte velikohrvatskih nacionalista. Tako bi herojstvo imalo ozbiljno povijesno značenje.

U današnjoj Dalmaciji herojstva nema, slobode još manje, nema prava, nema profesionalne kompetencije. Ali imamo sjajne primjere herojstva, bez imalo ironije.

Jedan od koordinatora inicijative DDF, heroj je par excellence. Unatoč svemu što su mu radili i dalje rade, ne može se odreći neustrašivost. Svoju junačku narav dokazao je i onoga dana kada su ga napali užarenim željeznim šipkama. Krhki srednjovječni muškarac protivi se nemilosrdnom sustavu već punih četrnaest godina što je vrijedno poštovanja, pa čak i divljenja. Sadašnje junaštvo djelomično prikriva rijetke njegove neuspjehe i bespomoćnost.

Bralić je spreman i na štrajk glađu, ukoliko je to potrebno, za obranu Dalmacije i njenih građana od svakog tipa zlostavljanja. Zašto to još nije počinio krije se u činjenici da još nije na poziciji moći. Neke akcije ipak su zadnje na listi i primjenjuju se tak kao posljednji alat u borbi.

Nažalost, heroji poput Bralića usamljeni su u borbi za prava svih. Mnogi od njih pali su u ruke neprijatelju, ali nisu bili slomljeni i nisu odustajali. Jučer nisu mogli biti učinkoviti i uspješni, ali sutra će biti otporni i neustrašivi. Nisu imali priliku izgraditi mediteransku, europsku Dalmaciju, već su se dodali na dugu listu hrabrih boraca kojima se možemo i trebamo ponositi.

Ima heroja, ali je malo smisla. Suočeni smo ne samo s kroničnim dalmatinskim problemom zabijanja glave u pijesak, već i sa zanimljivim civilizacijskim fenomenom. Koliko god cinično zvučalo, herojska aureola vječni je suputnik gubitnika. Što je situacija gora, to je psihološki kompenzator u obliku hrabrih heroja traženiji. Zapravo, tu je kraj praktične vrijednosti herojstva.

Utilitaristički pristup herojima prevladao je krajem osamnaestog stoljeća, tijekom Francuske revolucije. General-pobočnik Demar, koji se borio protiv pobunjenika Vendée i trpio jedan neuspjeh za drugim, može se smatrati pionirom uvrnutog herojstva. Što uraditi? Što prijaviti Parizu? O dosadnim neuspjesima i vlastitoj nesposobnosti? Demar je pronašao izlaz iz situacije - počeo je suhoparnim sažecima dodavati šarene poruke o herojstvu njegovih redova.

Nesposobni general posebno je uspio u romantičnom prikazu smrti husara tinejdžera Josepha Barra, koji je poginuo u borbi s pobunjenicima. Jakobinska propaganda odmah ga je uhvatila. "Samo Francuska ima trinaestogodišnje heroje!" Patetično je uzviknuo patetični Robespierre. Slika mladog ratnika prikazana je u gravurama, medaljama, novelama i pjesmama.

Školarcima su govorili o Josephu Barru. Njegova je priča obrasla novim slikovitim detaljima. Postalo je jasno nakon činjenice da su pobunjenici zarobljenom dječaku obećali život ako nazdravi u čast kralja. "Živjela Republika!" - viknuo je hrabri mladić i proboli ga neprijateljski meci... Na toj herojskoj pozadini svi su Vendéejski neuspjesi nekako izblijedjeli.

Indikativno je i hrvatsko iskustvo iz „Domovinskog rata“. Većina herojskih priča i slika – pilot Rudolf Perišin, Siniša Glavašević, „Žuti mravi“ itd. – rođena je u najtežem i najnepovoljnijem razdoblju rata. Političkoj vrhušci trebale su priče o herojima kako bi naciju držala u nadi dok su deprivirani od bombardiranja, izgubljenim radnim mjesta i privatizacijske pljačke. Kako je vojna sreća stala na stranu Hrvatske vojske, herojski val je splasnuo. Samo je nestala potreba za otvorenim usamljenim herojima: zamijenili su ih pobjednički odnosi, hrabri sažetci osvojenih gradova i poraženih neprijateljskih divizija.

