Piše: Marino Ivanišević
U subotu, 11. prosinca inicijativa DDF prelazi u viši stupanj organizacije. Za sebe kažu kako zastupaju Dalmaciju i sve one koji žele stati ispod Frarijeve bandire i himnu “Povrtak mornara” te povratak Bajamontijeve funtane.
Ništa, ni crkva, ni politička opcija ne smije biti bitnije od Dalmacije. To će vam poručiti članovi DDF-a na svojoj preregistracijskoj Osnivačkoj skupštini. Riječ je o prodalmatinskoj opciji koji za sada djeluje kao inicijativa, a koja baštini dalmatski identitet, antifašizam i prkose nacionalizmu. Žele očuvati i još više razviti dalmatski identitet, i ojačati dalmatsku/dalmatinsku zajednicu u Dalmaciji, zemlji koja se proteže kroz tri države, BiH, Crnu Goru i Republiku Hrvatsku.
U tim državama stanje prema Dalmaciji i Dalmatinima/Dalmatincima nije sjajno. Dodaju kako je dalmatski identitet izbrisan, jezik zabranjen, članovi zajednice žive jako loše, a problem je i povampirena četnička i ustaška ideologija. Revizionisti će, prema njihovom mišljenju, početi gubiti bitku s činjenicama.
Ako ste Dalmatine/Dalmatince zamišljali kao grupu hooligana s nogometnih tribina ili grupu starih ribara koji pivaju klapske pisme – grdno ste se prevarili. Inicijativa okuplja sve one koji su se voljni zalagati za bolju, prosperitetniju reintegriranu i autonomnu Dalmaciju baziranu na zdravom razumu, antifašizmu, pravnoj državi i nizu aktivista mlađih generacija, kojima je dosta nasilne otimačine i prekrajanja dalmatinske povijesti i pripajanja njene kulture i umjetnosti.
Prije pojave coronavirusa po dalmatinskim gradovima osvanuli su plakati DDF-a s proglasom Dalmatinima/Dalmatincima s pozivom da se probude jer je pljačke Dalmacije preko glave. Tragom tih plakatića, došli smo do Vedrana Bralića, koordinatora inicijative DDF.
Zastupamo Frarijevu bandiru
Na početku, Bralića smo pitali kakvo je, po DDFu, danas stanje u Dalmaciji?
“Što bi se reklo, stanje je za plakanje. U zadnjih 30 godine iz Dalmacije je nasilno oteto oko 330 mlrd €, od toga 105 mlrd € samo za Slavoniju. Ostatak ide u državni proračun. Iskreno, nitko nema ništa protiv pomoći Slavoniji, Lici, bilo kojoj drugoj regiji u RH, ali tek kad Dalmacija bude imala punu zaposlenost, kad se potpuno oslobodi siromaštva, gladi, neimaštine. U Dalmaciji još uvijek, u XXI. stoljeću imamo krajeve bez struje, vodovoda i kanalizacije, a televizijski signal je misaona imenica. Službena politika Dalmaciju danas vidi kao kravu muzaru, a ne kao regiju koja ima svoja prava i probleme za rješavati; oni koji su se uhljebili putem političkih veza žive dobro, svi ostali su na rubu siromaštva. Stoga DDF zastupa obespravljene, ono stanovništvo Dalmacije koji je pišao krv za slobodu, stanovništvo koje je voljno stati ispod Frarijeve bandire i čija je himna “Povratak moranara”.
Inicijativa, uskoro viši nivo organizacije, dogovorit ćemo se još koji, kako ističe Bralić, baštini dalmatinstvo i antifašizam kao svoje osnovne vrijednosti.
“Grubo rečeno, cilj DDF-a je jačanje svijesti o Dalmaciji i dalmatske/dalmatinske zajednice u Dalmaciji te reintegracija Dalmacije i njena autonomija. Strateški cilj je motivirati i ohrabriti građane na zalaganje protiv nepravde koja se čini prema Dalmaciji”, ističe Bralić.
