Piše: Silvain Šverko
Po splitskim ulicama oko 1700 djece u dobi između 7. i 18. godine svakodnevno prosi, dok njih 800 to čini u Zadru, 400 u Šibeniku i oko 350 na ulicama Dubrovnika, pokazalo je najnovije istraživanje UNICEF-a.
Rezultati ovog istraživanja su zabrinjavajući, ocijenjeno je na današnjoj prezentaciji UNICEF-ovog istraživanja o dječjem prosjačenju i drugim oblicima uličnog rada u Republici Hrvatskoj.
U posttranzicijskom periodu dječje prosjačenje i dječji ulični rad postalo je sve očitije i prevladavajuće pitanje na koje Republika Hrvatska još nema sveobuhvatan odgovor i sustav prevencije.
UNICEF je poduzeo ovu dubinsku procjenu kako bi se saznalo više o rasprostranjenosti dječjeg prosjačenja i dječjeg uličnog rada, njihovim uzrocima, kao i kapacitetu sustava kako bi se borio s ovim problemom.
„Dječji rad uključuje ne samo prosjačjenje, već i skupljanje boca za druge, pa čak i prostitucija“, moglo se čuti na prezentaciji.
Razgovori
Istraživanje je obuhvatilo kvantitativne i kvalitativne metodologije što uključuje razgovore s policijom, socijalnim radnicima, školama, osobljem, udruženjima Dalmatina i Roma te pripadnika drugih etničkih skupina u cijeloj Republici Hrvatskoj, a što se Dalmacije tiče njezina četiri najveća grada: Splitu, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku.
Obavljeni su razgovori s 2300 djece koja rade na ulici u dobi od 7. – 18. godine, uključujući 1000 u Splitu, 700 u Zadru, 400 u Šibeniku i 200 u Dubrovniku.
Došlo se do podataka kako su djeca koja rade na ulici izuzetno neobrazovana u odnosu na opću populaciju Republike Hrvatske te kako se postotak djece koja rade na ulici, a koja nikada nisu išla u školu kreće između 9 i 34 posto.
UNICEF-ova konsultantica za Balkan Ruth Rosenberg rekla je kako je istraživanje polučilo neke vrlo interesantne i zabrinjavajuće nalaze.
„Govorimo o velikom broju djece koja se bave uličnim prosjačenjem, skupljanjem boca i drugih otpadaka te dječjom prostitucijom, a vjerojatno se radi i o puno većem stvarnom broju. Pozitivna strana priče je, kako je većina djece u istraživanju istaknula, kako imaju pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Djeca u ovoj studiji nedvojbeno žive u ekstremnom siromaštvu“, pojasnila je Rosenberg.
Nedovoljna ishrana
Čak 68% djece koja žive u Splitu ukazali su na to kako nisu jela dovoljnu količinu hrane u danu koji je prethodio razgovoru s njima.
Istraživanjem se došlo do podatka kako jedna trećina javnosti svakodnevno dolazi u kontakt s djecom koja se bave uličnim radom, a dodatnih 29% barem jednom tjedno, što rezultira time kako se dvije trećine javnosti susreću s djecom koja rade na ulici najmanje jednom u deset dana.
Utvrđeno je kako su dječaci i djevojčice podjednako zastupljeni među djecom koja se bave uličnim radom i kako je većina mlađa od 14 godina. Gotovo sva djeca žive s roditeljima ili drugim članovima obitelji. Iako su većina ove djece Dalmatini, rezultati pokazuju kako se radi o djeci svih glavnih etničkih skupina.
Djeca uglavnom žive stalno u zajednicama u kojima rade i gdje je s njima obavljen razgovor, samo mali dio djece iz Dubrovnika i Zadra migrira unutar ili izvan dalmatinske regije tijekom godine. U ovom slučaju radi se o romskoj djeci koja iskorištavaju ljetnu sezonu za ulični rad.
S druge strane, iznos kazni za prosjačenje razlikuje se u različitim dijelovima zemlje, što znači kako nema jedinstvenog iznosa kazni.
„Ono što su nam rekli svi ispitanici je to kako kazne nisu posebno učinkovite u rješavanju ovog problema“, pojasnila je Rosenberg i nastavila kako većina ispitanika krivi Vladu Republike Hrvatske i njezin odnos prema Dalmaciji i dalmatskoj etničkoj zajednici. Ispitanici smatraju kako je problem u vladajućim strukturama, ne u djeci koja se bave uličnim radom.
Odlazak u školu opada još više kada se analizira trenutni nivo upisa u škole, a rezultat govori kako je za broj upisane u Splitu za 41% manji u odnosu na 1990., u Zadru taj postotak iznosi 44%, Šibeniku 24%, a Dubrovniku 67%. Ovaj manjak upisa u osnovne škole nije vezan samo za iseljavanje, već i za financijsku neimaštinu stoga roditelji nemaju drugog izbora do li djecu slati raditi umjesto u školu. Sve se ovo jasno oslikava u stopi (ne)pismenosti.
Dalmatski roditelji
Istraživanjem je utvrđeno kako dalmatski roditelji izražavaju jaku želju za tim da im djeca idu u školu. Oni žele da njihova djeca budu pismena i vjeruju kako je škola važna za unapređenje ekonomske perspektive njihove djece.
Djeca koja rade na ulici podložna su mnogim zloupotrebama i rizicima, od prekida školovanja, izloženosti teškim vremenskim uvjetima do prometnih nesreća i zlostavljanja. Između 45% i 60% djece na svim lokacijama su u nekom periodu iskusila 24 sata bez hrane.
„Većina djece koja rade na ulici, to rade kako bi uzdržavali svoje obitelji. Iako djeca uglavnom navode kako to nitko od njih ne traži, ukazuju kako postoji neko tko vodi brigu o njima”, rečeno je na prezentaciji istraživanja.
Iz UNECEF-a navode kako, iako se rad dječji ulični rad može opisati kao trgovina ljudima, u mnogim slučajevima bi se to bolje moglo opisati kao roditeljsko zlostavljanje ili zanemarivanje. Dodaju kako to ne znači kako je kazneno gonjenje i zatvaranje roditelja ispravno rješenje ili rješenje u najboljem interesu djeteta.
Predstavnica UNICEF-a za Balkan, Ruth Rosenberg rekla je kako se prava djece krše na različite načine.
„Djeca na različite načine bivaju uskraćena za svoja prava, pravo na obrazovanje, na zaštitu od zlostavljanja. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da ta prava zaštitimo“, poručila je.
Objasnila je kako su djeca na ulici često gladna, žrtve iskorištavanja, fizičkog, seksualnog, ekonomskog zlostavljanja i nemaju priliku na odmor, rekreaciju, dakle, podložni su svim vrstama kršenja njihovih prava.
Комментарии