Piše: Bruno Katić
Pod pretpostavkom kako je naše bolje sutra Dalmacija bez HDZ-a i SDP-a i njihovih satelita, tada dalmatsko prekosutra ovisi o tome tko će se suprotstaviti ovim organizacijama.
Kažu kako se njegovane želje prije ili kasnije ostvare. Pretpostavimo kako će se sutra ostvariti san progresivnih Dalmatina i Dalmatinaca – pod pritiskom ogorčenih poduzetnika, učitelja, radnika, rudara i studenata, srušit će se velikohrvatski antidalmatinski, kriminalni režim.
No, što će se dogoditi prekosutra?
Nažalost, nitko ne daje jasan odgovor na ovo pitanje. Podrazumijeva se kako će loš režim koji uništava Dalmaciju već 32 godine zamijeniti dobra meka prodalmatinska moć, a politika novog režima radikalno će se razlikovati od sadašnje zločinačke politike.
Ali, paradoks je u tome što isti ljudi kritiziraju postupke ovog režima s suprotnih pozicija, lako se pretvarajući iz gorljivih libertarijanaca u nepokolebljive socijaliste i demokrate, a iz vatrenih demokrata u apologete čvrste, “željezne ruke".
Osuđujemo napad na slobodu poduzetništva, pooštravanje fiskalnog pritiska, moćnu birokraciju i sve vrste administrativnih prepreka nastalih uhljebljivanjem nesposobnih, ali podobnih. No, istodobno se vjeruje kako bi državni dužnosnici trebali okružiti stanovništvo svim vrstama socijalnih jamstava i velikodušnih plaćanja, osigurati niske cijene proizvoda i usluga, te gotovo besplatne komunalne tarife.
Vladu se optužuje za brzi rast cijena i istovremeno kritizira pokušaje administrativne regulacije, izazivajući nestašicu robe. Vlasti se zasluženo optužuju za zadiranje u građanske slobode i istovremeno zahtijevaju da se ne dopusti liberalizam svim područjima života, pa i u jezičnoj politici.
Kakva država treba oporbeno orijentiranim Dalmatinima i Dalmatincima (kad kažem oporbeno orijentiranim ne mislim na one koji glasaju za stranke koje nisu na vlasti, već na one koji razmišljaju progresivno, prodalmatski i promediteranski)? Noćni čuvar koji ne sprječava ljude u zaradi za život i dopušta građanima samostalno upravljanje svojom sudbinom, dok se ne prekrše osnovna moralna načela i zakoni? Ili dadilja koja neumorno obrazuje narod i štiti stanovništvo od tržišnih zakona?
Grdimo vladajući režim, ali mu se ne suprotstavljamo određenim modelom razvoja, već određenom idealiziranom slikom "pravedne moći", na koju se projiciraju međusobno isključive želje i težnje.
Ovo je put u slijepu ulicu.
Čiji god transparenti, kad su u pitanju već postojeće stranke i parastrančice, mogu letjeti iznad Dalmacije, prirodni ekonomski prioriteti ostat će nepromijenjeni. Poduzetnik želi povećati svoju dobit i ne namjerava dijeliti prihode, dok je državni namještenik zainteresiran za proširenje porezne osnovice.
Poslodavac nastoji ostvariti maksimalnu dobit uz minimalne troškove, a zaposlenik želi što manje raditi i što više zarađivati. Tako je bilo, tako je i tako će uvijek biti.
Sadašnja politička elita je korumpirana i beskrupulozna. Ali čak i ako stranka anđela bez krila dođe na vlast, objektivni razvojni problemi neće nestati nigdje. Sva dobra koju konzumira društvo i dalje će se morati nekako stvoriti.
Ubrzani gospodarski rast i dalje će biti nemoguć bez žalosnih društvenih rezova, a humani društveni balast neminovno će utjecati na tempo gospodarskog razvoja.
"Osobne slobode ili prisilno obrazovanje građana?", "Zajamčena vlasnička prava ili masovna reprivatizacija?", "Slobodno tržište ili državna regulacija?" Ova temeljna pitanja zahtijevat će jasan i nedvosmislen odgovor.
Što očekujemo od potencijalnih nasljednika HDZ-a, SDP-a i njihovih satelitskih parastrančica? Na ovo pitanje bitno je dati odgovor, jer nemoguće je hodati po dvije ceste odjednom i sjediti na dvije stolice odjednom.
Apsurdno je diviti se razvijenim državama zapada i istodobno zahtijevati državnu kontrolu nad cijenama. Glupo je diviti se kineskom gospodarskom iskoraku, a istodobno nostalgično plakati za jugoslavenskim socijalnim jamstvima.
Nerealno je miješati keynezijanizam i monetarizam u jednoj boci, sanjajući dalmatinskog Roosevelta i vlastitog Reagana. Ne možete se zalagati za demokraciju i istovremeno govoriti o tome da neke skupine stanovništva, prvenstveno pripadnike LGBTIQ+ populacije strpati na Goli otok.
Nadrealno je za sebe govoriti da si Dalmatinac i Hrvat istovremeno, maštajući o Hrvatsko-dalmatinskom nogometnom klubu “Hajduk”. Ne može se govoriti za sebe u smislu Dalmatinca ako smatraš kako si istovremeno Hrvat.
Općenito, vrijeme je za odlučiti o vlastitom identitetu i vlastitim političkim stavovima.
