Piše: Goran Marasović
Dalmacija ostvaruje dvije trećine ukupnog bruto domaćeg proizvoda Republike Hrvatske, pripada joj, također, polovina direktnih stranih investicija. Stoga nije pretjeran zaključak kako je Dalmacija pokretač razvoja cijele države.
To pokazuju i podaci koje za ERIC iznosi Valentina Ivanić, direktorica Centra za strateška ekonomska istraživanja „Dalmacija-CESS”.
– Prema podacima iz 2019. godine Dalmacija sudjeluje sa 67,9% u ukupnom BDP-u Republike Hrvatske. U periodu između 2001. i 2019. godine, prosječna stopa rasta privrede u Regiji bila je 5,3%. Dalmacija takođe slovi i za veoma atraktivnu investicijsku destinaciju i u prilog tome govore podaci kako je u istom periodu zabilježen priljev od 23,1 milijarde eura direktnih stranih investicija. U Republici Hrvatskoj je u istom periodu ostvaren ukupan priljev od 40,4 milijarde, što govori kako se u Dalmaciju slilo više od polovine ukupnih stranih direktnih investicija ostvarenih u državi u spomenutom period, – kaže Valentina Ivanić.
Prema posljednjem popisu stanovništva, onome iz 2021. godine, kada je riječ o migracijskim kretanjima, iz drugih dijelova Republike Hrvatske u Dalmaciju se doselilo 139.085 osoba, a iz bivših Republika SFRJ 364.217. Iz ostalih država ovde je svoj dom našlo 9.069 ljudi. Dalmacija se smatra najrazvijenijim dijelom Republike Hrvatske. Takav status je u određenoj mjeri i posljedica činjenice kako regija perko mora graniči s Italijom, i kako takva pozicija omogućava baštinjenje tzv. položajne rente. Strategija razvoja ovakvih regija treba počivati na izgradnji outsourcing industrije i to će na dugi rok rezultirati time što će Dalmacija biti jedan od razvojnih polova Republike Hrvatske.
Ono što žalosti jest to što se u međuvremenu iz Dalmacije iselilo, odnosno iz nje raselilo oko 668.000 domicilnog stanovništva, najčešće pripadnika dalmatske nacionalnosti. To je dovelo do propasti identitetskih kulturnih sadržaja i degradacije Dalmacije kao mediteranske regije s pogledom na Zapad. Istovremeno, bezočna otimačina i uništavanje svega dalmatinskog/dalmatskog dovelo je do pogleda na Dalmaciju kao na siromašnu regiju koja nema perspektivu.
Finansijskim projekcijama u okviru Višegodišnjeg indikativnog financijskog okvira EU predviđeno je kako će Republika Hrvatska u 2023. godini imati na raspolaganju 190,9 milijuna eura, za 2024. godinu 194,8 i za 2025. godinu 198,7 milijuna eura. Ukupan iznos sredstava za period 2023-2025. za programe prekogranične saradnje za Republiku Hrvatsku iznose 57.147.202 eura. To znači kako bi se za takve programe godišnje u prosjeku trošilo 10 do 12 milijuna eura. Ako uzmemo u obzir kako se očekuje otvaranje prekograničnog programa s Republikom Italijom, i činjenicu kako je suradnja s Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom već ustaljena, tada aplikanti u Dalmaciji mogu računati na 4,5-6 milijuna eura godišnje kada su u pitanju programi prekogranične saradnje. Možda će se nekom učiniti kako je ova procjena ambiciozna, ali ne treba zaboraviti kako je u prvom javnom pozivu, raspisanom 2005. godine za prekogranični program Republika Hrvatska – Bosna i Hercegovina od ukupno 19 aplikanata, 18 bilo upravo iz Dalmacije, pa je na osnovu toga u Dalmaciju ušlo 1.537.078 eura. U drugom javnom pozivu, raspisanom 2006. godine situacija je bila vrlo slična, te je od ukupno 22 aplikanta, 20 bilo iz Dalmacije, pri čemu je odobreno 1.580.812 evra.
Računica iz više fondova
Dalmaciji, ove godine, stoje na raspolaganju i sredstva iz Nacionalnog investicijskog plana (NIP) u iznosu od devet milijardi kuna. U periodu 2019. – 2022. godine Fondovi Europske Unije su kroz natječajne aktivnosti angažirali sredstva u ukupnom iznosu od 1,68 milijardi kuna i u tom periodu je izdano 490 jamstava. Fond za razvoj Dalmacije, do kraja 2020. godine je na teritorij Dalmacije realizirao kredite u ukupnom iznosu od 108,5 milijardi kuna, a prošle je godine odobreno 2,8 milijardi kuna. Fond za razvoj poljoprivrede tijekom 2019. godine, odobrio je korisnicima sredstva u iznosu od 976.719 eura, dok je Fond za razvoj neprofitnog sektora dalmatinskim nevladinim organizacijama namijenio dotacije u visini od 4,5 miliona kuna. Iznosi za 2019. godinu su indikator za očekivane iznose u 2023. godini.
Prekogranična saradnja europskih regija sa regijama koji se nalaze na vanjskim granicama EU razlikuje se od prekogranične saradnje regija koji se nalaze u državama koje su članice EU, time što je uvjetovana postojanjem različitih administrativnih struktura i različitih pravnih sustava. Kada je riječ o Dalmaciji, to znači kako i pored toga što je geografska distanca niska (niski transportni troškovi uvjetovani blizinom granice) organizacijska i institucionalna distanca je velika (drugačiji administrativni i pravni režim, vizni režim…) i ona troškove obavljanja prekogranične saradnje čini visokim, a u pojedinim slučajevima je i onemogućava.