Napominje kako ljudi, zadojeni nacionalizmom ne znaju što autonomija znači. Često se, u nacionalističkim krugovima, autonomija povezuje s dezintegracijom RH što nije istina. Autonomija znači autonomno vođenje brige o samome sebi i ništa više.
U Dalmaciji uvezeni nacionalizam uzeo maha
DDF su za sad aktivni u dosta dalmatinskih gradova, prvenstveno u Splitu, ali javljaju se ljudi iz susjednih država kroz koje se Dalmacija rasprostire. Prvenstveno iz Kotora, Herceg-Novog i Bara u susjednoj Crnoj Gori.
“Dobar dio stanovnika Dalmacije i dalje baštini dalmatske/dalmatinske vrijednosti i antifašizma. Na žalost, nacionalizam je uzeo maha pa dio naroda, ipak, miješa antifašističku i komunističku tradiciju s elementima fašističke ideologije”, primjećuje Bralić.
Kada pričamo o antifašizmu, u Dalmaciji postoji i druga strana priče, koju posljednjih 30 godina često gledamo – od rušenja spomen ploča do uriniranja po spomenicima. Mnoge spomen ploče, spomenici i biste uništene su ‘90., a teško se mogu vratiti jer ne postoje njihovi dijelovi ili nacrti za vraćanje istog. Isto tako, koliko se god zalagali za vraćanje Bajamontijeve funtane, svjesni smo kako će to biti jako teško što zbog skupoće samog projekta, što zbog nedostatka originalnih nacrta.
“U novije vrijeme u Dalmaciji prisutna je politika previranja. Iz Zagreba, Slavonije i Hercegovine, velikohrvatski nacionalizam je uzeo maha. Ostrašćene pristalice kleronacionalističkih pokreta u Dalmaciji i dalmatinstvu vide glavne protivnike njihove retrogradne antidalmatinske politike, dok se istovremeno nazivaju Dalmatincima. Nitko tko viče ‘Za dom spremni’ ili sudjeluje na antivakserskim prosvjedima nema se pravo nazivati Dalmatincem, jer svojim ponašanjem gazi sve ono što Dalmacija jest – odgovorna i kozmopolitska zemlja,” objašnjava Bralić.
Neposredni izvršitelj spomenutih degutantnih radnji uglavnom je zavedena mladež, kojoj se antifašizam predstavlja kao nešto loše, s ciljem rehabilitacije ustaštva. Slično je i s dijelom mlađe populacije koja Frarijevu bandiru ne prepoznaje ili vidi kao provokaciju, ne shvaćajući kako je ta zastava simbol slobode Dalmacije.
Petokolonaši gube na značaju
Fenomen “izjednačavanja”, međutim, u gotovo svim državama nastalima raspadom Jugoslavije sve više uzima maha, a antifašizam se danas tumači kako kome padne na pamet. Suglasan je sa tim i Bralić.
“Svjedoci smo povampirene četničke ideologije i povampirene ustaške ideologije gdje i pristalice i jednih i drugih polažu pravo na Dalmaciju, koja nikada nije bila niti će ikada biti dio Srbije ili Hrvatske. To što je Dalmacija podijeljena između Republike Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine ne znači da je dio Hrvatske, BiH ili Crne Gore. Pretenzije velikohrvatskih i velikosrpskih fašista prema Dalmaciji ostat će samo to – pretenzije i ništa više. Ovo se događa još od sredine osamdesetih. Ta situacija dovela je do neprirodne pojave nacionalšovinizma u Dalmaciji, a taj narativ neprekidno traje do danas”, poručuje.
Bralić, ipak, vjeruje kako danas neprijateljsko i petokolonaško djelovanje polako gubi na težini, budući da nacionalšovinistička strana nije priložila nikakve validne dokaze za svoje tvrdnje, iako sve strane pokušavaju negirati povijest Dalmacije i nametnuti svoju reviziju iste. Dalmacija je iliro-romanska zemlja na koju su Slaveni stigli i s vremenom preuzeli prevlast, ukinuli njen jezik i izbrisali njenu nacionalnost, ali to ne znači da su dobili rat, ako su dobivali bitke.
