Piše: Silvain Šverko
Članovi prodalmatinski inicijative Dalmatinski klub uputili su zahtjev ministru obrazovanja, Radovanu Fuchu da se u što kraćem roku u škole na području Dalmacije uvede dalmatski jezik kao obvezatan predmet.
Prvi čovjek Dalmatinskog kluba, Zuáne Orlandini na tiskovnoj je konferenciji povodom Dana ljudskih prava podsjetio kako je dalmatski jezik bio obavezan predmet u dalmatinskim osnovnim školama sve do 1. rujna 1939. kada ga je ban Banovine Hrvatske, Ivan Subašić zabranio svojim banskim dekretom, što se, kako je ocijenio, pokazalo kao izuzetno lošim, jer se tada srušio most, a podignute barijere među stanovnicima Dalmacije.
„Te iste 1939. u dalmatinske škole uveden je, svima u Dalmaciji, nepoznat hrvatski jezik”, naglasio je Orlandini.
Podsjetio je kako je prije petnaest godina Saborski odbor za obrazovanje, znanost i kulturu usvojio zaključak u kojemu se naređuje Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih neka dalmatski jezik uvede u dalmatinske škole kao obavezan predmet za sve učenike i sve uzraste te sve srednjoškolske struke.
Rekao je kako se od tada ništa nije pomaklo s mrtve točke, pa je zapitao hoće li se ikada išta pokrenuti s mrtve točke kada je Dalmacija u pitanja ili ova regija služi isključivo kao bankomat koruptivne i kriminalne vlasti koju predvodi Andrej Plenković.
“Mladi Dalmatin, koji je u Dalmaciji u većini, jer od 780 000 stanovnika Dalmacije njih 400 000 su Dalmatini, učio je o kulturi i jeziku njegovog susjeda Hrvata ili Srbina, a ne o svome jeziku i svojoj kulturi. Nažalost, tada je u trećem tromjesječju 2007. nastupila velika ekonomska kriza koja je paralizirala ne samo Republiku Hrvatsku, već čitavu Europu i gotovo cijeli svijet, pa se neke stvari nije moglo uvesti. No, od 2014. kada je RH izišla iz krize, moglo se učiniti dosta toga po uvođenju dalmatskog jezika u škole”, rekao je Orlandini i naglasio kako HDZ ne zna za suživot i tolerancija, jer je ta kriminalna organizacija opasnih namjera 1990. ustupila mjesto netoleranciji i nacionalizmu, pa je jezik društvene sredine u Dalmaciji prestao biti tema kako u dalmatinskim školama tako u ostatku RH.
Bivša podpredsjednica Dalmatinskog kluba, koja je lani u jednom kaštelanskom kafiću zadobila teške tjelesne povrede, Majda Iris Stefanelli je na dalmatskom i hrvatskom jeziku ukazala kako je nekada bilingvalnost, barem na području Dalmacije bila normalna stvar i kako su građani i građanke govorili po dva ili tri jezika. Podsjetila se na svoga djedu koji je uz dalmatski pričao na čakavštini, talijanskom, francuskom, španjolskom, njemačkom, mađarskom i engleskom jeziku, jer je kao batelant morao znati sve te jezike kako bi opstao.
„Današnja djeca, ne samo kako ne pričaju hrvatski jezik kako treba, već ne znaju niti jedan drugi strani jezik, jer što će to njima”, naglasila je Stefanelli i dodala kako je to problem današnjeg društva i školstva o kojem bi se moglo dosta negativnog toga pričati.
Istaknula je i kako dalmatski jezik nije služio samo za sporazumijevanje, već i za međusobno poznavanje različitih kultura koje se prožimaju kroz Dalmaciju.
Naglasila je i to kako je izučavanje dalmatskog jezika postojalo u vrijeme kakve-takve dalmatinske autonomije sve do 1939. kada je ta autonomija nasilno zgažena, a kada je, nakon što je te iste 1939. ukinut dalmatski jezik, nastalo međusobno nerazumijevanje i nepoznavanje.
“To je dovelo do toga kako djeca rođena nakon 1939. ne poznaju ni jezik ni kulturu svoga kraja, pa u multinacionalnim sredinama, kakva je bila Dalmacija, dolazi do netolerancije, što u ovdje nikada ranije nije bio slučaj”, objasnila je Stefanelli.
DDF se pridružuje inicijativi
Dalmatinski demokratski forum (DDF) slaže se s Dalmatinskim klubom (DK) oko vraćanja dalmatskog jezika u dalmatinski škole te je koordinator ove prodalmatinske inicijative, Vedran Bralić podsjetio kako je zajedno s DK već slao zahtjeve resornom ministarstvu za vraćanjem dalmatskog jezika u škole.
Bralić je istaknuo kako takva inicijativa nije urodila plodom, ali se nada kako će se jednoga dana u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih naći netko normalan tko će krenuti u smjeru vraćanja dalmatskog jezika u dalmatinske škole.
“Bio bi to hvale vrijedan potez, koji će Dalmaciju vratiti svojim korijenima, poznavanju ne samo dalmatskog jezika, već i kulture, umjetnosti i suživota, dakle svega onoga što Dalmacija je kroz vijekove baštinila a sada joj se nasilno otima i proglašava hrvatskim”, pohvalio je Bralić moguće buduće poteze resornog ministarstva.
Naglasio je kako je vraćanje dalmatskog jezika zahtjevan proces ne samo zbog izrade plana i programa, već prvenstveno zbog edukacije nastavnika koji bi predavali dalmatski jezik.
„Ukoliko sada krenemo s izobrazbom nastavnika, ono bi trajalo minimalno osam godina kako bi bili spremni za predavanje dalmatskog jezika. Stoga bi u škole trebalo zaposliti originalne govornike, a njih je malo”, ukazuje Bralić na problem.
Govori kako postoji problem i sa satnicom. Dalmatski jezik bi trebao ići svaki dan po jedan sat, ali prema sadašnjim rješenjima učenici ne smiju imati više od 6 školskih sati dnevno. Uvođenje vjeronauka smanjen je broj sati glazbenog i likovnog, tehnički je svaki drugi tjedan tako da bi uvođenje dalmatskog samo stvorilo dodatnu konfuziju u škole.
„Ako je moja generacija mogla imati predsat i još 7 sati uz svaku drugu subotu po tri sata, te izvan nastavne školske aktivnosti u suprotnoj smjeni, zašto nove generacije to ne mogu? Satnicu bi malo rasteretilo izbacivanje vjeronauka iz škola ili njihovo prebacivanje u suprotnu smjenu”, razuman je Bralić.
Za kraj je rekao kako previše ne očekuje od vlasti koja je u osam godina smjenila 31 ministra zbog korupcije i političkog kriminala te se nada kako će neka nova vlast biti razumnija kada je uvođenje dalmatskog jezika i o školstvu općenito riječ.
Comments