Piše: Mikula Zancchi
U Dalmaciji postoji politička scena koja otvoreno radi protiv interesa Dalmacije, a koja se detektira tek u istraživanjima javnog mnijenja.
Bralić je govorio o problemima dalmatinske političke scene te naveo kako te ankete ukazuju kako postoji tendencija rasta nezadovoljnih građana sadašnjim statusom Dalmacije, i značajno povećanje republikanskog, ali i separatistički opredijeljenih stanovnika ove regije.
„To znači kako se, paralelno s ovim vidljivim političkim životom, ipak događaju neke promjene. Te promjene, međutim, politička elita u Zagrebu očito ne prati,“ ocijenio je Bralić.
Politički vazali Zagreba
Rekao je kako se Dalmacija već trideset tri godine sudara s političkim preprekama izrazito centraliziranog i nacionaliziranog državnog identiteta Republike Hrvatske što državi čini više štete nego koristi. Ocijenio je kako je Republika Hrvatska, kao država, još uvijek provizorij, jer ima probleme s ekstremističkim nacionalizmom i najcentraliziranijim političkim sustavom u Europi.
„U takvom ambijentu, teško se može govoriti o nekom ozbiljnijem političkom i sistematskom pozicioniranju Dalmacije kao predvodnice razvoja Republike Hrvatske. Lažni patriotizam, domoljublje i nacionalne svetinje postali su mjera procesa u društvu, što se posebno pogubno za Dalmaciju. Najveći broj političkih stranaka ovdje ide na segmentirano biračko tijelo, pri čemu se gubi vidokrug prirodne cjeline građanske Dalmacije. I ide se na stalno emitiranje strahova centralne vlasti od političkog separiranja. Zašto i kome bi različitost bila opasnost? – upitao se Bralić, dodavši kako se zato u Dalmaciji često događaju javne nacionalne provokacije, kao i demonstracije suvremenog vida fašizma, koje potiču “od političkih mešetara raznih boja”.
Bralić je ocijenio kako u Dalmaciji postoji opasnost od HDZ-ovih satelitskih parastrančica, tipa „Most“, Kerumov „HGS“, Puljkov „Centar“, Pernarov „Živi zid“ i sl. Stoga, prema njegovom mišljenju, u Dalmaciji ne postoji politički život, jer se politika kreira u Zagrebu a tijela vlasti u četiri dalmatinske županije i nekoliko općina/gradova izdvojenih iz Dalmacije predstavljaju samo transmisiju centralističkih tijela.
„Vlade četiriju dalmatinskih županija vrlo često podsjećaju na stranačke podružnice vladajućih stranaka iz Zagreba. Očito je kako je takozvana dalmatinska politička scena zapravo vazalna,“ objasnio je Bralić.
Založio se za organiziranje međunarodne konferencije o Dalmaciji na kojoj bi se iznijelo drugačije viđenje o ratovima vođenim 90-ih godina, kao i argumenti o političkoj i ekonomskoj propasti Dalmacije u zadnje trideset i tri godine. Poručio je kako se sve neovisne, građanske inicijative trebaju okupiti oko jedne dalmatinske civilne organizacije, koje bi time pokazale kako se ne slažu baš svi s politikom koja je Dalmaciju dovela do političkog, ekonomskog i socijalnog kolapsa.
Kruh naš svagdanji
Bralić se osvrnuo i na to koliko su građani Dalmacije spali na prosjački štap, a koliko stanovnici ove regije, koja najviše uplaćuje u državni proračun a najmanje od njega dobivaju, napuhavaju taj problem? Pita se, zašto nema ozbiljnih istraživanja na tu temu? Odmah je dao odgovor:
„Istraživanja o ekonomskom i socijalnom kolapsu Dalmacije kao regije su nemoguća jer Dalmacija nema vlastiti zavod za statistiku. Imala bi kada bi bila reintegrirana autonomna regija.“
Pojedini mediji u Republici Hrvatskoj objavili su kako, otkako se antibiotici mogu dobiti samo na recept, neki građani, a ponajviše siromašni i oni koji nemaju zdravstveno osiguranje, ove lijekove kupuju u – veterinarskim ljekarnama. To je najčešća praksa u Dalmaciji. To znači kako stanovnici Dalmacije kupuju lijekove za životinje i piju ih, jer im je tako, navodno, jeftinije.