U Dalmaciji su suprotstavljene etno-kulturne skupine dugo bile skrivene ispod “lijevih” i “desnih”. Uvjeravaju nas kako su politička uvjerenja šarene zastave, ideološki fetiši, glasni slogani, portreti živih i umrlih vođa.
Zapravo, političke stavove civilizirane osobe čine dvije temeljne komponente:
a) Odnos prema vlastitom identitetu;
b) odnos prema državnoj kontroli nad životom društva i prisilnom uvođenju određenih vrijednosti;
c)odnos prema državnoj intervenciji u gospodarstvu i prisilnoj preraspodjeli dohotka.
Četveropolna ljestvica koju koristi svjetska politička znanost omogućuje izdvajanje četiri skupine političkih pogleda:
1. Pristaše stroge državne kontrole nad životom društva i protivnici aktivne državne intervencije u gospodarstvu. To su klasična europska desnica (HDZ i SDP).
2. Protivnici stroge državne kontrole nad životom društva i pristaše aktivne državne intervencije u gospodarstvu. To su klasična zapadna ljevica – progresivci, socijaldemokrati.
3. Protivnici stroge državne kontrole nad životom društva i aktivne državne intervencije u gospodarstvu. U libertarijanci, nama je poznatiji izraz "liberali".
4. Pobornici stroge državne kontrole nad životom društva i aktivne državne intervencije u gospodarstvu su autoritarci.
Stvar je ovakva: građanin Dalamcje koji zahtijeva promjenu mora jasno artikulirati svoj stav prema osobnim i ekonomskim slobodama. Tu počinje modeliranje željene budućnosti. Ovo je nacrt, koji postupno dobiva detaljnije pojedinosti i pretvara se u jasan program djelovanja.
Nažalost, mnogi kritičari antidalmatinskog režima u Dalmaciji, pa tako i u RH ne mogu poduzeti ni ovaj prvi korak. Oni preferiraju eklektičan koktel dobronamjernika, kontradiktoran i prožet apstraktnim naricanjima o "pravdi". Nešto slično opaženo je u kasnom razdoblju Jugoslavije, gdje je ista osoba mogla prozivati nomenklaturne privilegije, zahtijevajući društvenu jednakost, a istovremeno sanjati o kapitalizmu i slobodnom poduzetništvu. Naravno, konceptualno guranje i povlačenje nije donijelo ništa dobro društvu.
U čemu je sva naša nevolja? Dalmatini i Dalmatinci promjenu vlasti ne smatraju preduvjetom za postizanje rezultata, već gotovim rezultatom. Dovoljno je ukloniti mrske “komuniste”, gadne HDZ-ovce, omražene SDP-ovce, proklete Hercegovce, zlonamjerne Slavonce, podmukle strance ili podle oligarhe i uhljebe i svi će se problemi odmah sami riješiti!
Zašto razmišljati o budućem modelu razvoja? Vrijedi oduzeti vladajućim lošim momcima njihova bogatstva: pronevjereni novac, luksuzne vile, luksuzne automobile, i živjet ćemo sretno, bogato i sretno!
Infantilne lopte uspješno zamjenjuju strateško razmišljanje. Dok se domaća elita bavi glupostima umjesto da razvija regiju, bijesni ljudi žude za kvalitativno novim glupostima - uz sudjelovanje sada ugroženih slojeva društva.
Pa, povijest poznaje mnogo sličnih primjera: od konfiskacije aristokratskih zemalja tijekom Francuske revolucije i eksproprijacije buržoaskih vrijednosti 1917. do nacionalizacije imovine u Jugoslaviji između 1948. i 1953. i "crne preraspodjele" u Zimbabveu...
Kao rezultat toga, nikome nije bilo bolje. Jer, preraspodjela već postojećih beneficija ne čini zemlju bogatijom – potrebno je stvarati nove pogodnosti. Narodni spasitelj nije onaj koji provaljuje u ribo skladište i raznosi sadržaj gomili, nego onaj koji je u stanju stvoriti produktivno ribarsko gospodarstvo.
Naša inteligencija veliča pokojne heroje koji bi trebali inspirirati moderne Dalmatine/Dalmatince na velika postignuća u ime zemlje. Ali svi su oni imali su jedno zajedničko: nesebično prolijevajući svoju i tuđu krv, nisu ništa stvorili.
Sjećam se citata iz knjige Ayn Rand, nadaleko poznate u uskim krugovima: “U ono vrijeme, kada se proizvodnja roba kontrolirala nasiljem, a bogatstvo se stjecalo samo osvajanjem, u biti nije bilo što za osvojiti.
No, unatoč stoljećima poluizgladnjele, obespravljene egzistencije, ljudi veličaju Vikinge, vitezove, Robin Hoode kao aristokrate mača, aristokrate obitelji, aristokrate časti i preziru proizvođače, nazivajući ih trgovcima, poslovnim ljudima, kapitalistima. ..."
Recimo, naše sutra je Dalmacija bez HDZ-a, SDP-a i njihovih satelitskih parastrančica.
Tada dalmatsko prekosutra ovisi o tome tko će se točno suprotstaviti sadašnjem režimu - prizemljenog i svrhovitog proizvođača s jasnim programom djelovanja, ili nepromišljenog razarača i pljačkaša u oklopu “narodnog branitelja”.
Comments