Piše: prof. Anita Kurtović (Pravni fakultet Split)
Od početka 2023. ubijena su 76 pripadnika/pripadnice nepriznate dalmatske nacionalnosti. 152 pripadnika srpske nacionalnosti je pretučeno, kao i 42 pripadnika/pripadnice LGBTIQ+ populacije.
Čini se kako sve češće vidimo gotovo isključivo crnu kroniku u vijestima, s romantizirajućim naslovima o nasilju nad manjinskim ili obespravljenim grupama: femicid, nasilje nad djecom, osobama s invaliditetom, napad na LGBTIQ+ osobe i aktiviste/kinje, osobe druge nacionalnosti, prvenstveno Dalmatine, Rome i Srbe… Zločin iz mržnje je postala uobičajena fraza u medijima, no kada konačno slučaj stigne na red da u moru (samo na papiru) hitnih postupaka, izostaje formalna kvalifikacija kaznenih djela kao krivična djela počinjena iz mržnje.
Hate crime odnosno zločin iz mržnje popularizirao se kao termin u SAD-u tijekom '80. godina XX. stoljeća, uglavnom od strane novinara i zagovarača politika obrane ljudskih prava, kao lako pamtljiv šlagvort za rastuće napade na manjinske zajednice motivirane određenom ili odredivom vrstom diskriminacije. Termin je brzo našao svoj put u zakonodavstvu, kada se prepoznala potreba kako se kaznena djela trebaju drugačije klasificirati u skladu s motivom koji stoji iza njihovog počinjena.
Mržnju psihijatrija opisuje kao teško patološko stanje uma kroz osjećaj jake antipatija. Mržnja je kao i ljubomora patološka kategorija koja se temelji na svojstvu intenzivnih negativnih osjećaja, i općenito se smatra kako je mržnja najjači oblik odbojnosti, prijezira i nenaklonosti. Uzroci mržnje najčešće su negativan kućni odgoj, koja se ogleda u: sebičnosti, zavisti, osjećaju lažne superiornosti, zatim povredi osobnosti, neuzvraćenoj ljubavi, ali i u načinu prikrivanja svoj osjećaja kroz ispoljavanje inverzivnih osjećaja. Npr. najviše zla Dalmaciji, počinili su upravo ljudi rođeni u Dalmaciji; homofobija se načešće javlja kod ljudi koji skrivaju svoju homoseksualnost od drugih ljudi.
Pravna definicija zločine iz mržnje u hrvatskom Kaznenom zakonu glasi: „Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.“
Kako bi spriječio zločine iz mržnje, članak 17. Europske konvencije o ljudskim pravima, zabranio je zlouporabu prava slobode izražavanja na način da koristeći se pravima zajamčenim konvencijom ta ili druga ljudska prava djelatno ugrožavaju ili ukidaju. Dok čl. 14. Konvencije štiti od diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj, seksualnoj ili rodnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Iz svega navedenog jasno proizlazi kako govor mržnje ne predstavlja zaštićeni oblik slobode izražavanja.
Dakle, nije riječ o emociji koju počinitelj/ica osjeća prema žrtvi – već o klasičnoj diskriminaciji i predrasudama koju gaji prema grupi kojoj žrtva osoba pripada ili djeluje da pripada. Žrtva zločina iz mržnje nije osoba s imenom i prezimenom, već personifikacija grupe koja nije poželjna u očima napadača/ice.
Mržnja odnosno diskriminacija i netrpeljivost su normirani i u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, kao kvalifikacijska, odnosno otežavajuća okolnost kod suđenja za izvršenje teških kaznenih djela. Već više od petnaest godina se na državnoj razini, ali i na županijskim i općinskim razinama kao posebna osnova se navode seksualna orijentacija, spolni identitet, rodni identitet i nacionalna pripadnost. No, unatoč tome, u praksi imamo jako malo slučajeva iz sudske prakse s ovakvim kvalifikacijama.
Najčešće se u istrazi pažnja posvećuje prikupljanju dokaza kojima se dokazuje na koji je način izvršeno određeno kazneno djelu, a dokazi o motivima i šteti koju je žrtva doživjela stavljaju se u drugi plan. Na osnovi dokaza tužiteljstvo piše i podnosi optužni prijedlog, a sud odlučuje na osnovu predočenog činjeničnog stanja. Dakle, sud je vezan okvirima optužnice, pa čak i ako može promijeniti kvalifikaciju kaznenog djela, ne uključuju mržnju kao osnovu počinjenog (zlo)djela, ne može ako ta okolnost uopće nije opisana (s potkrepljena adekvatnim materijalnom dokazima) nadopisati u sami optužni prijedlog.
Najgore od svega je to što ni sama žrtva ne zna je li žrtva običnog zločina ili zločina iz mržnje. U trenutku istrage, mnoge žrtve na žele se identificirati, što zbog srama što zbog straha, pa dolazi do toga da sama istraga krene u suprotnom smjeru. Najčešće se to događa kod pripadnika druge nacionalnosti, pripadnika seksualnih i rodnih manjima, a najizraženija je kod muških gay osoba.
Kako prepoznati da ste žrtva zločina iz mržnje?
Prije svega, trebate primijetiti znakove poput uvredljivih riječi i prijetnji usmjerene prema vašoj nacionalnosti i/ili vjeroispovijesti, zatim prema vašem rodnom i/ili seksualnom identitetu. Ne mora biti eksplicitno rečeno, nekada se i u kontekstu može prepoznati – primjera radi, ako vas osoba koju ne poznaje počne vrijeđati dok sjedite u kafiću za koji se smatra kako ga samo osobe iz LGBTIQ+ zajednice posjećuju.
U online sferi, to može biti uvredljiva poruka koju ste dobili na društvenim mrežama nakon što ste objavili sliku s pridea ili nekog drugog LGBTIQ+ događaja. Sigurnost je uvijek na prvom mjestu i ne treba trpjeti bilo koji oblik nasilja, stoga toplo preporučujem – prijavite situacije u kojem vas je netko, bilo tko – makar bio vlastiti roditelj – ugrozio. Pri tom važno je objasniti sve činjenice i okolnosti u vezi s vašim identitetom zbog kojeg ste napadnuti kako bi, ako ništa, bar u vašoj izjavi elementi mržnje bili prepoznatljivi.
U konačnici, sjajna zakonska rješenja se ne implementiraju u praksi, unatoč društvenoj reakciji, bezbroj obuka i treninga za različite vrste i nivoe državnih i lokalnih tijela, sve u cilju kako bi se postojeća zakonska rješenja bila korištena u praksi. Ako ste bili izloženi diskriminaciji ili nasilju zbog vašeg nacionalnog, vjerskog, rodnog ili seksualnog identiteta, na raspolaganju vam je bezbroj pravnih timova koji će vam pružiti pravnu podršku, savjetovanje za zastupanje sa žrtvama zločina iz mržnje.
Komentar