Piše: Goran Marasović
Kad bi se radilo po zakonu, najveći udio, čak 9/10, privatizacija raskinulo bi se u Dalmaciji, jer se vlasnici ne pridržavaju ugovornih obveza, a mnogim je tycoonima* privatizacija poslužila za bogaćenje.
Kako je privatizacija u Republici Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji provedena protuzakonito s ciljem stvaranja 200 bogatih obitelji, prema uzoru fašističkih latinoameričkih diktatura, jasno je ako se zna kako trenutno imamo 450.000 ljudi bez posla ili skoro trećinu radno sposobnog stanovništva, te kako gotovo nema grada u Dalmaciji u kojem radnici ne biju bitke za svoja najminimalnija prava. Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Split… svako malo izbije poneki incident, jer su vlasnici tvrtki u suradnji s nesposobnom javnom administracijom i bankama ili potpuno upropastile firmu ili je krah blizu. Najviše privatizacija, da se radi po zakonu, od njenog početka do danas, trebalo je biti raskinuto u Dalmaciji.
Na području Republike Hrvatske raskinuti su ugovori za više od 20% privatiziranih firmi, a samo prošle godine do kraja rujna poništeno je 86 takvih dokumenata, što je najviše u proteklih deset godina. Prema podacima Agencije za privatizaciju do kraja rujna prošle godine od početka privatizacije raskinuto je 563 ugovora. Podaci Agencije za privatizaciju ukazuju kako je, promatrano prema županijama, najviše ugovora o privatizaciji raskinuto na području Zagorja i Slavonije, iako se u Dalmaciji najviše krše zakonske odredbe.
U pokrajinskim sindikalnim organizacijama navode kako Agencija nije raskinula niti jedan ugovor o privatizaciji u Dalmaciji, iako se 9/10 kupaca nije pridržavala ugovornih obaveza. Zbog loših privatizacija milijarde eura su otišle u ilegalne financijske tokove, pa su županije, ali i država na velikom gubitku.
Danak je platila poljoprivreda i industrija. U Dalmaciji je, među privatizacijama koje bi ugovore trebalo poništiti, najviše onih u oblasti agrara i industrije. To govori kako je tycoonima koji su se za gradele ribe domogli poljoprivrednih zemljišta, industrijskih zgrada i dvoraca, oživljavanje ciljano uništenih tvrtki bilo na posljednjem mjestu. Agencija za privatizaciju nije raskinula ugovore o prodaji pedesetak poljoprivrednih poduzeća u Dalmaciji. Ispostavilo se kako je najgore od svega to što je dalmatinska poljoprivreda završavala u rukama tzv, kontroverznih biznismena. Inače, novi vlasnici dobili su više od 260 poljoprivrednih poduzeća na području RH, a većina njih su bile u vlasništvu Todorićevog Agrokora.
Najskuplje privatizacije u poljoprivredi vrte se oko onih najžešćih iz klana Ivica Todorić-Martina Dalić. Ovaj klan stoji iza prodaje “Opuzenke”, za koji je “Agrokor” dao 0 kuna. Oko njih se vrti i Luka Rajić s oko 16.000 kupljenih dalmatinskih hektara, i nekoliko poduzeća, među kojima i “Splitska mljekara” u kojoj su se proizvodili slavni sladoledi “Snjeguljica” i “Njofra”. Agencija za privatizaciju s njim bi trebala raskinuti najmanje sedam ugovora. Rajić je kada je shvatio kako se oko njega steže obruč istrage prebacio na ime svoje bivše supruge, maloljetne djece i ostale rodbine, a dosta toga je završilo u vlasništvu nedavno uhapšenog advokata iz Srbije – Radovana Štrpca. Jedna od najjeftinijih poljoprivrednih privatizacija u Dalmaciji, ali ne i raskinutih, je prodaja poduzeća “Zadarska mljekara”. Kralj mlijeka dobio je, između ostalog, i poduzeće za proizvodnju slastica “Nautilus” u Nerežišćima na Braču, u kojoj su se proizvodile slavne cigarete žvake, razni bomboni i sl. koju je trebalo platiti 5,2 milijuna eura, ali Rajić nije uplatio ni prvu ratu od 840.000 €. Tvornica više ne postoji, srušena je a na tom mjestu gradi se – hotel.
Među nekadašnjim agrarnim velikanima u Dalmaciji – danas gubitnicima – je “Dalmacija vino”, koje je, osim po brojnim aferama i današnjom cool marketinškom kampanjom, bio poznata i po tome što je proizvodnja slavnog osvježavajuće-gaziranog napitka “Pipi” prebačena u Hercegovinu, a vlasnik tvornice je u posjedu 15.000 hektara dalmatinskog plodnog tla. Svojevremeno je ovaj gazda uz otplatu na šest godina kupio poljoprivredno dobro „Jabuka“ i poduzeće „Naprijed“. Agencija za privatizaciju nije poništila niti jedan od četiri ugovora o prodaji koji su pravno ništetni.
Spomenimo kako je među paprenim, a raskinutim privatizacijama u poljoprivredi je i tvornicu za preradu ribe, koje je krajem 1997. za 0 kuna dobio izvjesni Tomislav M. Njegovo hapšenje, samo je jedna u nizu najnovijih potvrda kako je privatizacija u mnogim slučajevima učinjena za nezakonito bogaćenje pojedinaca. Ali u Agenciji ne vide ništa sporno, tako da se privatizacija ne poništava.
Isto kao i u slučaju privatizacije splitske “Jugoplastike”, solinskog “Mesoprometa”, šibenskom “TLM-a”, sinjske “Sinjanke”, triljske “Triljanke”, imoćanske “Imoćanke”... koje su sve redom prodane za 0 kuna protivno zakonu.
Inače, privatizacija u Dalmaciji, kako su ukazivali u više navrata stručnjaci, imala je, i još uvijek ima, neke svoje specifičnosti koje su je u negativnom kontekstu razlikovale od privatizacija u drugim državama. Hrvatski model privatizacije prije svega predugo traje, jer se obavlja u roku od skoro 30 godina. Osim toga, prihodi dobiveni prodajom poduzeća, odlazili su mahom u tekuću potrošnju umjesto u investicijske projekte. Broj radnih mjesta u domaćim poduzećima smanjen je, tijekom procesa njihove privatizacije, za oko 300.000, najvećim dijelom provedena je pod okriljem rata i poraća kako bi se sakrili kriminalna djela, a za cilj je imala stvaranje 200 bogatih obitelji kako ističu stručnjaci.
____________
*tycoon (eng.) osoba koja se protuzakonito naglo obogatila.
Comments