Piše: Livia Marinni
Kleronacistički „Domovinski pokret“ i kleronacistička stranka „Most“ u zajedničkoj izjavi su objavili kako pokreću kampanju ”Ukidanje naziva Dalmacija”, čiji je cilj sprječavanje odcjepljenja „Južne Hrvatske“ od "matice".
Ove dvije kleronacističke organizacije, koje se financiraju iz proračuna HDZ-a i crkvenog proračuna, u svome priopćenju za javnost, kojeg su postali na platformi X (bivši Twitter) ocijenile su kako je stvaranje Autonomna Regije Dalmacije ”politički nepotrebna i ekonomski štetna”.
Kleronacisti su najavili kako će više o kampanji priopćiti na konferenciji za novinare u Zadru koja će se održati u srijedu, 27. rujna.
Tim u svezi povijesničarka i voditeljica dalmatinskog arhiva u progonstvu, Catalina Dandolo je upozorila na to kako se ustavnim rješenjima utvrđenim prije skoro trideset i tri godine, a posebno nedavnim odlukama Ustvanog suda Republike Hrvatske o sužavanju ingerencija jedinicama područne samouprave, dovodi u pitanje i opstanak imena Dalmacije.
Ona je u intreviewu za katalonski list „El nacional“ ocijenila kako bi formiranje šireg političkog i građanskog fronta otpora u Dalmaciji takvim „radikalnim“ pokušajima zatiranja dalmatskog imena, povijesti i kulture bilo potpuno legitimno.
– Odlukama Ustavnog suda jedinice područne samouprave (županije) su se našle u proturječnom položaju. Ovom odlukom županije nelegitimnu devastaciju autonomnosti djelovanja i legaliziranje takve prakse u Ustavu brani legitimnim sredstvima. Kroz povijest Dalmacije, autonomija se uvijek artikulirala i branila legitimnim sredstvima. Nema razloga kako se to ne bi uradilo i ovog puta, ali legitimizam podrazumijeva i različite oblike i forme otpora ako je autonomija ugrožena i ako se dijalogom ne mogu iznaći prihvatljivija rješenja. Sve što nije nasilno rušenje ustavnog sustava, politički je legitimno. Taj otpor ne treba reducirati samo na nosioce službene vlasti u četiri dalmatinske županije već on mora imati širi stranački i građanski karakter, ali mora biti usmjeren i na promjenu Ustava kako bi došlo do regionalizacije i decentralizacije zapadnog tipa (devolucija) i kako bi se vratile izvorne osnove povijesne dalmatinske autonomije, a da ona ne bi ovisila samo od milosti centralne vlasti, – ukazala je Dandolo.
Mislite li tu na ideju “širokog prodalmatinskog fronta”, kojeg su inicirale neke stranke, među kojima je i HDZ, ali koja ipak nije dobila širu podršku?
– Mislim kako se ideja dalmatinskog fronta nije shvatila u njezinom izvornom i povijesnom značenju. Što je i logično, jer većina stranaka koje su na listi tog fronta rade direktno protiv interesa Dalmacije. Zapravo, riječ je o političkoj asocijaciji različitih političkih stranaka koje su se 1921. godine pod imenom “Dalmatski front” udružile s ciljem arikuliranja dalmatskog pitanja kao ustavnog poslije političke i ekonomske marginalizacije Dalmacije od strane Vlade u Beogradu. Kasnije se, 1939., formirao novi prodalmatinski front. Toj asocijaciji tad se pridružuju predstavnici različitih političkih stranaka: ustaške, socijalističke, komunističke, seljačke, samostalne demokratske i drugih stranaka koje su djelovale u Dalmaciji. One tada na platformi dalmatinske autonomije, doduše podijeljene na dva dijela i s „crnogorskim primorjem“ kao dijela Zetske oblasti, nastoje ustavno riješiti njezine mnogobrojne probleme, prije svega političke i ekonomske. Zašto bi danas takva asocijacija izazivala skepsu i bila odbacivana kao forma nedemokratskog pritiska na institucije vlasti kada se ustavni status Dalmacije uvažava kao bitno i nezaobilazno pitanje demokratizacije, regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske? Uostalom, pitanje je može li se uopće graditi država čijem se karakteru i načelima Dalmacija suprotstavlja već više od sto pedeset godina i u kojoj se permanentno sumnja u njezine povijesne i nacionalne osjećaje s kojima je ušla u sastav tadašnje Banovine Hrvatske, pa NDH, pa Narodnu Federativnu Republiku Hrvatsku, zatim Narodu Republiku Hrvatsku, pa Socijalističku Republiku Hrvatsku i sada Republiku Hrvatsku samo zato što želi očuvati svijest o sebi i svome te doprinijeti procesu devolucije (regionalizacije i decentralizacije) i demokratizacije Republike Hrvatske.
Znači li to kako se Dalmacija protivi stvaranju Republike Hrvatske na području Dalmacije?