Stječe se dojam kako političari, s druge strane, izbjegavaju govoriti o ovako bolnim temama i kako građane bombardiraju „velikim nacionalnim pričama“, kako bi se zamaglila surova stvarnost.
U doba velike ekonomske krize samo u Dalmaciji je 150.000 ljudi ostalo bez posla. Od HDZ-ovog dolaska na vlast Republika Hrvatska je izgubila nešto malo manje od 1 000 000 stanovnika, Dalmacija najviše. Samo što se u Dalmaciji taj gubitak stanovnika ne vidi zbog planskog naseljavanja neoustaša iz Hercegovine od stranke politike.
S takvom tezom slaže se koordinator jedine prodalmatinske inicijative DDF, Vedran Bralić. Bralić je rekao kako je situacija u Dalmaciji već odavno alarmantna.
„Nekako se olako prelazi preko činjenice kako je, od izbijanja globalne ekonomske krize 2008., bez posla u Dalmaciji ostalo više od 150 000 ljudi. A ono što je najveći problem je to što nitko, zapravo, nije svjestan toga ili ih nije briga… Mi samo možemo očekivati nekakve pokušaje prikazivanja stvari boljima nego što jesu. Na primjer, ubrzano trošenje proračunskih sredstava pred izbore što samo na mjesec-dva donekle i minimalno popravi životni standard, ali posljedice takve akcije su katastrofalne, jer poslije toga uslijedi mnogo veći ekonomski problemi. Na kraju su svi građani na gubitku,” navodi Bralić.
Bralić realno očekuje kako će se situacija i standard stanovnika Dalmacije dodatno pogoršati.
„Najveći problemi se zapravo očekuju poslije ljeta, početkom jeseni, jer će započeti neslužbena predizborna utrka. Takvo loše, konfuzno stanje trajat će dok se ne konstituira nova vlada i dok ne vidimo hoće li ta nova vlada voditi nešto bolju ekonomsku politiku i hoće li na bolji način uspjeti se izboriti s efektima ekonomske krize. Ali, nema izgleda kako će se stvari u dogledno vrijeme popraviti nabolje,” objasnio je Bralić koji nije baš neki optimist.
Prema njegovom mišljenju, nije sve zbog siromaštva, nešto je i zbog političke i ekonomske kulture.
Bralić, tako, misli kako se godine koje trenutno živimo ne mogu usporediti s devedesetim godinama prošlog stoljeća, koje su bile godine ekstremnog siromaštva. Prema njegovim riječima, iako je činjenica kako Republika Hrvatska ima druge najniže plaće u EU (samo je Bugarska iza nas), priča o kupovini antibiotika za ljude u veterinarskim ljekarnama nije samo posljedica siromaštva, što se može vidjeti i na pazarima u nekim dalmatinskim gradovima.
„Šverceri prodaju netestirane lijekove iz Indije, na kojima piše ‘lijek iz Indije za srce’. To su, naravno, lijekovi bez pakiranja, bez kutije, već onako – u plastičnoj vrećici. Zbog toga mislim, kako su ’90. uvezeni Hercegovci promijenili dalmatinski kulturološki i civilizacijski identitet, pa se ovdje manje radi o pitanju siromaštva”, smatra Bralić.
Osim toga, Bralić smatra kako je Dalmacija žrtva privatizacijske pljačke koja je proces tranzicije iz socijalističkog u tržišno gospodarstvo okrenula naopako.
