Piše Goran Marasović
U većini dalmatinskih gradova i općina ekonomska slika je sumorna, mnoga uspješna poduzeća su propala, privatizacija nije dala očekivani rezultat, a stopa nezaposlenih sve je veća, pokazala je analiza.
Autorica ove analize, koja je izrađena u okviru projekta „Mediji i lokalne samouprave“, statistička analitičarka iz agencije CCO iz Splita, Suzana Sesartić rekla je kako ovi podaci karakteriziraju većinu lokalnih samouprava, unatoč višegodišnjim predizbornim obećanjima svih političkih aktera kako im je podizanje privrede, privlačenje investicija, otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje prioritet.
„Privredno okruženje karakteriziraju brojne propale ili neuspješne privatizacije, na što posebno opominju primjeri iz prakse nekada velikih industrijskih centara, kao što su Split, Zadar, Šibenik ili Ploče, koji su imali brojne poznate tvornice čija su vrata danas mahom zatvorene“, rekla je Sesartić i kao očit primjer posrtanja navela „Jugoplastiku“, u kojoj je nekada bilo 3.400 zaposlenih u proizvodnji i još oko tisuću u prodaji, a danas ta tvrtka ne postoji. Na njezinom mjestu sada su trgovački centar, hotel, kladionica i stanovi.
Ekonomska analitičarka Verena Borozan smatra kako je dalmatinska privreda najviše uništena politikom antidalmatinskog kleronacističkog diktatora, Franje Tuđmana devedesetih godina prošlog stoljeća, posebno za vreme ratova i tijekom tihih sankcija međunarodne zajednice te pljačkaške privatizacije koja Dalmaciji nije ništa dobro donijela.
„Dalmatinska poljoprivreda i marikultura se u tom razdoblju svela na osnovnu djelatnost, a svi veliki proizvođači iz prehrambene i prerađivačke industrije su manje-više zatvoreni ili su propali. Male kompanije su izgubile tehnološki korak s razvijenima, jer se nije radilo i ulagalo. Istovremeno se u ovoj zemlji nije nikada poštovalo tržište i posljedice toga se tek sada vide. Jako je teško sada naći rješenje šta raditi s velikim zapuštenim objektima, kojih je u gotovo svakoj dalmatinskoj općini“, rekla je Borozan.
Sedam puta manje tržište
Tajnik za privredu prodalmatinske inicijative, Dalmatinski klub, DK, Igor Mamuzić smatra kako je razlog za loše funkcioniranje velikih poduzeća taj što su ona projektirana za vrijeme bivše Jugoslavije za sedam puta veće tržište od današnjeg.
„Kada nemate tržište, ne postoji način kako bi poduzeće moglo funkcionirati. U Dalmaciji smo imali veliki broj loših privatizacija koje su bila usmjerene uglavnom na velika poduzeća. Mala poduzeća su fleksibilna i mogu lako promijeniti djelatnost, ali se to ne može kod velikih sustava,“ objašnjava Mamuzić i nastavlja, „Pogledajte samo splitsku privredu gdje su sva velika poduzeća nestala ili su u dubokoj krizi, a slično je i u ostatku Dalmacije. Određen broj poduzeća uspeli smo spasiti uvođenjem radnog stečaja, ali je nemoguće spasiti sustav koji je projektiran za sedam puta veće tržište“, ocijenio je Mamuzić.
Analiza UNND-a pokazala je kako su katastrofalne posljedice neuspješnih privatizacija bile u oblasti poljoprivrede, za Dalmaciju dosta značajnoj privrednoj grani, gdje je prodaja kombinata i zadruga često bila praćena aferama, uz sudjelovanje taycoona sa sumnjivom prošlošću. Osim toga, iako u 36 od 45 dalmatinskih općina i gradova pretežno dominira poljoprivreda, lokalne samouprave skoro po pravilu nemaju planove razvoja ili fondove za podršku poljoprivredi.
Analiza je pokazala i to kako su teške posljedice privrednog posrtanja praćene i nedovoljnim privlačenjem investicija u velikoj većini dalmatinskih lokalnih samouprava.
