Piše: Silvain Šverko
Jedan od koordinatora inicijative DDF, Zuáne Orlandini izjavio je kako Dalmacija u Bruxellesu ne zastupa svoje teritorijalne interese, iako bi trebala, nego interese neposredno zainteresovanih subjekata regije.
“To su građani, privredni subjekti lokalne samouprave, agencije za razvoj, nevladine organizacije. U zastupanju tih interesa postojat će snažna koordinacija s Misijom Republike Hrvatske pri EU”, rekao je Orlandini.
Osnivanje predstavništva Dalmacije u Bruxellesu predviđeno je europskom Deklaracijom o statusu Dalmacije. Orlandini je istaknuo kako je uspostava predstavništva potreba “s gledišta funkcionalnosti obavljanja svakodnevnih poslova koordinacije”, kao i kako je to priprema za djelovanje tijela regionalne i lokalnih vlasti.
“Članstvo Republike Hrvatske u EU interes je značajniji od svakog pojedinačnog, poslovnog, regionalnog ili sindikalnog interesa”, istaknuo je Orlandini, i dodao kako regionalni uredi u Bruxellesu ne zapošljavaju veliki broj ljudi.
“Tuđa iskustva su nedvosmisleno pokazala kako nakon što se regionalni uredi pri EU i NATO-u u Bruxellesu profilirali, a po mogućstvu i sektorski orijentirali, njezin uspjeh je izvjesniji”, rekao je Orlandini.
Istaknuo je kako se pitanje mogu li interesi regije poput Dalmacije (koja najviše uplaćuje u državni proračun, a najmanje joj se iz njega vrati) biti neposredno predstavljen pri EU i NATO-u u Bruxellesu može postaviti ili iz neznanja ili iz loše namere.
“Više od 300 europskih regija ima svoja predstavništva u Bruxellesu i nitko u njihovim matičnim državama ne diže paniku oko toga. Ti uredi su, u biti, odrazi potrebe kako sredstca iz fondova EU koristimo za daljnji razvoj našeg društva”, rekao je Orlandini.
Na pitanje o mogućim kritikama opozicije u vezi s tom idejom, Orlandini je rekao kako regije svih država čilanica, država kandidata za članstvo u EU i članica EU, imaju pravo otvoriti svoje urede pri EU i NATO-u u Bruxellesu.
“U normalnim, zdravim, demokratskim društvima nikome ne pada na pamet bilo koga optužiti za separatizam jer je otvorio ured u Bruxellesu”, rekao je jedan od koordinatora DDF-a, Zuáne Orlandini.
BDP/pc Dalmacije 1989. je iznosio oko 30.000 američkih dolara, sada iznosi 12.500 američkih dolara što je pad za 17.500 dolara. Dalmacije je po BDP-u 1989. bila na razini Luxembourga, a danas su od nas bolji i Crna Gora i BiH i Albanija, a bome i Kosovo, Moldova, i Gruzija. Dalmacija je od 6 europske ekonomske sile 1989. i najbogatije mediteranske regije postala ekonomska crna rupa.
“Otvaranje ureda pri EU u Bruxellesu moglo bi pomoći Dalmaciji u njezinom ekonomsko-socijalnom rastu i razvoju, te jačanju cjelokupne ekonomije. Što ste bliže oltaru to bolje misu čujete, tako i ovdje što šte bliže sjedištu EU to će se više sredstava iz fondova sliti u vaš proračun, a to neizravno znači više infrastrukturnih projekata, jačanje ekonomije i u konačnici bolji život”, objašnjava Orlandini.
Orlandini se osvrnuo i na hapšenja visokih dužnosnika u najvšim institucijama EU.
“Društvu u kojem slobode medija ima malo, u kojemu prvi čovjek javnog odvjetništva poslušno spava, policija pod direktnom kontrolom politike i bez demokratske kontrole, Hrvatskog sabora, lokalnih skupština i neovisnih tijela, može samo gledati kako se to radi u uređenom društvu i učiti, ako to želi”, rekao je Orlandini.
Kako je rekao, to što u Danskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Šedskoj ili Norveškoj postoji korupcija, ne znači kako je u tim društvima ta podmukla pojava dominantna, sveprisutna i uvjet osobnog napretka kao što je to slučaj u Republici Hrvatskoj. To su društva mogućnosti za sve ne samo za pripadnike političkih stranaka, što kod nas nije slučaj.
“To je velika razlika, dok je korupcija u najrazvijenijim državama svijeta, uključujući i SAD koja ima najveću stopu korupcije od svih država I. svijeta, svedena na statistiku, u Republici Hrvatskoj je pravilo ponašanja. Od velike korupcije namiještanja javnih natječaja, međudržavnih ugovora ili subvencija domaćim i stranim firmama pa sve do kila kafe i dvije bombonjere uz 500 eura liječniku koji nam je upravo operirao člana obitelji, Republika Hrvatska se guši u korupciji. To je velika razlika, magnituda u kojem je obimu korupcija prisutna i koja je percepcija građana o njoj i tu Republika Hrvatska uz ostale države nastale raspadom Jugoslavije prednjači u odnosu na druge države EU”, naveo je Orlandini.
