Piše: Bruno Katić
Šta je ostalo od parole »Dalmacijo, dolazi nam osloboditelj tebe više biti neće«? Pitam, jer Dalmacijom ponovo vršljaju instrumentalizirane grupe poput “Hoda za život”, “Viligare”, HOS-a i sličnih gmazova!
25. studenog 1989. godine grupa dobro uvježbanih i instrumentaliziranih građana BiH iz Hercegovine, ali i područja tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, posebno iz Slavonije, došli su u Split, ultimativno tražeći promjenu Ustava Republike Hrvatske kojim bi se ukinule Zajednice općina kao svojevrsnih regionalnih okupljanja građana! Pod izgovorom kako se problemi na Kosovu ne mogu riješiti bez poništenja autonomnih pokrajina i regija, ukidanja svih ovlasti autonomijama i regijama uz ikonografiju Josipa Broza isticane su političke parole: »Dalmacijo, dolazi nam osloboditelj, tebe više biti neće!«, »Rušimo vladu u Splitu, a u srijedu Dalmacija na redu«, »Srušit ćemo Ustav!«, »Spalit ćemo Ustav!«…
Treba istaknuti kako su problemi u Dalmaciji u to vrijeme bili objektivni, ali uzroci nisu bili u ustavnim rješenjima Republike Hrvatske o regionalizaciji i decentralizaciji i suštinskom postojanju deset autonomnih regija, nego u političkoj praksi koja je dovela do nasilnog i instrumentaliziranog gašenja regija u srpnju 1990..
Velikohrvatski klerofašistički populistički pokret zajedno s velikosrpskim klerofašističkim pokretom srušio je Jugoslaviju, razbuktao nacionalističku histeriju i gurnuo Republiku Hrvatsku u diktaturu i bezakonje. Prva na udaru bila je Dalmacija.
Dalmacija ni danas, 33 godine nakon demonstracija nije autonomna regija! Od novogodišnjeg zakona 1993. podijeljena je na 4 županije koje služe isključivo kao uhljebnički i glasački bazeni te kao centri za pljačku i osiromašivanje najbogatije hrvatske regije. Također, vidljivo je kako je Dalmacija bez svog političkog i ustavnog subjektiviteta opustošena i opljačkana!
Dalmacija je od vremena raspada Jugoslavije, stvaranja Bespućinske, Tuđmanovske Republike Hrvatske i od trećesjećanjske Republike Hrvatske iz 2000. godine na najbrutalniji način devastirana kako ekonomski, tako i socijalno, politički, demografski, civilizacijski! Dalmatinska regija i njezina regionalna autonomija permanentno je degradirana i minorizirana zbog »hitnijih«, »viših« razloga i naročito, zbog stalno nadolazećih zahtjeva i »razloga« velikohrvatskog klerofašističkog estremnog centralizma!
„Događanja naroda“ u Splitu prije 33 godine, predstavljaju početak turneje putujućih cirkusa po Dalmaciji u režiji neoustaškog velikohrvatskog režima, koji je u to vrijeme personificirao Franjo Tuđman. Na nesreću to je bila ratna uvertira za raspad Jugoslavije. Dalmacija je, bez svoje volje, uvedena u ratno kolo za ostvarivanje vjekovnog sna o Velikoj Hrvatskoj! Građani Dalmacije godinama su, također protivno njihovoj volji, financirali sva Tuđmanova ratišta i gradilišta. Tako je Dalmacija od nekad najrazvijenije regije na Mediteranu postala najsiromašnija regija u EU! Nekada je Dalmacija po razvijenosti bila odmah iza Slovenije. Nažalost, sada se ne zna koliki je nacionalni dohodak u regiji, pošto Dalmacija nije izražena ni kao posebna stavka u statistici. Možda i zbog toga, kako se ne bi saznalo koliko je iz Dalmacije nasilno odnijeto i razvučeno, pokradeno i spiskano, i koliko su stanovnici Dalmacije osiromašili. Dalmacija se promatra kao nečiji privatni bankomat, kao velika smočnica hrane i potrepština iz kojeg se uzima bez pitanja, kako je kome u najcentraliziranijoj državi u Europi, Republici Hrvatskoj padne na pamet.
Danas, trideset i tri godine kasnije, sa žaljenjem možemo konstatirati kako su „događanja naroda“ u Dalmaciji bila početak ostvarivanja Bespućinskog koncepta Republike Hrvatske. Republika Hrvatska, danas je najekstremnije centralizirana, a njome vlada 200 obitelji koje su se obogatile u privatizacijskoj pljački dalmatinskih resursa i tvornica.
Na žalost, trenutna ustavna situacija ni malo ne ide na ruku na šest dijelova rascjepkanoj Dalmaciji! Vladajuće političke elite nisu se oslobodile Bespućinskog koncepta države. Republika Hrvatska je i dalje najcentraliziranija država u Europi i ekstremno unitarna. Dalmacija se tretira kao krpa kojom se brišu podovi pogrešnih političkih koncepata uz uzgajanje kulta smrti i žrtve uz neizostavnu kulturu zla i mržnje. Dalmacija je sada svedena na uzgoj kleronacista koji su od Titove smrti do kraja ’90. uvezeni iz Hercegovine i Slavonije.
Građani Dalmacije, kada bi se pitanja trenutnog koncepta javne vlasti i lokalne samouprave stane na referendum, odlučno bi rekli NE ovakvoj situaciji. Ovo ustavno NE istovremeno bi bilo upućeno i na adresu velikohrvatskog klerofašističkog populizma i „događanja naroda“ od prije trideset i tri godine.
Surovo poučeni katastrofalnim rješenjima s kraja osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, treba ocijeniti kako Republika Hrvatska mora postati demokratska država, kako u njoj mora postojati vladavina prava i pravna sigurnost, kako se u njoj moraju poštivati ljudska i manjinska prava i tolerancija, te se ne smije ugrožavati ničija sloboda osim na način propisan zakonom. Ova visoka civilizacijska ostvarenja moguća su samo ako Republika Hrvatska postane država svih njezinih građanki i građana i svih nacionalnosti, decentralizirana i regionalizirana u kojoj će Dalmacija biti europski, građanski i multikulturni identitet koji će raspolagati zakonodavnim, sudskim, izvršnim i upravnim nadležnostima, koja će raspolagati svojim sredstvima i svojom izvornom imovinom, te koja će biti deponirana u Konstitutivnom aktu Autonomne Regije Dalmacije.
Danas, kao i prije trideset i tri godine multietničkom i multikonfesionalnom Dalmacijom pokušavaju vršljati razne instrumentalizirane grupe od strane države poput „Hod za život“, „U ime obitelji“, „Viligare“, HOS-a,stranke „Centar“ i drugih ljigavih i antidalmatinskih i antidemokratskih grupacija.
Ovog puta Dalmacija mora naći snage i načina kako bi se odlučno suprotstavila svim fašističkim i nacionalističkim pritiscima koji atakiraju na Dalmaciju. Na to nas obavezuje i loše iskustvo iz takozvanog događanja naroda od prije trideset i tri godine.
Comments