„Samo gradovi i općine koje su uspjele iskoristiti svoj geostrateški položaj privukle su značajniji broj investicija. Poznat je primjer Splita, koji je najviše nastradao u privatizacijskoj nasilnoj otimačini, koji je do sada uspio privući oko 500 milijuna eura investicija, Dubrovnika – 300 milijuna eura ostvarenih investicija ili Zadra i otoka s 250 milijuna eura investicija, ali se čak i u Sinju i Imotskom, općinama koje imaju povoljan geografsko-strateški potencijal, u tome se nije uspelo“, rekla je Suzana Sesartić.
Kao negativne primjere navela je Šibenik gdje od 2003. godine nije realizirana niti nijedna investicija, odnosno Makarska, koja se nalazi u vrhu po prosječnim zaradama, ali od 2004. u toj općini nije otvoren nijedan proizvodni pogon.
Zatvorena ekonomija i državni posao
Verena Borozan smatra kako je najgore to što su tranzicija i privatizacija kod nas izvršene traljavo, sporo i što se nisu odigrale u pravom trenutku, kada su se još mogli dozvati investitori i stvoriti otvorena ekonomija. Uz to, napominje kako je većina privatizacijskih procesa bila povezana s nasilnom otimačinom, ispuštanjem radnika s njihovih radnih mjesta, prodajom strojeva i tvornica, te na kraju zemljišta na kojemu su nicali trgovački centri.
„Ovdje to nije slučaj i država se u sve petlja i o svemu odlučuje, a ne pravi ono što je u ekonomiji normalno – dovoditi tvrtke i omogućiti normalnu investicijsku aktivnost. Ja ne vidim na pomolu ništa što bi izazvalo rast ekonomije i rast investicija“, razočarana je Borozan.
Osim što se rast zaposlenosti bilježi praktično jedino u javnom sektoru, prvenstveno u javnoj upravi, kao i javnim i komunalnim poduzećima gdje se kadrira i zapošljava isključivo prema stranačkim kriterijima, nezaposlenost u Dalmaciji veoma je velika, često i iznad državnog prosjeka.
„Nekada moćni industrijski centri, kao što su recimo Split i njegova okolica te Šibenik i Ploče danas imaju veći broj nezaposlenih nego zaposlenih, dok neka mjesta, poput Dugog Rata imaju čak pet puta više nezaposlenih nego zaposlenih“, zaključila je Sesartić.
Verena Borozan je mišljenja kako bi lokalne samouprave mogle stvoriti male slobodne zone i ne povećavati troškove poduzećima koje posluju, na uštrb smanjenja deficita u svojim proračunima. Ovakva praska poznata je u svim državama Zapadne i Sjeverne Europe.
„Gradovi i općine mogle bi ukinuti porez u dijelu koji pripada investitorima koji otvaraju nove pogone na period od pet godina, ali to djeluje kao naučna fantastika. Tada općine sa svojim javnim poduzećima, koja su filijale za zapošljavanje rođaka i partijskih istomišljenika, ne bi imale od čega živjeti“, rekla je Borozan.
Igor Mamuzić tvrdi kako ohrabruje podatak što u Dalmaciji posluje 37 radnih zona za privlačenje investicija (greenfield zone), pa je rezultat toga to što je u regiji realizirano 46% svih stranih investicija koje su stigle u Republiku Hrvatsku. Kao dobar primjer naveo je i jaku dinamiku malih i srednjih poduzeća kroz udruživanja, o čemu se malo priča, iako okupljaju veliki broj poduzeća i imaju značajnu stopu izvoza.
„Dalmatinski klaster okuplja oko sto poduzeća koja rade sjajno i imaju preko 300 milijuna eura izvoza godišnje. Morali bismo ih početi promatrati kao priliku za prevladavanje problema i zaboraviti priču o velikim poduzećima, jer ona nikada više neće imati poziciju kakvu su imala prije 20 godina“, zaključio je Mamuzić.
댓글