Mislila sam danas objaviti svoj novi, deveti po redu, nastavak noveliranog bloga "Cvit čežnje", ali neke druge stvari su me ponukale da primijenim svoju odluku. Radi se o delikatnoj temi o kojom malo tko išta zna, a svi imaju svoje mišljenje o tome. Ne, ne radi se o nogometu, ni o politici, ni o ekonomiji. Radi se o ljudskoj seksualnosti.
Vidim, jučer su mnoge psihički razorene osobe pisale protiv homoseksualnh osoba nazivajaući sasvim normalnu, prirodnu pojavu bolešću i dijelili članke portala u rukama klerofašističkih političkih organizacija, u kojima nema nikakvih znanstveno utemeljenih činjenica vezanih za tu temu. Samo naklapanja i propaganda.
Dakle, pederastija (ne brkati s pedofilijom - ne radi se o istoj stvari), odnosno homoseksualnost je sasvim normalan i zdrav prirodni proces poznat još od predantičkog doba. Mnogi drevni narodi od Sumerana, preko Egipćana, do Rimljana (uključujući i Ante, alanski narod iz kojeg su nastali Slaveni) davali su toj pojavi božanska obilježja, pa su jedino gay osobe mogle biti svećenici. Najviše pažnje homoseksualnosti davali su Makedonci i Heleni. Najljepše ljubavne pjesme spjevane su prema osobi vlastitog spola, a u mitologiji se svojom ljepotom, snagom, poštenjem i iskrenošću hvale baš homoseksualne osobe. Sappho s Lezbosa je pisala o svojoj ljubavi prema ženi 8,000 godina prije Krista, dok su Ahil i Patroklo, mitski junaci pod Trojom bili ljubavnici. I Aleksandar Makedonski, veliki vojskovođa koji je doveo granice Makedonije do Indije bio je gay.
Dakle, homoseksualnost nije pojava novijeg vijeka. Na ljudsku seksualnost ne utječe GMO prehrana, ili zrak pun osiromašenog urana. Kako onda nastaje homoseksualnost? Kako to da gay osobe znaju da su gay već od svog rođenja? I kako to da je kod čak 4,500 životinjskih vrsta zabilježeno homoseksualno ponašanje? U tih 4,500 vrsta spadaju i svi majmuni, svi kopitari, sve zmije, sve ptice, a najveći pederi među životinjama su lavovi. Čak 30% promatranih lavova imali su redovne homosesksualne odnose s drugim primjerkom vlastita spola, kao i patke, albatrosi i labudovi. Veliki postotak homoseksualosti imaju psi, ovce i koze. Čak i mnoge biljke imaju homoseksualna iskustva.
Od kraja baroka (u kojem je homoseksalnost došla na mjesto kakvo je imala za vrijeme antike) pa sve do kraja 19. st. za homoseksualnost se mislilo kako se radi o buntu određenih osoba protiv poretka. 20ih godina prošlog stoljeća istospola ljubav biva prihvaćenija nego ikada prije, da bi se tek nakon II. sv. rata homoseksualnost počela zabranjivati.
Dolaskom Sigmunda Freuda na scenu i širenjem psihoalalize, počelo je znanstveno razmatranje pitanja homoseksualnosti. Freud je tvrdio kako je homoseksualnost socijalna kategorija koja nastaje kada dijete ostane s jakom majčinskom figurom u situacijama kada ono odrasta bez oca. Za žensku homoseksualnost Freud je tvrdio kako nastaje kada djevojska u pubertetu spozna nedostatak penisa. Tada se cure žele osvetiti zbog psihološke kastracije.
Polazeći od broja životinjskih i biljnih vrsta koje prakticiraju istospolni seks, znanstvenici su početkom 1940ih krenuli u istraživanje što dovodi do homoseksualnog ponašanja i zašto su neki pripadnici svoje vrste gay, a neki ne. Formiranjem WHO (svjetska zdravstvena organizacija) pod okriljen UN-a, dobila su se izdašna sredstva da na znanstven i objektivan način istraže ta pitanja.
