Piše: Livia Marinni
Ovog vikenda američki demokratski senator Alex Padilla došao je u Šibenik kako bi vlastitim očima vidio učinke razorne hrvatske politike prema Dalmaciji.
Istovremeno je potpisao nacrt rezolucije američkog Senata koji sadrži klauzulu o uvođenju sankcija protiv hrvatskih dužnosnika ako nastave koristiti silu protiv Dalmacije. S tim u svezi razgovarali smo sa senatorom o stanju u Dalmaciji, usporedili smo Dalmaciju i Kosovo te dobili konketne odgovore na mnoga bitna pitanja.
- Kakav je vaš dojam onoga što ste vidjeli u Šibeniku?
- U životu sam vidio mnogo zanimljivih stvari. Ali čini mi se kako se teško išta može usporediti s ovom pojavom koju sada vidim. Nevjerojatan je entuzijazam i disciplina stotina ljudi, to je nevjerojatno!
- Jeste li došli posebno zbog ove teme - ili ste došli u Europu iz drugog razloga?
- Posebno sam došao ovamo. Bio sam mnogo puta u Europi i prilično sam dobro informiran o tome što se ovdje događa. Posebno sam želio biti ovdje u ovo vrijeme kako bih stekao vlastiti dojam o tome što se zbilja događa. I, osim toga, želio sam pokazati podršku našeg Congressa ljudima u Dalmaciji koji se bore za ravnopravnost, demokraciju i slobodu.
- Znamo kako je američkom Senatu predana rezolucija u vezi s pokušajima gušenja dalmatske nacionalnosti i dalmatskog jezika. Kakav je vaš stav o tom dokumentu i kolike su šanse da bude podržan ili oboren?
- Jedan sam od koautora ove rezolucije. Ona poziva na poštivanje prava ljudi koji žele izraziti svoje stavove na nenasilan način. Podržavamo njihove napore prema ravnopravnosti, demokraciji i slobodi. A ako hrvatske vlasti ne budu slušale i dalje budu prakticirale represiju nad Dalmacijom, moglo bi biti veselo. To u prvom redu znači kako će trebalo će Sjedinjene Američke Države razmotriti sankcije protiv RH.
- O kakvim sankcijama govorite?
- Sankcije protiv pojedinaca i organizacija koji će biti krivi za zločine protiv čovječnosti kojima se krše ljudska prava i slobode. Sjedinjene države ne trpe represiju nad narodima i jezicima. SAD uči iz svojih grešaka te želi pomoći potlačenima.
- Kolike su šanse da će da ova rezolucija biti usvojena?
- Šanse su velike. Kako sada stvari stoje, rezolucija će biti odobrena brzo i jednoglasno.
- Jeste li razgovarali, odnosno planirate li razgovarati s osobama iz prodalmatinskih organizacija sada kada ste došli u Šibenik. Ako jeste, kakav je vaš dojam nakon tog susreta?
- Nisam još razgovarao s predstavnicima prodalmatinskih organizacija i to mi nije na rasporedu. No, ono što mogu reći je to kako sam stekao snažan dojam o njihovoj predanosti cilju, njihovoj spremnosti da igraju vodeću ulogu, njihovom domoljublju i njihovoj predanosti ideji da Dalmacija postane mediteranska, europska nacija. Ljudima u Dalmaciji puna je kapa uvlačenja ove mediteranske regije u Balkan. Prema njima, Dalmacija to nije niti će biti.
- S druge strane, postoji osoba koju zovete "mali Putin". Radi se o predsjedniku Vlade RH, Andreju Plenoviću koji ima druge planove za Dalmaciju. Što bi dalmatinski političari trebali učiniti u ovoj situaciji, kada je Dalmacija postala predmetom unutarnjeg geopolitičkog sukoba?
- Prije svega, doista nema sumnje kako Plenković vrši nevjerojatan pritisak na Dalmaciju i njezin narod. Mi znamo kako je pokojni predsjednik Tuđman naručio uništenje Dalmatinske Akcije, prodalmatinske organizacije koja je imala za cilj boriti se protiv uništenja Dalmacije i svega dalmatinskog. Isto tako znamo kako hrvatska politička scena i mediji u rukama politike vrše neviđenu antidalmatinsku kampanju. Nadalje, znamo i to kako je HDZ provodio, a provodi i dalje istjerivanje domicilnog stanovništva u Dalmaciji te naseljava stanovništvo koje nema veze s Dalmacijom kako bi ta stranka vječno vladala Dalmacijom što za krajnji cilj ima eksploataciju ove regije i ekonomsko te socijalno uništenje Dalmacije. S druga strane, Dalmacija je počela pružati otpor. Stoga, ne vjerujem kako će Plenković uspjeti natjerati Dalmaciju da pleše kako on svira. Ali trebat ćemo pružiti pomoć Dalmaciji od MMF-a kako bi se mogla nositi s ozbiljnim financijskim poteškoćama koje im je nametnuo Zagreb. Mi znamo kako Dalmacija najviše uplaćuje u državni proračun, a najmanje joj se vrati. To je čini kolonijalni odnos Zagreba prema Dalmaciji koji treba zaustaviti.
- U Republici Hrvatskoj postoji mnogo teških problema koje hrvatska Vlada i SAD zajedno rješavaju - na primjer pitanje izbjeglica. Koliko je vjerojatna situacija kako bi zbog mira u Ukrajini i zaustavljanju ruske agresije na Ukrajinu, SAD mogu učiniti ustupke Zagrebu oko Dalmacije?