“Kada pogledate tko sve danas piše revizionističke ‘povijesne’ knjige, primijetit ćete kako su vodeći autori inženjeri strojarstva, elektrotehničari i automehaničari – u svakom slučaju osobe koje nemaju veze s poviješću kao znanosti. Pravi povjesničari, čak i oni naklonjeni revizionizmu, daleko su oprezniji u ocjenama i analizi”, dodaje.
Educirati zavedenu omladinu
Kad je već revizija prisutna, jedno od ključnih pitanja je i kako se boriti protiv nje.
“Problem je što mlađe generacije, a i veliki dio starije najviše sluša te bajke. Ono na čemu svi moramo raditi je realno sagledavanje situacije u Dalmaciji i edukacija zavedene omladine, one koja je svjesna kako su sve priče koje čuju u društvu i pročitaju na društvenim mrežama - laži, ali koja ipak dolazi u psihološku koliziju sa samom sobom. Tu možemo povući paralelu s današnjom sredovječnom generacijom, kojoj su preko noći promijenili sustav vrijednosti, kada su „dobri“ momci postali „loši“ i obratno. Takva je situacija neodrživa i istina će prije ili poslije isplivati na vidjelo”, ističe Bralić.
Potreba za ponižavanjem Dalmacije i njenih velikana poput Bajamontija, smatra naš sugovornik, prisutna je isključivo kod vladajuće strukture. U nju spada i SDP i sve ostale stranke koje otimaju od Dalmacije da bi dali korumpiranoj mafiji u Slavoniji.
“Oni su spremni na sve, čak i na građanske sukobe, samo da bi ostali na svojim pozicijama. Ipak, posljednjih godina, primjetno je pozitivističko i tiho spominjanje Dalmacije u pozitivnom kontekstu, što je prvenstveno zasluga DDF-a. Usput, to je i rezultat izbjegavanja sukoba o toj temi, jer znaju da bi izgubili, i pokušaj dobivanja jeftinih političkih poena u Dalmaciji”, ocjenjuje Bralić.
Dalmatinska stranka
Ima danas dosta prodalamtinskih organizacija koje se rado bave Dalmacijom kao objektom. Njihovi članovi na društvene mreže puštaju slike hrane, ljepota, žena... No, jedino je DDF taj koji se bavi vrućim temama i koji ima čvrsto definiranu budućnost Dalmacije. Normalno, ne smijemo zaboraviti ni Dalmatinski klub koji je svojevrsna potpora DDF-u. Takvih regionalnih organizacija po Europi ima sve više. U Kataloniji i Škotskoj, a i nekim drugim regijama njihove regionalne stranke su na vlasti.
Za razliku od Katalonije i Škotske, na prostoru Dalmacije, smatra Bralić, situacija je drugačija.
“Za razliku od Katalonije i Škotske, Québeca u Kanadi ili Korzike u Francuskoj i drugih regija po svijetu, u Dalmaciji je situacija loša. Prvenstveno zbog podvojenog identiteta. Katalonci i Korzikanci su svjesni kako mogu biti samo jedno: ili si Francuz ili Korzikanac, ne možeš biti i Francuz i Korzikanac istovremeno. Kada se građani Dalmacije te podvojenosti odreknu tada ćemo shvatiti i probleme u dalmatinskom društvu. Nadalje, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Španjolska, Kanada su kud i kamo demokratskije države od RH, pa se ne može dogoditi da se postavi bomba u prostorije regionalne stranke ili nekoga premlati jer je član regionalne organizacije. Mnogo je tu varijabli, ali najuočljivije su: stav građana Dalmacije prema ovoj zemlji i njihova identitetska podvojenost.”, konstatira Bralić.
DDF, kako poručuje, neće upasti u zamku politikanstva, obzirom na to kako imaju drugačije prioritete.
“U provedbi planova i ciljeva nismo vezani za izborne cikluse. Smatramo kako bi nam kratkoročne aktivnosti samo odmogle i udaljile nas od ključne ideje – vraćanje dalmatskog identiteta Dalmaciji i stvaranje jake dalmatske zajednice” zaključuje na kraju Bralić.
Comments