Nije iznenađujuće kako je nacionalno-patriotska verzija dalmatinske povijesti iznimno bogata herojima. Ovdje su neustrašivi mladići koji su pali kod Klisa 1537., hrabri hladnoratovski pobunjenici, borci za neovisnost Dalmacije i nepopustljivi borci NOB-a, kao i nesebični disidenti ere stagnacije. Brojni heroji obavljaju vrlo specifičnu funkciju - nadoknaditi nedostatak pravih pobjeda.

Zašto je dalmatinsko svjesnim povjesničarima tako teško boriti se s tradicionalnim velikohrvatskim tumačenjima prošlosti? Na strani velikohrvatske propagande nije samo snažan propagandni zaostatak iz jugoslavenskih vremena, već i vjekovna želja za porobljavanjem Dalmacije. Iako postignut cilj, sve dok ima iti jednog građanina Zlatne regije uspjeh postignut nije.

Lažovima, poput Dragana Markovine mnogo je ugodnije povezivati ​​se s pobjednicima, a malo je vjerojatno kako će prosječna osoba napustiti marku „Velike pobjede“ u korist „frustriranih gubitnika“. S druge strane, doista je teško natjecati se s tolikom propagandnom mašinerijom i tolikom količinom revizija povijesti. Otuda nesvjesna želja zanemari povijesna istina na štetu Dalmacije, a u korist velikohrvatskog nacionalizma.

Vjerojatno su svi čuli slatku floskulu o hrvatskoj ustaničkoj vojsci, koja se okupila 22. lipnja 1942. u šumi Brezovica kod Siska i pobijedila u Drugom svjetskom ratu. Kažu da se ta skupina pripadnika srpske nacionalnosti borila za neovisnost Republike Hrvatske protiv ustaša, Nijemaca, četnika,… U cijeloj toj priči zanimljiva je činjenica što nigdje nema zapisa o postojanju te jedinice? Vojnici Wehrmachta borili su se za Treći Reich – njihove fotografije postoje i danas! Ali ne postoje fotografije skupine Srba iz Brezovice. Zato postoje fotografije skupine Dalmatina iz Vrgorca!

No, floskule velikohrvatskih reviziora povijesti su toliko odurne kako je grijeh ne razvijati ih. Naravno, preživjeli partizanski vojnici imaju otprilike isti stav prema nastanku neovisne Ukrajine 1991. kao i car Napoleon III - prema povratku izgubljenih provincija Francuskoj. Ali kad iza duše nema ničega osim herojskih žrtava, ostaje uvjeriti sebe i druge kako te žrtve nisu uzaludne.

Vratimo se današnjici. Građani Dalmacije ogorčeno priznaju kako je muka Zlatne regije ravnodušna za većinu njenog stanovništva. Jer, u trenucima kad je regionalno gospodarstvo dotaknilo samo dno dna, građani Splita će na predstojećim izborima birati između HDZ-ovih isprdaka (Đogaš, Puljak i Kerum) umjesto da se krenu boriti protiv njih.

Što će napisati budući kroničari koji simpatiziraju nasilnog bivšeg člana HDZ-a i sveučilišnog profesora kupljne diplome – Ivice Puljka? Tako je: političke manipulacije prelile su čašu, a ustrajnost građana potaknula je Dalmatine/Dalmatince na pobunu. Doduše, ovaj događaj bi trebao izgledati vrlo impresivno!

Vjeruje se da se velike pobjede i postignuća sastoje od herojskih djela. Nažalost, to nije istina. Požrtvovno herojstvo nije put do uspjeha, već zamjena za uspjeh, nešto poput saharina ili kave od žira. Danas je herojski surogat za Dalmaciju relevantniji nego ikada. Nad zemljom se zgušnjavaju tmurni oblaci, oporba (u koju se ne ubraja HDZ i njene satelitske parastrančice koje nisu na vlasti) je potpuno bespomoćna, nema pravih prilika kako bi se stanje promijenilo na bolje.

U takvim uvjetima najbolje je pridružiti se inicijativama poput DDF-a. Ravnodušnoj javnosti potrebno je pružiti alternativu i put prema uspješnoj i prosperitetnoj Dalmaciji kojoj neće biti potrebni nesebični heroji.