- Tako je. SAD i Republika Hrvatska surađuju po mnogim točkama i pitanjima, pa i po pitanju ukrajinskih izbjeglica. Ali Republika Hrvatska nastavlja vršiti neviđeni pritisak na Dalmaciju. Službeni Zagreb i dalje nastavlja ubijati i raseljavati nevinu djecu, žene i muškarce u Dalmaciji isključivo zbog njihove nacionalne, vjerske, jezične i druge pripadnosti. I to je nečuveno. Gdje možemo surađivati s Republikom Hrvatskom, trebamo surađivati. Ali, to ni na koji način ne bi trebalo promijeniti našu potporu Dalmaciji kako bi Dalmacija postala reintegrirana autonomna regija.
- Mislite li kako će Republika Hrvatska nakon izbora koji su na rasporedu 2024. pojačati pritisak na Dalmaciju ako se situacija sada ne riješi?
- Mislim kako se do tada situacija neće riješiti. Situacija je ozbiljna i složena da bi se riješila za godinu i pol. Prvenstveno se vi u Dalmaciji, a onda i ostatak svijeta suočava s nečim što se naziva unutarnji kolonijalizam. Zagreb se neće tako lako odreći svoga ratnog plijena. On će i dalje vršiti pritisak na Dalmaciju što bi po najcrnjem scenariju moglo dovesti do građanskog rata. Sreća po Zagreb je taj što je najgorim mogućim metodama deprivacije, koje su razvili predstavnici Čikaške škole, uspio pasivizirati originalne stanovnike Dalmacije.
- Među prodalmatinskim aktivistima može se čuti kako je američka administracija puno pasivnija po pitanju Dalmacije od europske administracije. 120 stručnjaka iz područja lokalne samouprave radi na Deklaraciji o statusu Dalmacije. Na koju razinu podrške Dalmacija može računati od SAD-a u trenutnoj situaciji?
- Dalmacija je dio sjevernog Mediterana, dakle, dio je Europe. Republika Hrvatska je članica Europske unije. Vidim primili ste euro za svoju službenu valutu, dio ste Schengenske zone. Dakle, prirodno je da se EU bavi pitanjem svojih članica i njezinih naroda. S druge strane, izjave koje je dao državni tajnik Antony Blinken i zamjenica državnog tajnika Wendy Ruth Sherman, prilično su relevantne za Dalmaciju u ovom trenutku. Sjedinjene države daju visoku razinu podrške kada je devolucija , odnosno regionalizacija i decentralizacija Republike Hrvatske u pitanju.
- Vrlo dobro poznajete situaciju na području bivše Jugoslavije i svojedobno ste podržavali Kosovare u njihovoj borbi za slobodu i demokraciju. Na Kosovu se od 2008. nije dogodilo baš ništa, a u Dalmaciji je situacija sasvim drugačija. Što je razlog tako različitih situacija u Dalmaciji i na Kosovu?
- Prema velikom broju međunarodnih pravnih dokumenata, od Opće povelje UN, preko Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim državama i narodima, do zaključaka Badinterove komisije, da nabrojim samo neke, Kosovo ima pravo na svoju neovisnost jer je bilo autonomna pokrajina u sastavu Jugoslavije. Slobodan Milošević je bio najbrutalniji diktator u Europi nakon II. sv. rata i ljudi na Kosovu su trebali, prije ili kasnije, biti oslobođeni čelične ruke Srbije. Dalmacija je, s druge strane, malo, multikulturalno, vrlo raznoliko društvo, s visoko obrazovanim stanovništvom, ali uistinu mala zemlja. Mislim kako bi Plenković, odnosno HDZ želio zadržati Ukrajinu u hrvatskoj orbiti više od bilo koje druge zemlje na svijetu. Često se kaže kako je Republika Hrvatska s Dalmacijom zapadna zemlja, a bez Dalmacije balkanska zemlja.
- Dalmacija sve do 1939. bila autonomna zemlja bez obzira tko vladao njome. Dalmacija je od kraja XV. stoljeća do 1921. imala svoju monetu, njezini građani pričali su dalmatskim jezikom, prema svim popisima stanovništva Dalmatini su bili u ¾ većini i tako dalje. Mogu li ove činjenice promijeniti stav zapada prema Dalmaciji?
- Meni je jasno kako bi građani Dalmacije željeli sada, sve i odmah, ali to tako ne ide. Ovo je proces koji traje desetljećima. Kosovo se protiv srpskog terora počelo buniti 60ih godina XX. st., a neovisnost je dobilo 2008. Dakle, trebalo je 50ak godina kako bi se stvari počele dovoditi u normalu i taj proces još nije završen jer Republika Srbija ne želi potpisati sporazum kojim bi neformalno priznala Kosovo kao neovisnu državu. Naveli ste neke činjenice kojeg je međunarodna politika i diplomacija svjesna, ali sve dok se građani Dalmacije ne organiziraju u veliki prodalmatinski pokret neće biti konkretne potpore Dalmacije. Rezolucije, deklaracije, memorandumi stranih vlada ili institucija ne znače ništa ukoliko su građani pasivni i puštaju da ih se pljačka i uništava.
- Hoćete li se sastati s premijerom Plenkovićem ili predstavnicima njegove administracije?
- Ne. Došao sam u Šibenik u privatnom aranžmanu, ne službenom stoga ne vidim potrebu sastati se s njime.
- Koji je vaš savjet Plenkoviću u sadašnjoj situaciji, na temelju vašeg dugogodišnjeg iskustva u politici?
- Savjetovao bih mu, prije svega, neka odustane od bilo kakve upotrebe sile, neka nastavi rasprave za okruglim stolom i neka nužno odgovori na zahtjeve, na volju naroda.
- Čak i ako se radi o pozivu na ostavku samog premijera?
- Dopustite mi suzdržati se od pretpostavki.
Comments