„Ali, da dubokog siromaštva ima – ima. 48% stanovnika Dalmacije živi ispod razine siromaštva, a još dodatnih 40% je na rubu od apsolutnog siromaštva. 47% stanovnika Dalmacije su beskućnici. Ove brojske su daleko više nego u drugim europskim regijama. Stoga treba vjerovati u priče kako je Dalmacija žestoko stradala u porcesima kriminalne privatizacije što je dovodilo do recesije i na kraju neuspjele tranzicije. Mnogo više nego druge regije koje su prošle proces tranzicije. Ipak, ponekad stječem dojam kako se ta priča o ekstremnom siromaštvu napuhava, kako bi mediji imali interesantnu temu…”, smatra Bralić.
Bralić se slaže kako u Dalmaciji nedostaje pravih istraživanja na mnoge društvene, političke, ekonomske, socijalne i druge teme kako bi se jasno moglo odgovoriti na pitanje jesu li građani ove regije zbilja promijenili svoje stavove ili se samo radi o percepciji.
O izbornim jedinicama
Koordinator jedine prodalmatinske inicijative, Vedran Bralić se osvrnuo i na izborni inženjering izravno povezan s promjenama izbornih jedinica. Za njega je neshvatljivo kako Pag i Kutina mogu biti u istoj izbornoj jedinici.
„Ovo što Plenković radi je čista prevara prije samih izbora. Do sada smo imali situaciju kako se rezultati izbora znaju unaprijed, a sami izbori su bili čista farsa. Od sada ćemo imati spajanje nemogućeg kako bi HDZ vječno ostao na vlasti.“
Bralić objašnjava kako je izborni sustav kakvog Republika Hrvatska uzgaja već desetljećima dobar za razvijene država. Proporcionalni ili razmjerni izborni sustav prema kojemu RH obavlja svoje izbore koriste mnoge visoko demokratske države svijeta, tipa Nizozemske, Belgije, Švedske, Norveške, Danske, Finske, Islanda, Luxembourga, Austrije, Švicarske i sl.
„No, zbog kriminalnog narativa predstavnika vlasti, ovaj sustav nije dobar za Republiku Hrvatsku,“ govori Bralić te nastavlja, „Čak ni to što je prije nekoliko izbornih sustava uvedeno glasanje za kandidata ne znači ništa. Ne znači ništa zato što se iz jedne izborne jedinice, kojih je 10, bira 14 osoba u Sabor. Na liste se stavljaju kandidati, ne prema sposobnostima i kvalitetama, nego prema dubini uvlačenja u rektum predsjedniku stranke!“
Zbog ovoga Bralić smatra kako je Republici Hrvatskoj najbolje uvesti većinski izborni sustav. Na ovaj bi način, prema njemu, dobili poštenije izbore, a građani određenog područja bi znali tko ih zastupa.
„Kao što znamo u RH se traži 140 osnovnih zastupnika. To bi značilo kako bi se RH trebala podijeliti na 140 izbornih jedinica, a iz svake bi pobjednik bio delegiran u Sabor kao zastupnik,“ objašnjava Bralić.
Perma njemu, ovakav izborni sustav olakšao bi odluku biračima, a poslije izbora birači bi znali tko ih zastupa. Nadalje, sami izbori bi bili transparentniji, određena tijela bi lakše mogla pratiti izvore financiranja kandidata i tome slično. Sve bi to vratilo vjeru u političke procese.
Bralić se osvrnuo i na priče o tome kako bi uvođenje većinskog izbornog sustava dovelo do bipolarizacije hrvatske političke scene.
„To je definitivno bolje od unipolarizacije kakvu sada imamo. Bipolarizacija političke scene kod većinskog sustava je samo politička teorija. Istraživanja agencije CCO iz Splita je pokazala kako bi u Hrvatskom saboru nakon uvođenja većinskog sustava bilo 7 stranaka: HDZ, SDP, HSS, HSLS, IDS, DP i Most, a to nije bipolarnost već čišćenje nebitnih,“ objasnio je za kraj Bralić.
Comentarios