- Povijesna je istina kako se Dalmacija nikad nije protivila stvaranju Republike Hrvatske na svome području. Dalmacija se uvijek protivila ugnjetavanju Dalmatina kao pripadnika od centralne vlasti nepriznate nacije; zabrani njezinog – dalmatskog jezika; pripisivanju njezinih kulturnih, umjetničkih i prirodnih bogatstava Hrvatskoj; pripisivanju njezine materijalne i nematerijalne baštine Hrvatskoj te njezinom najrigidnijem centralizmu, koji ju je zauvijek politički, ekonomski i pravno devastirao. Apsurdno je što joj se sve danas nasilno otima čak i pravo da se u udžbenicima iz povijesti Zadar nazove njezinim glavnim gradom. Kada bi se bar malo znalo povijesti, ne bi se upadalo u takve apsurde. Zadar je određen za glavni grad Dalmacije još prije nastanka Mletačke Republike, za vrijeme Bizanta i to nikada nikome nije smetalo – do 1990.. Možda je još apsurdnije što se Dalmaciji uskraćuje pravo da svoje povijesne regije: Konavle, Dolinu Neretve i Zagoru, Bukovicu, Ravne Kotare, Primorje, Otoke, Pelješac smatra svojim geografskim okvirom. Te oblasti su, bez obzira na teritorijalne promijene kroz koje su prolazile, povijesno dalmatinski i osnova njezinog teritorijalnog i autonomnog identiteta s kojim je 1921. godine ušla u Kraljevinu SHS/Jugoslaviju. Ulaskom u Kraljevinu SHS, te dalmatinske regije postale su dio područja Kraljevine, a ulaskom Dalmacije u sastav Banovine Hrvatske 1939. ta su područja postale dio Banovine. Zašto bi danas njihovo spominjanje kao dijela geografskog prostora Dalmacije bilo suprotno Ustavu, kada su one prvenstveno teritoriji Republike Hrvatske? U čemu je patologija? Molim vas zovine psihijatra da izliječi ove koji se bude činjenici kako je Bukovica ili Konavle dio Dalmacije.
Kako ocjenjujete demografsku sliku Dalmacije danas 2023.?
- Demografska slika Dalmacije je katastrofalna. U roku od 10 godina u Dalmaciji je nestao grad veličine predratnog Zadra. Iz Dalmacije se odselilo 78 000 ljudi, što je trećina ukupno odseljenih u tom razdoblju. Prilikom popisa stanovništva koji se održao u jesen 2021. ispostavilo kako 50 000 ljudi koji su se prijavili kao Dalmatini nisu upisani u popis. Osim toga, sred Dalmacije postoji grad duhova. Naime, Drniš koji je prije rata brojao 4 700 stanovnika, a cijela Drniška općina blizu 25 000 ljudi gotovo da nema više nijednog stanovnika, iako se tu nekada uveliko odvijao život. Drniš je primjer za to što očekuje naše gradove i mjesta ukoliko se ubrzo nešto ne promijeni. A male su šanse kako se proces višedecenijskog razaranja Dalmacija, kako psihičkog tako i političkog, ekonomsko-socijalnog i kulturološkog u roku od nekoliko godina može preokrenuti. Sela su potpuno opustjela i danas u Dalmaciji za oko 600 sela prijeti izumiranje. Već sada statistika bilježi 200 takvih nekadašnjih sela ili zaseoka u kojima ne živi nijedna osoba, a postoji 200 sela u kojima nema žitelja mlađeg od 30 godina. Prema procjenama stručnjaka, za 15 godina će nestati novih 300 sela, a u desetljeću nakon toga daljih 500. To znači kako će za 25 godina četvrtina naših sela biti pretvorena u mjesta duhova, – objašnjava nam Dandolo.
Kakvo je zapravo stanje?
- Na pet kilometara od Drniša, u dolini je nekada postojalo naselje Parčić, a danas je na obližnjoj ravnici ostao još jedino jedan čovjek sa svojim sinom. Susjeda nemaju, danas više nema ni naselja u dolini, a 82-godišnji starčić prisjeća se kako je tu u nedavnoj prošlosti „bila više pijaca nego što je bila u Šibeniku“. Snabdijevali su je s obližnjih vinograda i plantaža amula, a prema riječima starog Bakovića, u okolini bilo je posađeno više od 20 puta više vinove loze i stabala amula nego što ih je danas, - objasnila je gospođa Dandolo.
Prema statističkim podacima, 1953. godine je u selu Parčić živjelo je 258 stanovnika, a prema podacima popisa 2021. žive samo dva stanovnika. Mladi u nedostatku perpektive napuštaju selo, mada je proizvodnja hrane u svjetskim razmjerima od strateškog značaja, ali je u proteklih 20 godina poljoprivreda bila pokćerka u ovoj državi. Iako bi se na europsko tržište moglo izvesti ogroman broj kvalitetnih proizvoda. Za to bi, međutim, trebalo izgraditi potrebnu infrastrukturu, a to ovoj vlasti nije u interesu.
- Sve dok na selu bude onemogućen kvalitetan život, napuštanje sela će biti stalno. Prema statističkim podacima 27,8 % seoskog stanovništva u Dalmaciji živi ispod razine apsolutne gladi. U velikom broju naselja stari jednostavno umiru, a podmlatka nema,- zaključuje Catalina Dandolo.
I u pravu je, ovdje se ne treba ništa nadodati osim – i gradovi izumiru. Split je od 1991. do danas izgubio više od 78 000 stanovnika – isto onoliko koliko je Dalmacija izgubila od popisa 2011. do popisa 2021.
Comments