Prva spoznaja do koje su došli sve je frapirao. Čak 80% jednojajčanih blizanaca istog spola imali su istu seksualnu orijentaciju. Dakle ako je 10 osoba gay, 8 njihovih blizanaca/blzankinja je također gay. Ako se radi o dvojajčanim blizancima istog spola brojka je padala na 70%. Znači, ako je 10 osoba gay, 7 njihovih blizanaca/blzankinja je također gay. Dakle, mnogo više nego li se radi o slučajnoj genskoj pogrešci. Usporedbom sa ljevorukim osobama dobiva se znak jednakosti. Tu se zaključilo da se radi o genetskoj liniji.
Kako se ljudski genom kasno počeo otkrivati, znanstvenici su morali poduzeti druge metode za daljnje proučavanje homoeksualnosti. Tako su počeli proučavati redoslijed homoseksualnog brata/sestre u obitelji. Došlo se do zaključka kako je najmlađi brat/sestra najčešće gay. Kritičari ove teorije su zaključili da se tu radi zbog toga što roditelji najčešće razmaze najmlađe dijete čineći ga homoseksualnim.
No, to nije točno. 1970ih godina prošlog stoljeća znanstvenici su došli do zaključka kako kada je žena trudna, ženino tijelo shvaća fetus kao strano tijelo i na silu ga želi izbaciti iz sebe (spontani pobačaj). No, kako se to ne bi dogodilo, tijelo također šalje sićušna tijela kojima ublažava stanje trudnoće. ta tijela se zovu antitijela koja u sebi sadrže genetsku strukturu. Ako ta antitijela imaju istu gensku strukturu kao i fetus buduće dijete bit će heteroseksualno, no ako su antitijela različite genske strukture dijete će biti homoseksualno. Slikovito rečeno, prije nego li su ljudi izmislili kontracepcijske pilule, priroda je to regulirala populaciju rođenjem gay osobe koja je u 80% slučajeva najmlađe ili dijete.
No, nisu samo antitijela "kriva" za rođenje gay djeteta. Na muškom X kromosomu nalazi se gen koji je odgovoran za rođenje i stvaranje djece. Kada se taj kromosom nađe kod žena, ona je voljna za reprodukciju djece. No, kada se nađe kod muškarca onda je on zaslužan za homoseksualnog mukarca.
Homoseksualnost u biti nije pitanje seksa, ono je pitanje preživljavanja, preživljavanja cijelih obitelji, pa čak i vrsta kao takvih. Da je tome tako, najnovija istraživanja govore kao gay osobe imaju i do 2x veći IQ od heteroseksualnih osoba. Ako gledate IQ testove djece od 6e godina života, i pratite najinteligentnije među testiranima doći ćete do zaključka da su takve djeca kad odrastu homoseksualne osobe. Psiholozi su također zaključili kako su gay osobe sklonije kooperaciji, požrtvovnosti i suradnji.
Danas znamo da je 5%-10% žena homoseksualno, a 10%-15% muškaraca homoseksualno. Dakle, oko 12% svih ljudi pripada toj seksualnoj manjini. Ne samo L&G zajednici, već i transrodnoj, transvestitskoj, interseksualnost, aseksualnoj... Stoga znanstvenici zaključuju kako je različitost tajno oružje prirode. Homoseksualnost je u biti katalizator koji pomaže emotivnom povezanosti ljudi u određene obiteljske klastere.
No, što ako netko nema stariju braću ili sestre. Zašto su oni homoseksualni?
I za to znanost ima odgovor. Prvorođena ili jedinci koji su rođeni prije vremena ili su bila u poziciji prenatalnog stresa u 37% slučajeva su homoseksualna. To se događa kada majka, normalno nesvjesno, postavlja epigenetske markere (izbacuje antitijela suprotnog spola kojeg je dijete) kako bi promijenila seksulni identitet djeteta nebi li tako pomogla obitelji.
Na temelju ovih znanstvenih istraživanja 1978. godine, u Hrvatskoj i ranije (1976. godine) WHO odnosno Svjetska psihijatrijska organizacija, Svjetska psihološka organizacija, Svjetska psihoanalitička organizacija, Svjetska psihoterapeutska organizacija, Svjetska organizacija pedijatara, Svjetska organizacija zdravstvenih djelatnika su u zajedničkom priopčenju objavile kako homoseksualnost nije bolest, kako homoseksualnost nije izbor i kako se gay osobu ne smije tretirati kao psihičkog bolesnika i ne smije podvrgavati promjenama seksualnosti.
Comments