Stoga je dobra ideja inicijative DDF koja se zalaže za osnivanje euroregije Dalmacije koja bi obuhvatila cijelu Dalmaciju, od otoka Raba pa do Ulcinja i od prekomorske granice s Italijom do Ivan Planine u BiH. Na ovakav bi se način dijelovi BiH te Crne Gore koji su dio Dalmacije postupno europeizirali, a smanjili bi se troškovi prekogranične suradnje s regijama koje nisu dio EU. I još bi nekako bilo lako s dijelom Dalmacije koji se nalaze u Crnoj Gori, općine Herceg Novi, Kotor, Budva, Bar i Tivat, ali s dijelovima Dalmacije koji se nalaze u Bosni i Hercegovini i dalje bi bilo značajnih razvojnih problema. Ali, sve se to da riješiti.
Prekogranični kontakti nastajali su u EU sredinom sedamdesetih godina u namjeri rješavanja nekih svakodnevnih životnih problema stanovništva susjednih regija, koje su uglavnom bile nedovoljno razvijene. Povremeni prekogranični kontakti su se sve više, sredinom osamdesetih godina, pretvarali u formalne inicijative, prije svega formirane radi prijema sredstava iz fondova EU. Neophodno je euroregiji Dalmacija, ako dođe do takve inicijative osigura dugoročnu održivost razvijanjem diverzifikacijske baze izvora financiranja. To praktično znači kako će njegov razvoj isključivo kao recepijenta EU fondova biti u jednom momentu doveden u pitanje, bilo da se radi o razvoju koji je „donor-driven” ili vođen prioritetima EU fondova, te kako je apliciranje za sredstva EU fondova dugo i skupo, a uglavnom ga provodi državna uprava, što može dovesti do tzv. „rent-seekinga” i do stvaranja inertne državne uprave. Kako bi sudjelovanje u projektu euroregija Dalmacija bilo efikasnije, trebalo bi prvo izvršiti regionalizaciju i decentralizaciju Republike Hrvatske na 5 autonomnih regija s granicama od prije Vidovdanskog ustava, više uključiti privredu, mala i srednja poduzeća i pronalaziti načine kako naći svoje mjesto u formi podugovarača u globalnoj areni. Kada su u pitanju velika poduzeća, članstvo u Euroregiji može učiniti lakšim njihov prodor na tržišta država članica regije i ostvariti uvjete za korištenje ekonomije obima.
U životu običnog čovjeka se ne osjećaju direktne prednosti postojanja euroregija. Bar ne u njenoj prvoj fazi. Izvjesno je kako na indirektan način, običan čovjek može osjetiti korist od ove saradnje i to prije svega zahvaljujući projektima prekogranične saradnje. Sudionik u tim projektima s hrvatske strane je prije svega pokrajinska vlada, uz angažman lokalnih samouprava, a tipovi projekata su takvi da se odnose na kulturnu saradnju, edukaciju i na prevenciju ekoloških katastrofa. Svaki ozbiljniji infrastrukturni projekt gotovo je nemoguć bez angažmana Vlade Republike Hrvatske.
No, sve se da urediti i izlobirati. Prvenstveno, prvo treba provesti proces regionalizacije i decentralizacije u Republici Hrvatskoj, osigurati sredstva za razvoj dalmatinske privreda i tada krenuti u stvaranje euroregije Dalmacije koja će osigurati svim građanima ne samo kvalitetniju kulturnu razmjenu već i ekonomsku suradnju te podizanje standarda svim građanima sa sve tri strane granice. To je nešto što su neke druge regije u Europi već odavno učinile. Primjer: Baskija – regija koja se nalazi sa španjolske i s francuske strane granice ostvarila je ne samo jezičnu, kulturnu i ekološku suradnju, već i ekonomsku te socijalnu suradnju. Baskija je danas najbogatija regija obiju država. Vježba državne uprave
Ono što je evidentan i direktan benefit, iako na dug rok, to znači podizanje apsorpcijskih kapaciteta državne uprave u odnosu na sredstva koja stoje na raspolaganju od strane EU fondova. I to je veoma bitno za period koji predstoji i u kome će se Republika Hrvatska, a posebno Dalmacija, zbog svoje pozicije pogranične regije, suočavati sa sredstvima iz tzv. strukturnih fondova. Bitno je naglasiti kako je za sada riječ samo o sredstvima postpristupne pomoći i ta sredstva su veoma skromna.
Nakon dvije serije odobrenih projekata iz programa prekogranične saradnje Republika Hrvatska-Bosna i Hercegovina-Crna Gora buduća regionalna vlada bi u velikoj mjeri mogla unaprijediti ne samo aplikativni kapacitet, u čemu bi joj prije svega pomoglo članstvo u euroregiji Dalmacija, već i apsorpcijski kapacitet, u kome nam nitko drugi ne može pomoći, osim nas samih, jer projekti koji bi nam bili odobreni ipak sami moramo implementirati.
Stoga je dobro biti član Europske Unije, jer se postupno razvijate, a što se više razvijate to je bolje za sve nas. No, Europska unija neće napraviti ništa umjesto nas. Kada građani Hrvatske, a posebno stanovnici Dalmacije shvate kako se moraju udružiti i zasukati rukave te početi raditi na tome kako bi se stvari počele mijenjati na bolje tada će se nešto pozitivno i dogoditi. Do tada – ništa.
Comments