Piše: Sondra Zebić
Dalmaciji nije potebna Deklaracija. Potreban je Ustav koji će definirati njezinu državnost, sa zakonodavnim, izvršnim i sudskim nadležnostima koje će biti deponirane u njezinom konstitutivnom aktu.
Neophodno je pravo raspolaganja imovinom, izvornim prihodima, prirodnim i radom stečenim resursima. Nažalost, aktualni Ustav Republike Hrvatske ne predviša ništa od toga za Dalmaciju, pa samim time ni prijedlog Deklarcije o statusu Dalmacije nije usaglašen sa željama njezinih građana, objašnjava novinar Sylvain Šverko.
Je li Dalmaciji potrebna Deklaracija o njezinom statusu i ako da kakva bi ona trebala biti?
– Kada bi se sutra organizirao referendum o tome prihvaćaju li ili ne ovakav Ustav Republike Hrvatske, oni ga ne bi prihvatili! Parlamentarna i izvršna politička elita u Dalmaciji (HDZ i SDP sa svojim satelitskim parastrančicama prije svih), koja je zagovarala ovakav Ustav, a koji Dalmaciju stavlja pod starateljstvo ekstremno centralističke i nacionalističke strukture koja stoluje u Zagrebu, morala je po onoj narodnoj “narod se pita” donijeti odluku kojom se primjena ovog i ovakvog Ustava na području Dalmacije stavlja izvan snage, jer ga građanke i građani ne žele ovakvo pravno-političko te ekonomsko-socijalno rješenje. S obzirom na to kako takvo nešto nikada neće biti učinjeno, više desetaka osoba iz institucija Europske unije krenulo je u izradu Deklaracije o statusu Dalmacije kako bi izvršili svoju obvezu te zaštitili Dalmaciju od svake daljnje samovolje službenog Zagreba. Europski parlament do kraja će ove godine izvršiti svoju drugu obavzu te izglasati ovu Deklaraciju na kojoj radi više desetaka stručnjaka iz područja upravnog prava i lokalne samouprave s najvažnijih europskih sveučilišta. No, dogodit će se to da Hrvatski sabor ili neće raspravljati o ovom dokumentu ili ne glasati protiv toga, pa će se Dalmacija opet naći kao čardak “ni na nebu ni na zemlji”. Spomenutom Deklaracijom, Dalmacija bi se našla u ustavnoj saglasnosti i to je njegova jedina prednost.
Ali, moramo biti realni, Dalmaciji nije potebna Deklaracija o njezinom stratusu. Dalmaciji je potreban njezin vlastiti Ustav koji će definirati njezinu vlastitu državnost, sa zakonodavnim, izvršnim i sudskim nadležnostima koje će biti deponirane u njenom konstitutivnom aktu. Neophodno je definirati njezinu imovinu i pravo raspolaganja istom, raspolaganje izvornim prihodima. prirodnim i radom stečenim resursima. Nažalost, aktualni Ustav Republike Hrvatske ništa od toga ne predviđa za Dalmaciju, pa samim tim ni prijedlog Statuta koji će biti usaglašen s njim.
Dalmacija sa posebnim povijesnim, umjetničkim, kulturnim, nacionalnim, religijskim, zemljopisnim, socijalnim, sociološkim i drugim obilježjima u odnosu na ostatak Republike Hrvatske ima povijesno i demokratsko pravo na poseban autonoman status. Ovo nije ništa novo, ovo što građani Dalamcije zahtjevaju već postoji u praksama drugih država. Poput onih kojima se ovakvim specifičnim područjima priznaje politički subjektivitet u vidu teritorijalno-političke autonomije ili federalne jedinice. Građani Dalmacije imaju pravo potpuno autonomno upravljati svojim resursima čime se u najvećoj mjeri jamči optimalni razvoj ovog područja. Republika Hrvatska je objektivno podijeljena na Dalmaciju, Istru, Slavoniju i Hrvatsku te ona to mora sebi priznati. Vojvođanski politički subjektivitet se danas više uvažava u međunarodnoj zajednici nego u vlastitoj državi.
