Prošlo je pet godina od početka stvaranja rječničke baze dalmatskog jezika, što je izimno teška rabota. Taj su zadatak sebi nametnuli magistri prava i doktori leksikografije, naobični blizanci rođeni s tri mjeseca razlike, Marita i Vjeran Vastić. Njih dvoje pokrenuli su facebook grupu i twitter profil langa dalmátun, što u prijevodu znači – dalmatski jezik. Skoro svaki dan njih dvoje postavljaju grafike s riječima ili frazama, a u Parizu, Barceloni, Amsterdamu i Bruxellesu već neko vrijeme održavaju tečajeve dalmatskog jezika. Takav tečaj pokrenut je i u Splitu, no broj polaznika nije zadovoljavajući.
– Kao Dalmatine, brata i mene je oduvijek zanimalo kulturno i jezično naslijeđe Dalmacije, a naše spoznaje iz lingvistike, studirali smo dalmatski jezik i doktorirali laksikografiju s posebnim naglaskom na dalmatski jezik u Parizu, ponukale su nas na stvaranje rječničke baze dalmatskog jezika s prijevodom na hrvatski, tako da dalmatski bude razumljiv današnjim generacijama koji žive u kroatiziranoj Dalmaciji.
U razvijenom svijetu svaku sitnicu pokušavaju očuvati, oplemeniti i pretvoriti u moderan grafički jezik koji komunicira sa širom publikom. Problem je u tome što je dalmatski jezik zabranjen banskim dektretom Banovine Hrvatske 1. rujna 1939. Činjenica jest da je on već ranije počeo izumirati, ali to ne znači da je zbilja i izumro smrću Tuoneta Udaine, već je samo nestao jedan njegov dijalekt – veljotski (krčki), dok je sam jezik živio do njegove zabrane.
- Voljela bih da Dalmacija ima želje i snage vratiti u, bar djelomičnu, upotrebu dalmatski jezik, kao što je to uspjelo Velšanima s velškim i Židovima s hebrejskim. Hebrejski se nije govodio gotovo 1800 godina, pa je uspješno oživljen. Velški je također bio mrtvi jezik, pa je oživljen. U nekim dijelovima Walesa danas 60% stanovnika govori velški. Kao Dalmatini sramota me je spoznati činjenicu da je više polaznika tečaja dalmatskog jezika u Amsterdamu, nego li u Splitu, a da u Zadru nema niti jedna zainteresirana osoba za tečaj. Baš zbog toga me zanimaju djeca i nove generacije, i baš zbog toga je i rođena ideja o grafičkom prikazu dalmatskog jezika na društvenim mrežama. Upravo bi djeca trebala biti ta koja će sutra imati zadatak očuvati zaostale fragmente ovog autentičnog jezika i spasiti ga od agresije australoslavenizama i anglizama, a to će biti u stanju uraditi samo ako od malih nogu razvijaju ljubav i odnos prema Dalmaciji i vlastitom, dalmatinskom/dalmatskom kulturnom i jezičnom nasljeđu.
Marita je majka petogodišnjeg dječaka kojeg uči dalmatski jezik, a kako žive u Parizu dječak već sada zna i francuski.
- Na mome sinu je hoće li nastaviti znati i komunicirati dalmatski ili samo francuski. Moja je obveza kao Dalmatine da mu usadim ljubav prema Dalmaciji i prema njegovom materinjem jeziku kojeg su negativci pokušali zgaziti. Poznato je da su nakon Srba u ustaškim logorima smrti najviše stradali Dalmatini koji su govorili dalmatskim jezikom. Dakle, zatiranje Dalmacije i svega dalmatskog nije plod komunizma, socijalizma i tuđmanizma, ono je krenulo s Narodnim preporodom početkom 1830ih i traje do danas. To je sustavna imperijalistička politika Zagreba prema Dalmaciji kako bi Dalmaciju uništili i uveli kolonijalni odnos. Na koncu su u tome i uspjeli uspostavom županijskog sustava lokalne samouprave. – objašnjava nam Vastić.
Na stvaranju rječničke baze dalmatskog jezika sada radi više od 40 osoba, a na periferiji Pariza imaju 36 avionskih hangara punih materijala poslanih iz svih država EU, osim iz Republike Hrvatske. Rad male, ali vrijedne istraživačko-lingvističke skupine odlikuje se čistom i suvremenom idejom, jednostavnom komunikacijom, digitalizacijom i elanom.
- Nije lako svaki dan prebirati po stotinama listovima čitajući, često nerazumnjive, tekstove i rukopise kako bi ukucali možda 10 riječi ili fraza u našu bazu. Nailazimo tu na mnoge istovjetne tekstove koji su nam došli iz različitih država. No, sretni smo što smo u ovo kratko vrijeme uspjeli popisati više od 1020 stranica materijala. Istraživanje jednog jezika nije lako. Mi smo se bazirali na onaj najteži način istraživanja – proučavanje starih tekstova kao najpouzdanijeg izvora. Mnogo lakše je ići od kuće do kuće i popisivati riječi iz usta govornika, a mnogo teže je ovo što mi radimo. No, ne žalimo se – ljubav prema Dalmaciji i njenom jeziku ipak je jača od boli koju prevrtanje kutija i kutija sadržaja zadaje.
Comments