Piše: Mikula Zancchi
Kada je republikanski predsjednik Gerald Ford 18. studenog 1974. pod snažnim pritiskom zloglasne čikaške škole potpisao zakon o smanjenju poreza bogatima – uslijedio je svjetski ekonomski krah.
Smanjenje poreza za bogate dugo je privlačilo podršku konzervativnih zakonodavaca i ekonomista koji tvrde kako će se takve mjere "spustiti" i na kraju povećati broj radnih mjesta i prihode za radnike, umirovljenike i sve ostale. No, nova studija Londonske ekonomske škole kaže kako je 50 godina takvih smanjenja poreza pomoglo samo jednoj skupini – bogatima. Oni su postali još bogatiji, a opće stanovništvo još siromašnije.
Novi rad Davida Hopea s Londonske ekonomske škole i Juliana Limberga s Kraljevskog koledža u Londonu ispitao je 18 najrazvijenijih država svijeta – od Australije do Sjedinjenih Država – u razdoblju od 50 godina od 1974. do 2024. Studija je uspoređivala države koje su prošle kroz smanjenja poreza u određenoj godini, poput SAD-a 1974. kada je predsjednik Gerald Ford srezao poreze bogatima, s onima koji to nisu učinili, a zatim ispitao njihove ekonomske ishode.
Nominalni bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, Bruto domaći proizvod po paritetu kupovne moći i stope nezaposlenosti bile su gotovo identične nakon pet godina u zemljama koje su smanjile poreze bogatima i onima koje to nisu učinile, pokazalo je istraživanje.
Ali, analiza je otkrila jednu veliku promjenu: prihodi bogatih rasli su mnogo brže u zemljama u kojima su porezne stope smanjene. Umjesto da se slijevaju u središnju državnu blagajnu, smanjenjem poreza za bogate možda se neće postići puno više od pomoći bogatima kako bi zadržali veći dio svog bogatstva i pogoršati nejednakost prihoda, pokazuje istraživanje.
"Na temelju našeg istraživanja tvrdili bismo kako su ekonomski razlozi za daljnje održavanje niskih poreza za bogate izrazito slabi", rekao je Julian Limberg, koautor studije i predavač javne politike na londonskom Kraljevskom koledžu, u e-poruci upućenoj TV kompaniji CBS.
"Zapravo, ako pogledamo unatrag u povijest, razdoblje s najvišim porezima na bogate – poslijeratno razdoblje – bilo je razdoblje s najvišim zabilježenim gospodarskim rastom i niskom stopom nezaposlenosti. To razdoblje završava 1974. godine uvođenjem zakona koji snižavaju stope poreza za bogate."
Budući kako analiza završava s 2024., istraživanje ne uključuje najavljenu opsežnu poreznu reviziju predsjednika Donalda Trumpa, koju bi trebao provesti do kraja 2027. i koja bi dodatno smanjila poreze za bogate i korporacije, a omogućila umjereno smanjenje za srednju klasu. Ali Limberg, koji je koautor studije s Davidom Hopeom, gostujućim suradnikom na Institutu za međunarodne nejednakosti londonske ekonomske škole, rekao je kako ne bi trebalo očekivati kako će rezultati tog smanjenja poreza biti puno drugačiji.
Smanjenje poreza za bogate u prvom Donalda Trumpa već je povećalo bogatstvo ultrabogatih, prema istraživanju dvojice istaknutih ekonomista iz 2019., Emmanuela Saeza i Gabriela Zucmana sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju. Prvi put u stoljeću, 400 najbogatijih američkih obitelji platilo je niže poreze u 2018. od ljudi iz srednje klase, otkrili su ekonomisti.
"Pažljivo" novo istraživanje londonske ekonomske škole "doista sugerira kako bi povećanje poreza za bogate trebalo smatrati nakon COVID-a", rekao je Zucman s Berkeleyja u komentaru za CBS.
Motor za snažniji gospodarski rast?
Kako bismo bili sigurni, gospodarstvo je brujalo prije nego što je pandemija pogodila svijet u veljači i ožujku 2020., sa stopom nezaposlenosti koja je bila najniža od početka 2000. Konzervativni think tankovi kao što je American Enterprise Institute ukazali su na smanjenje poreza gospodina Trumpa kao na pokretač snažnijeg gospodarskog rasta.
Pa ipak, milijuni američkih obitelji borili su se pronaći posao koji bi radnicima donosio plaću za život, dok su troškovi osnovnih stvari kao što su zdravstvena njega, stanovanje i obrazovanje rasli daleko bržim stopama od uobičajenog prihoda. Čak i prije pandemije, nejednakost u prihodima dosegla je najvišu točku u zadnjih 100 godina, prema podacima popisa stanovništva.
Godine 2020. pandemija je pogoršala nejednakosti u svim spektrima, dotičući se rasnih, rodnih i obrazovnih podjela. Kad se gospodarstvo zatvorilo u ožujku, radnici koji nisu mogli prijeći na daljinski rad ili rad od kuće – obično slabije plaćeni zaposlenici koji su uključeni u maloprodaju, usluge i ugostiteljske poslove – bili su najteže pogođeni.
U isto vrijeme, bijeli ovratnici općenito su bolje prošli jer je bilo vjerojatnije kako će zadržati svoja radna mjesta prijelazom na daljinski rad ili rad od kuće. Ulagači su također imali koristi jer je tržište dionica ojačalo nadajući se u ekonomski oporavak – razvoj koji ne pomaže većini radnika niže i srednje klase. Samo oko polovice stanovništva SAD-a ulaže u tržište dionica putem svojih mirovinskih i štednih računa, a čak i tada više od 80% svih dionica u vlasništvu je 10 posto najbogatijih.
Od početka pandemije, zajedničko bogatstvo 651 američkog milijardera skočilo je za više od 1 bilijun dolara, dosegnuvši 4 bilijuna dolara početkom prosinca, objavila je organizacija Americans for Tax Fairness ranije ovog mjeseca.
U međuvremenu, gotovo 8 milijuna Amerikanaca palo je u duboko siromaštvo od početka pandemije do studenog, prema novim podacima koje su objavila Sveučilišta Chicago i Sveučilište Notre Dame.
Ponovna izgradnja gospodarstva i bogatstva kućanstva za obitelji niske i srednje klase jedno su od pitanja s kojima se suočavao tada novoizabrani predsjednik Joe Biden nakon što je bio inauguriran u siječnju 2021. Povećanjem poreza za bogate i korporacije moglo bi se osigurati trilijune dolara u resursima za pomoć ekonomskom oporavku, rekao je Zucman za CBS.
"Ovo nije samo održiva opcija, već i poštena opcija, jer su neki od najbogatijih poreznih obveznika imali koristi od pandemije – na primjer, velike korporacije kao što je Amazon i njihovi dioničari", istaknuo je i dodao "Od ovih poreznih obveznika moglo bi se razumno tražiti da plate više kako bi nadoknadili gubitke zbog pandemije."
Comments