Ako se Deklaracija o statusu Dalmacije usvoji u Hrvatskom saboru hoće li to voditi dezintegraciji ili boljoj funkcionalnosti Republike Hrvatske i hoće li usvojeni prijedlog biti pravi odgovor na potrebe Dalmacije?
– Predložena Deklaracija o statusu Dalmacije je daleko ispod ustavnih mogućnosti. Stručnjaci koji su pišu Deklaraciju brine se kako slučajno ne bi učinili neki propust i na taj se način zamjerili kriminalki Ursuli von der Leyen i njezinom malom od kužine Andreju Plekoviću, pa i one nadležnosti koje su predviđene Ustavom RH i zakonima koji reguliraju ovlasti jedinica lokalne samouprave, primjerice: raspolaganje i upravljanje željezničkom infrastruktutom u županijama, za sada još uvijek nisu definirane u Nacrtu prijedloga Deklaracije.
Budimo iskreni, ova Deklaracija ne vodi nigdje. On podržava status quo jer je usuglašen sa Ustavom RH kojega bi građani Dalmacije da je sutra referendum o njemu - odbili. Ustav Republike Hrvatske uopće ne spominje Dalmaciju, pa je tako ni ne definira. To znači kako negira njezino postojanje, njezinu autonomiju. A realno je gleda kao matematičku formulu i proračunski trošak od sedam posto, s tendencijiom smanjivanja pa i ukidanja tog troška iako Dalmacija uplaćuje u državni proračun daleko više nego li joj se vrati. Ovakva, bez sadržaja, prazna, autonomija bez autonomije kroz županije, ne koristi građanima Dalmacije. Ona je korisna samo određenom broju apartčika i služi u klijentelističke i stranačke svrhe i ima ulogu sigurne kuće za zbrinjavanje nesposobnih a podobnih partijskih kadrova, pa sve više njih svakog jutra potežu na posao iz Hercegovine u Split.
Kojim odredbama bi trebalo dopuniti Nacrt prijedloga deklaracije o statusu Dalmacije prije nego bude usvojen u Europskom parlamentu, a kasnije i u Hrvatskom saboru?
- Neophodno je što prije dovršiti gotov tekst Deklaracije i dati mu suglasnost kako u Europskom parlamentu tako i u Hrvatskom saboru. Što se tiče Hrvatskog sabora, on bi trebao prihvatiti tekst Deklaracije u ovakvom obliku bez ponovog vraćanja u proceduru Europskom parlamentu. Europska unija i 120 stručnjaka upavnog prava i prava lokalne samouprave rade svoj posao u vezi s Deklaracijom. Potrebno je samo usvajanje Deklaracije, a nakon toga na redu je Sabor koji bi morao izvršiti svoju ustavnu obvezu.
Od listopada prošle godine prema Dalmaciji se trenira strogoća. Najekstremnije centralistička i nacionalistička vlast u Republici Hrvatskoj nedavanjem suglasnosti s Deklaracijom i eventualnim odbijanjem iste pokazat će svu zlobnu moć jačega. Uzburkat će se duhovi pa je uslijediti tko zna što. Ne zaboravimo 2024. je izborna godina. Ne bih se čudio da HDZ uopće ne stavi Deklaraciju na saborsku sjednicu ili da odbije Deklarciju kao poziv svojim biračima na zbijanje redova. S druge strane ne bi me začilidi ni pozivi na lič onima koji se zalažu za usvajanje Deklaracije. Dalmacija se već ima nekoliko mjeseci počela ponovo ponižavati kao i sve što je dalmatsko. Čak se i Hrvatska biskupska konferencija oglasila povodom Deklaracije, kao da je pitanje teritorijalno-administrativne organizacije RH neko važno biblijsko pitanje. Za cjelokupnu atmosferu, namjerno stvorenu povodom Deklaracije najodgovorniji su HDZ, SDP i njihove satelitske parastrančice, kao stožer vladajuće većine u državnom parlamentu. Prijedlog Deklaracije bi morao dobiti sugalasnost Hrvatskog sabora najkasnije do kraja veljače sljedeće godine.
Može li koncept regionalizacije i decentralizacije biti adekvatna zamjena ili samo dopuna procesa koji se prema Ustavu iz 1974. stvarao u RH?
