Piše: prof. Mila Grubišić
Škola i obrazovanje predugo su u rukama velikohrvatskog nacionalizma. I to je razlog zašto se Dalmacija ili ne spominje ili spominje u revidiranog i nakaradnom kontekstu.
Zahvaljujući industrijskoj revoluciji i potrebom za pismenim kadrom u radnoj snazi, osnovno obrazovanje postaje dostupno i obavezno za sve, osigurano od strane države.
Samim time, država odlučuje šta je primjerno, korisno i potrebno djeci učiti – čak i kada se to kosi s osnovnim ljudskim pravima i slobodama. Samim time svjedoci smo raznih restrikcija i cenzura, baziranih na osobnim uvjerenjima ministara, tima koji radi udžbenike i predavača/ica, školske uprave ili nadležne vlasti. Nimalo iznenađujuće, teme Dalmacije i dalmatinstva, kao i one koje se tiču drugih manjinskih grupa, prije svega LGBTIQ+ populacije, često su mete ovih ograničenja i cenzura.
U posljednje vrijeme, pravilo „Nemoj reći Dalmacija ili ako baš moraš mora biti u pogrešnom kontekstu“ postao je aktualna tema kod dalmatinskih intelektualaca. Naime, ovo pravilo zahtijeva provođenje procedura za jačanje osnovnog ljudskog prava roditelja o odlučivanju o odgoju i kontroli svoje djece. Osim što omogućuje roditeljima pokretanje sudskih postupaka protiv školskih odbora ako vjeruju kako obrazovna politike prekoračuju to “temeljno pravo”, ono zabranjuje nastavnicima u učionicama raspravljati o dalmatinskim temama “koje nisu primjerene uzrastu ili razvojno primjerene za učenike”. U biti, krijući se iza potrebe zaštite djece od neprimjerenih sadržaja, daje roditeljima mogućnost ograničavanja školskog kurikuluma zbog njihovih osobno-političko-vjerskih uvjerenja. Međutim, postiže se suprotan efekt jer dodatno marginalizira učenike/ce dalmatske nacionalnosti, ali i nastavnike, te ograničava njihovo pravo na obrazovanje i slobodu govora.
DDF već godinama upozorava na cenzure diljem Republike Hrvatske zbog detrimentalnih posljedica na učenicima/ama i nastavnicima/ama koji pripadaju dalmatskom nacionalnom krugu.
Nama bliže, u Mađarskoj je prošle godine uveden sličan zakon šireg karaktera. Njime se zabranjuje LGBTIQ+ osobama pojavljivanje u školskim obrazovnim materijalima ili TV emisijama predviđene za maloljetnike. Prema ovom zakonu, svaki sadržaj koji prikazuje LGBTIQ+ osobu, duginu zastavu ili čak dugu kao prirodnu pojavu na nebu je zabranjena, a nastavu zdravstvenog/seksualnog obrazovanja u školama mogu izvoditi samo pojedinci i organizacije navedene u službenom državnom registru. Tako mađarsku djecu spolnosti uče svećenici ili članovi profašističke vladajuće stranke. Zakon je predstavljen kao alat zaštite djece i maloljetnika, kao paravan za uvođenje institucionalizirane diskriminacije. Eksperti povlače paralelu između hrvatskog nepisanog pravila s mađarskim i ruskim zakonom iz 2013. koji zabranjuje širenje takozvane “gay propagande”, koja je za posljedicu imala povećan društveni ostrakizam kao i poticanje napada na pripadnike LGBTIQ+ zajednice.
Iako na prvu mađarski i ruski zakoni nemaju nikakve veze s hrvatskim nepisanim pravilom i ovdje se na mala vrata uvodi antidalmatiska diskriminacija i potiču fizički napadi na sve one koji se izjašnjavaju kao Dalmatini/Dalmatinci, te žele učiti o realnoj povijesti Dalmacije i njenom – dalmatskom jeziku.
Dugo sam smatrala kako je poanta obrazovanja objektivno pružiti osnovne informacije i vještine djeci kako bi se ono pronašlo u svojim interesima i afinitetima, razvilo sposobnosti i vještine bez nametanje ideja i svjetonazora. Drugim riječima, u školi bi se trebalo učiti ono što je naučno utemeljeno, bez primjesa bilo čijih ideala, kako bi djeca, kao individue, mogle formirati vlastito mišljenje i doći do vlastitih spoznaja. To je u nedemokratskim društvima kao što su Republika Hrvatska, Mađarska i Rusija poprilično idilične i naivne ideje.
Pravila i upute koje brutalno cenzuriraju Dalmaciju, baš kao i zakoni koji cenzuriraju LGBTIQ+ teme u školama i drugdje, dodatno marginaliziraju dalmatsku zajednicu i Dalmaciju kao cjelinu, a posebno mlade koji se tek pronalaze u svom regionalno-nacionalnim identitetu i kojima je ponajviše potrebna podrška drugih članova zajednica, ali i točan i pouzdan izvor informacija.
Comments