piše: Renato Samardžić
Da se svijest djece i mladih u Dalmaciji kreće u pozitivnom smjeru dokaz je i kratki film kojeg su snimili šibenski maturanti da bi svojim susjedima pokazali kako je prihvaćanje LGBTIQ+ populacije sasvim lako i jednostavno, ako se to želi.
Nova generacija školaraca hrabro je uzela kameru u ruke i povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije prikazala film kojim činjenično pobijaju homofobne floskule poput "neka rade što žele u svoja četiri zida".
Film "Utezi i krila homoseksualnosti" filozofske grupe Gimnazije Antuna Vrančića u Šibeniku započinje homofobnim ispadima jednog od učenika nakon što ugleda televizijski prilog o gej prajdu: "Puna mi je kapa ovih pedera, doslovno iskaču iz paštete! Kad smo mi imali svoje prajdove?"
Ispravak jedinice iz zalaganja
Kako bi mu dokazala da nema smisla mrziti ono što ne poznaje, njegova ga prijateljica vodi na putovanje tijekom kojeg će mu pokazati doprinos gej ljudi kroz povijest.
Prvi segment kronološki niže homoseksualnost u povijesti i filozofiji, od antičke Grčke u kojoj je homoseksualnost bila prihvaćena, preko srednjovjekovne Europe u kojoj je bila strogo zabranjena, do modernog doba u kojem zapadni svijet ponovno prihvaća homoseksualnosti i razvija queer teoriju.
Kratko upoznavanje homofoba s gej modnim dizajnerima ubrzo se pretvara u prezentacijsko predavanje o homoseksualnosti u slikarstvu, kiparstvu itd. Često se ne zapitamo kako to da su kroz povijest baš muškarci bili ti koji su klesali kipove golišavih muškaraca. Homoerotika dolazi do izražaja u antici i renesansi, a kasnije dobiva dimenziju feminiziranosti, hiperseksualnosti i hipermuževnosti.
Simpatično je prikazano kako homofob voli i cijeni klasične filmske i serijske hitove poput "Priče sa zapadne strane", "Kuma" ili "Kako sam upoznao vašu majku", ali ostaje u šoku kada čuje da je redatelj prvoga gej, da Marlonu Brandu ljubovanje s muškarcima nije bilo posve strano ili da je Neil Patrick Harris koji utjelovljuje ženskara Barneya Stinsona – u braku s muškarcem s kojim odgaja dvoje djece.
"Ma nema pedera u sportu!"
U školskoj knjižnici kolege ga upoznaju s Lorcom kojeg se obitelj sramila jer je gej te čija su djela bila cenzurirana iz istog razloga. Zatim sa Shakespeareom koji je većinu svojih soneta posvetio upravo muškarcima i koji je bio u vezama s oba spola, baš kao i Virginia Woolf.
Sport je škakljiva tema za svakog homofoba koji misli da homoseksualnost u sportu ne postoji. Reporterka u školskoj dvorani navodi samo neke od uspješnih sportaša koji nisu dopustili da ih se etiketira na temelju onoga koga vole, već po uspjesima koje su nizali u svojoj sportskoj kategoriji. Neki od njih su nogometaš Robbie Rogers, košarkaš Jason Collins, tenisačica Martina Navratilova, plivač Ian Thorpe i boksač Orlando Cruz.
Zvuci akustične gitare prate razgovor o glazbenim gej legendama koje su imale veliki utjecaj na glazbenu industriju. Homofob voli slušati "Bohemian Rhapsody" i "Last Christmas", ali teško mu je prestati voljeti dobru glazbu samo zato što su autori tih hitova Freddie Mercury i George Michael.
Školsko osoblje na pravoj strani povijesti
Na kraju filma učenici traže stav profesorica, psihologinje i ravnatelja koji upotpunjuje školsku priču.
Profesorica hrvatskoga zna da nikome na čelu ne piše kojeg je seksualnog identiteta, da trebamo prihvatiti različitosti i ne zabadati nos u tuđe živote. Profesorica engleskoga i njemačkoga zna da su LGBTIQ osobe doprinijele toleranciji ne samo prema seksualnim manjinama, već prema svim manjinskim skupinama.
Psihologinja zna da je homoseksualnost samo jedna od varijacija seksualnosti te da utjecaj osobe na društvo nikako ne proizlazi iz toga tko je koje seksualnosti. Ravnatelj zna da je homoseksualnost dio ljudske prirode i da su LGBT-jevci dio svih sfera društva.
Homofob, kratko i slatko naoružan novostečenim znanjem o gej povijesti i društvenom utjecaju, na kraju shvaća da nema smisla biti netrpeljiv prema drugim seksualnostima te se zahvaljuje prijateljici što mu je pokazala da je od kolijevke čovječanstva pa do groba – najljepše pedersko doba.
Comentarios