piše: Silvain Šverko
Dalmacija, regija bogata kulturnim naslijeđem, prirodnim ljepotama i dugom povijesti, posljednjih desetljeća preobrazila se u sezonsku turističku destinaciju. Mnogi na tome zarađuju dok se većina osiromašuje.
Iako turizam na prvi pogled nudi snažan ekonomski procvat, ovisnost o toj jedinoj ekonomskoj grani dugoročno donosi dalekosežne posljedice koje razaraju gospodarsko, društveno, socijalno, sociološko, i okolišno tkivo turističkih regija. Politike koje su naglasile turizam na štetu ostalih gospodarskih sektora postupno su osiromašile Dalmaciju, ostavljajući njezine stanovnike s manjkom opcija za održiv razvoj i sigurnu budućnost.
Monokultura turizma: Temeljni problem
Osnovni problem leži u činjenici što turizam u Dalmaciji nije nadopuna ostalim gospodarskim granama, već jedina grana koja se aktivno razvija. U prošlosti, Dalmacija je bila poznata po snažnoj brodogradnji, bogatoj poljoprivredi, ribarstvu i raznovrsnoj industriji. Međutim, te su djelatnosti sustavno zanemarivane, ili čak namjerno sabotirane i uništavane, kako bi se cjelokupna ekonomska sudbina regije vezala uz turizam. Na taj način, Dalmacija je postala taoc sezonskih turista, čiji dolazak donosi privremene prihode, ali ne osigurava stabilan životni standard.
Jedan od ključnih pokazatelja ove ovisnosti je činjenica što u mjesecima izvan sezone, dalmatinski gradovi i sela postaju pusti. Brojni stanovnici, pogotovo mladi, prisiljeni su tražiti posao u inozemstvu jer domaće tržište ne može ponuditi adekvatna radna mjesta. Brojni restorani, hoteli, apartmani i trgovine zatvaraju svoja vrata čim prođe ljetna sezona, ostavljajući lokalnu ekonomiju u zastoju i ovisnom o sljedećem valu turista. Ovakav sustav stvara začarani krug u kojem Dalmacija ostaje nerazvijena, a njeni stanovnici ekonomski nesigurni.
Primjeri iz drugih mediteranskih zemalja: Malta, Cipar, Grčka, Katalonija i jug Italije
Ovisnost o turizmu nije specifična samo za Dalmaciju; slični procesi odvijaju se u drugim mediteranskim zemljama, gdje su lokalne ekonomije postale taoci sezonskih dolazaka stranih turista.
· Malta: Nekad snažno poljoprivredno i ribarsko gospodarstvo, Malta je s vremenom gotovo u potpunosti prešla na turizam. Posljedice toga su očite – rast cijena nekretnina, pogoršanje životnih uvjeta za lokalno stanovništvo te masovni odlazak mladih zbog nedostatka dugoročnih prilika. Krize poput pandemije COVID-19 otkrile su ranjivost takvog modela – kada su turisti prestali dolaziti, malteška ekonomija doživjela je kolaps.
· Cipar: Kao i Malta, Cipar je iskusio slične probleme. Veliki dio svoje ekonomije oslonio je na turizam, zanemarujući druge sektore. To je dovelo do izrazite sezonske ekonomije, uz velike razlike u prihodima između sezone i izvan sezone. I ovdje se uočava sličan obrazac – mladi odlaze, a lokalno stanovništvo ovisi o sezonskom turizmu za svoje preživljavanje.
· Grčka: Iako je Grčka povijesno imala snažnu industriju, poljoprivredu i ribarstvo, masovni turizam preuzeo je glavnu ulogu u grčkom gospodarstvu, posebno na otocima poput Krete, Mikonosa i Santorinija. Iako turizam donosi kratkoročne ekonomske koristi, s vremenom dolazi do prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa, smanjenja broja stanovnika u ruralnim područjima te ozbiljnih ekoloških posljedica. Istovremeno, veliki gradovi poput Atene i Soluna zagušena su bukom i smogom zahvaljujući ispušnim plinovima iz automobila koji stvaraju gužve na glavnim gradskim transferzalama. Ovakav razvoj pogoršava društvene nejednakosti, jer samo mali postotak stanovništva profitira od turizma.
· Katalonija: Iako Barcelona ima snažnu industrijsku bazu, turizam je postao toliko dominantan da je grad izgubio svoj izvorni identitet. Prekomjeran turizam, poznat kao "turistifikacija", doveo je do rasta cijena stanova, što je prisililo lokalno stanovništvo na preseljenje izvan grada. Istovremeno, sezonski turizam stvara veliku nejednakost između stalnih stanovnika i privremenih radnika.
· Jug Italije: Regije poput Sicilije i Kalabrije doživjele su masovni egzodus stanovništva, posebno mladih, zbog nedostatka prilika izvan turističkog sektora. Ova područja imaju bogatu povijest poljoprivrede, ali zbog zanemarivanja tih sektora i usmjerenosti na turizam, njihova ekonomija postala je nestabilna i sezonska.
Politička odgovornost
Dalmatinska orijentacija prema turizmu nije se dogodila slučajno. Političke vlasti i interesne skupine namjerno su zanemarivale druge gospodarske sektore kako bi ovu regiju učinile ovisnom o sezonskom turizmu. Industrijska i poljoprivredna politika, koja je nekad osiguravala stabilan životni standard Dalmacije, postupno je urušavana kroz loše vođene privatizacije i političke odluke koje su favorizirale brze profite od turizma.
Brodogradnja, a samim time i brodarstvo, koji su bili povijesni simboli dalmatinske industrije, gotovo su potpuno uništeni. Neuspjele privatizacije i neadekvatna državna potpora doveli su do gašenja brodogradilišta, a brodarske tvrtke gotovo više ne postoje, a radnici su ostali bez posla. Slično se dogodilo s poljoprivredom, kožnom i plastičnom industrijom – umjesto da se modernizira i prilagodi tržišnim uvjetima, napuštena je u korist kratkoročnih investicija u turističku infrastrukturu.
U ovom kontekstu, Dalmacija je namjerno dovedena u položaj ekonomske ovisnosti, gdje lokalno stanovništvo mora prihvatiti sezonske, slabo plaćene poslove kako bi preživjelo. Politički interes bio je osiromašiti regiju kako bi se ona lakše kontrolirala i kako bi se omogućilo stvaranje profita kroz masovni turizam, na štetu lokalnih zajednica.
Posljedice i mogućnosti za budućnost
Oslanjanje na turizam, uz uništavanje drugih gospodarskih sektora, dovelo je Dalmaciju do ekonomske nestabilnosti, iseljavanja i socijalne nejednakosti. Ako se ovaj trend ne zaustavi, regija će se suočiti s trajnim demografskim slomom i gubitkom kulturnog i ekološkog identiteta.
Za održiv razvoj Dalmacije potrebno je ponovno investirati u poljoprivredu, ribarstvo, industriju i lokalne zanate. Diversifikacija ekonomije ključna je za osiguravanje cjelogodišnje ekonomske aktivnosti i smanjenje ovisnosti o sezonskom turizmu. Također, potrebna je politička volja za stvaranje dugoročnih strategija koje će poticati lokalne inicijative i osigurati bolju kvalitetu života za stanovnike Dalmacije.
Samo tako Dalmacija može izbjeći sudbinu sezonske destinacije i ponovno postati ekonomski i društveno stabilna regija.
Comments