Zajednice općina i realna decetralizacija RH kroz komunalne općine devalvirane su i kao pojam i kao praksa izmjenama i dopunama Ustava RH iz srpnja 1990. (što je, BTW, i dovelo do balvan revolucije u ljeto iste godine), a posebno Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi te Zakonom o područjima županija, gradova i općine od 27. prosinca 1992. godine. Pojam regionalizacije i decentralizacije mogao bi još više devalvirati neusvajanjem Deklaracije o statusu Dalmacije u Hrvatskom saboru. Mjera autonomnosti koja je potrebna kako bi se riješilo pitanje Dalmacije je devolucija Republike Hrvatske na 5 autonomnih regija prema rješenjima iz Ustava Vojvodine iz 1974.
Kada je Dalmacija u pitanju neophodno je imati u vidu sljedeće činjenice:
– Dalmacija nije nastala na teritoriju Republike Hrvatske! Dalmacija je nakon okupacije od strane Savske banovine 1939. unijela svoj teritorij i svoja tijela vlasti. Ona je povijesna zemlja i rezultat je povijesnih okolnosti, među kojima je najvažnija antifašistička borba. Nije Republika Hrvatska osnovala Dalmaciju i nije ona osnovana aktualnim Ustavom kako je to u njemu definirano.
– Raspadom SFRJ za razliku od ostalih konstituenata jugoslovenskog federalizma jedino dalmatinsko i vojvođansko pitanje nije riješeno. Republike su postale samostalne države, a na Kosovu je proglašena neovisnost i priznata od više od 120 država svijeta. Raspad Jugoslavije nije završio ni neovisnošću Kosova ni raspadom državne zajednice Srbija i Crna Gora. Ostala su pitanja Dalmacije i Vojvodine na kojima će međunarodna zajednica raditi sve dok ne osigura pravedno rješenje. Jedan od vidova ovoga pravednog rješenja je ova Deklaracija o kojoj danas razgovaramo.
– Dalmacija se nalazi u “unutrašnjem kolonijalizmu” već više devedeset godina. Izložena je ekonomskoj eksploataciji i eroziji nasljeđenih umjetničko-kulturnih vrijednosti. Režimi i države su se smjenjivali, a eksploatacija je ostajala, jačala i traje i danas. U Europi nema primjera države koja toliko eksploatira vlastitu regiju kao što je to slučaj odnosa Zagreba prema Dalmaciji. Veliki sustavi i samouprave općine i gradovi su potpuno devastirani, a Dalmacija nekada pri vrhu razvijenosti odmah uz Sloveniju, sada se upoređuje s Ugandom.
Za kraj, što mislite da bi službeni Zagreb trebao napraviti po pitanju regionalizacije i decentralizacije RH?
- Republici Hrvatskoj je potreban novi Ustav. Taj novi Ustav treba državu voditi u Treću republiku, što znači kako se njime treba napraviti definitivni raskid i diskontiniutet s Tuđmanovom Republikom Hrvatskom koja je napravila Dalmaciji više štete nego koristi. Taj miris tuđmanovštine, a kad je o Dalmacijii riječ i okus kielog jogurta prisutni su kako u Ustavu, tako i u cjelokupnoj atmosferi stvorenoj oko Deklaracije o statusu Dalmacije. Taj novi Ustav treba prekinuti i sa kroatizacijom, odnosno hercegovizacijom Dalmacije, te tako doći do diskonuiteta s nacističkim, posebno s kleronacističkim izričajem na javnim mjestima, a dalmatinska multietničnost, multikulturalnost i tolerancija moraju se uvažavati u svakodnevnom životu.
Devolucija je univerzalna svjetska vrijednost oko koje se trebamo koncentrirati. U njoj su sadržani svi elementi osnovnih ljudskih prava i sloboda vezanih u neku naciju. Devolucija je jasan koncept i treba biti određena kao programski cilj za unutrašnje političke snage, a izvana je prepoznatljiv i uvažen. Devolucija RH je lijek za dalmatinsko pitanje i jako koristna za samu Republiku Hrvatsku.
Comments