Druga bitna razlika između Republike Hrvatske i ostatka EU je to što se događa kada se otkrije korupcija.
“Status zviždača zajamčen je u svim državama članicama EU, osim u Republici Hrvatskoj. Iako je točno kako će se mehanizmi zaštite zviždača, onoga tko je glasno viknuo i prstom uperio u lopova možda efikasnije primijeniti u Irskoj, Nemačkoj i Portugalu nego u Rumunjskoj, Bugarskoj i na Malti, jasna je potreba zaštititi onoga tko je na korupciju ukazao. Korupcija je fenomen koji se događa izvan očiju javnosti i zato su zviždači neophodni pokretači razmatanja klupka korupcijskog kriminala. Mediji su drugi bitan čimbenik u zaštiti javnosti od korupcijonaškog kraduckanja. Formula je jasna, što su medijske slobode veće, što je država decentraliziranija, što regije imanju veće ovlasti, što je veći pritisak javnosti na rad pravosudnih organa korupcije je manje”, objašnjava Orlandini.
Prema njegovim riječima, neovisna javna/državna tijela igraju veliku ulogu u prevenciji, istraživanju i dokumentiranju obrazaca ponašanja.
“Obzirom na to kako u RH, a posebno u Dalmaciji, svi zabijaju glavu u pijesak. tako nam 500 kilometara najmodernihih autocesta svake godine ode u džepove političara i pokvarene administracije. Zbog pravila lijeva ruka desni džep, više od 4.000 medicinskih aparata godišnje u Republici Hrvatskoj pojede korupcija. Kada korupcija izađe na videlo, na scenu stupaju policija i državno odvjetništvo, a krajnju riječ ima sud. Euozastupnici unatoč imunitetima, ne mogu nekažnjeno proći kada belgijska policija iziđe s jakim optužbama”, navodi Orlandini.
Zbog skandala, dodaje, Eva Kaili podpredsjednica EU parlamenta iz redova grčke stranke Pasok, članice Socijalista i Demokrata u parlamentu nije jedina pod povečalom belgijskog državng odvjetništva.
“Prema navodima medija policija je provela šesnaest pretresa i uhapsila više ljudi, od supruga Eve Kaili, parmalentarnih suradnika, predstavnika NVO do bivšeg italijanskog eurozastupnika Antonija Panzerija. Prilikom racija, policija je zaplijenila razne tehničke uređaje i čak 600.000 eura za koje se predmnijeva kako se radi o mitu koje je dano iz Katara. Kaili je odmah suspendirana s mjesta podpredsjednice, a njena primarna i EU stranka isključile su je iz članstva, i dok presumpcija nevinosti i dalje postoji”, ističe Orlandini.
Orlandini smatra kako je ovo o čemu trenutno svjedočimo skandal međunarodnih razmjera, ali i pokazni primer kako EU ne drži samo kandidate za članstvo u pozornosti od korupcije nego i sebe.
“Iako naivno može djelovati, probajmo primijeniti načela na bar par slučajeva u Republici Hrvatskoj. Mediji ukazuju kako niti jedan ministar ne zarađuje toliko kako bi za 250.000 eura u kešu mogao kupiti stan. Kako mediji u RH nisu samostalni i neovisni u svome radu, za njih je jalovo objašnjenje dovoljno. Policija i javno odvjetništvo ne reagiraju i nemamo odgovor je li ministrovo objašnjenje istina ili se ipak ogrebo o korupciju. Određeni zviždač iz Knina nam govori kako se naveliko krade iz namjenske industrije, premijer ga optuži kako on nije nikakav zviždač, sve pod tapet i nema odgovornih. I tako dalje i tako dalje… Primjera je previše, a nigdje epiloga”, objašanjava Orlandini.
Kako navodi, društvu u kojem samostalnosti u radu javnih tijela i slobode medija, a time i slobode građana, ima gotovo nimalo, društvo u kojemu se javno odvjetništvo bavi preprodajmom teških narkotika ili poslušno spava, policija pod direktnom kontrolom korumpiranog javnog aparata i bez mehanizama demokratske kontrole, parlamenta i regulatornih tijela, može samo gledati kako se s korupcijom i nepotizmom bori u uređenom društvu i, ako hoće učiti.
Orlandini se za kraj upitao, kakvu poruku se društvu šalje to što će osoba koju u Njemačkoj tijela javnog progona terete za korupcijsku aferu tešku 180 mil € doći u Republiku Hrvatsku na proslavu ulaska države u schengenski prostor i eurozonu?
Σχόλια