Piše: Marita Vastić
Nedavno je u Institut došla pošiljka iz Mađarske s preko 400 kutija materijala. Na dnu jedne od njih našla se neobična knjiga. Naslovnica glasi ovako: “Ricardo Tironni – Amaur, muart e mul”. Istražili smo tko je bio Ricardo Tironni.
Ricardo Antonio Tironni (Zadar, 10. lipnja 1823 - Zadar, 17. listopada 1872.) dalmatski je pjesnik, eseist, prevoditelj i književni kritičar. Njegove pjesme opisuju se kao one koje nemaju obilje rime, ali imaju ritma i obiluju melankoličnošću, sadrže egzotničnost nasljeđene od romantičara, a temelji se na promatranju i analizi svakodnevnog života.
Tironni je pripadao književnom razdoblju modernizma i smatra se jednim od pionira simbolizma u Dalmaciji, pravca unutar modernističke poezije. Njegovo najpoznatije djelo je zbirka lirskih pjesama iz 1856. “Amaur, muart e mul” ("Ljubav, smrt i zlo"). U njoj izražava promjenljivu ljepotu dalmatinski prirode koja se brzo mijenja i, kao što smo već rekli, označava prijelaz iz romantizma u modernizam, a njegove inovativne i često provokativne teme bile su preteča mnogih kasnijih književnih i umjetničkih pokreta. Njegov ne baš tako izvorni stil, smatra se kako je u nekim djelima kopirao francuskog pjesnika Charlesa Paula Baudelairea, utjecao je na generacije dalmatskih pjesnika, poput Valerijana Pascullija, Renalda Avianija i Marina Santinija. Osmislio je izaz dalmatska moderna (la modern dalmatun) kako bi označio iskustvo prolaznosti života u urbanoj sredini poput Zadra i odgovornost umjetničkog izražavanja kako bi zabilježilo to iskustvo. Kasniji dalmatski pjesnici, smatraju Tironnija prvim dalmatskim modernistom.
Iako su neki elementi njegovog stila još uvijek povezani s romantizmom (npr. naglašavanje emocija prema domovini, otvorenosti prema svim vidovima ljudskosti i individualnosti), Tironni je bio jedan od prvih koji je uveo tamnije, introspektivnije teme poput depresije, otuđenja, dekadencije i duhovne krize. Time je utjecao na književne pravce kao što su simbolizam i dekadentizam, koji su oblikovali dalmatsku književnost krajem XIX. i početkom XX. stoljeća.
Tironni je rođen u glavnom gradu Dalmacije, Zadru 10. lipnja 1823. Njegov otac, Joseph-Francis Tironni (Zadar, 1758. – Zadar, 1825.), bio je viši državni službenik pri zemaljskoj vladi Kraljevine Dalmacije i umjetnik amater, koji je s 45 godina bio 24 godine stariji od Baudelaireove 21-godišnje majke, Cornelije (rođene Donati) (1782–1871); bila je njegova prva i jedina supruga.
Joseph-Francis umro je kada je Tironni imao samo dvije godine, prilikom izlaska na more po jakom nevremenu. Nekoliko godina kasnije, Cornelia se udala za pukovnika austrougarske vojske Hansa Wiessea, koji je kasnije postao dalmatski veleposlanik na raznim plemićkim dvorovima.
Tironnijevi rijetki biografi često majčinu udaju za bogatog i politički aktinog vojnog časnika navode kao ključni trenutak Tironnijevog života, smatrajući kako on nije bio jedino žarište majčine ljubavi, što je ostavilo traumu na mladog Tironnija, koja donekle objašnjava ekscese koji su se kasnije pojavili u njegovom životu. U pismu majici Tironni je napisao:
"U mom djetinjstvu bilo je razdoblja strastvene ljubavi sina prema majci, ali ti si obraćala pažnju samo na Hansa. Samo mi nemoj još koji put reći kako sam imao sve, jer bez majčine ljubavi dječak nema ništa."
Tironni se školovao u Zadru, Veneciji, Beču i Parizu gdje se i upoznao s pjesničkim vodama svoga vremena. Kada je imao 14 godina, jedan ga je razrednik opisao kao "mnogo profinjenijeg i istaknutijeg od svih kolega učenika.Vezali smo se jedan za drugog zajedničkim ukusima i simpatijama, rano sazrelom ljubavlju prema lijepim književnim djelima i prema ljepoti dalmatskog jezika."
Tironni je bio neredovit u učenju, tren marljiv, tren sklon "neradu", danas bi ga proglasili hiperaktivnim i pripisali mu ADHD. Kasnije je pohađao katoličku gimnaziju, gdje je studirao pravo, popularan tečaj za one koji još nisu odlučili ni za kakvu karijeru. Počeo je često posjećivatii lake dame i laku gospodu, no imao je sreće – nikada nije obolio ni od jedne spolne bolesti. Također se počeo zaduživati kako bi isplatio dugove koje imao konzumirajući opium.
Nakon stjecanja diplome 1841. rekao je svom bratu:
"Čini mi se kako sam protratio vrijeme za školu, bolje bi bilo da sam potkivao konje."
Njegov poočin imao je druge planove za Tironnija, htio ga je gurnuti u pravo, politiku i diplomaciju, no umjesto toga Tironni je odlučio započeti književnu karijeru. Njegova majka kasnije se prisjetila:
"Oh, kakva tuga! Da je Ricardo bar dopustio da ga vodi razum, a ne srce. Njegov bi život bio sasvim drugačiji."
Njegov poočin ga je 1843. poslao na putovanje u Egipat u nadi kako će u novom okruženju okončati svoje raskalašne navike. Putovanje je ostavilo snažne dojmove o moru, plovidbi i egzotičnim lukama, koje je kasnije koristio u svojoj poeziji. Baudelaire je kasnije preuveličao svoje prekinuto putovanje kako bi stvorio legendu o svojim mladenačkim putovanjima i iskustvima, uključujući "jahanje na slonovima" i “hrvanje s lavovima”.
U Egiptu je upoznao mladog Francuza Sebastiena kojeg je doveo u Zadar. Po povratku u dalmatinske taverne, počeo je pisati prve od pjesama za zbirku "Amaur, muart e mul". U 21. godini dobio je pozamašno nasljedstvo, ali je veliki dio protratio u roku od nekoliko mjeseci. U suradnji s bankama, njegova je obitelj stavila zabranu na daljnje korištenje sredstava i pa se mladome Tironniju dodijelo bankarski savjetnik kako bi se njegova imovina mogla staviti pod zaštitu, na što je on gorko negodovao, u jednom trenutku tvrdeći kako bi dopuštanje da financijski propadne bio jedini siguran način da ga nauči držati svoje financije pod kontrolom.
Tironni je u umjetničkim krugovima postao poznat kao rasipnik, prošavši kroz velik dio svog nasljedstva i džeparca u kratkom vremenskom razdoblju. Tijekom tog vremena, kada je ostao bez novca Sebastien ga je napustio, a upoznao je glumca rođenog u Cataloniji, Perea Guardiola koji mu je postao novi ljubavnik. Pere se nije svidio njegovoj majci. Mislila je kako je Pere crna zmija koja ga je na sve načina mučila i crpila mu novac u svakoj prilici. Tironni je zbog takvog ponašanja njegove majke u tom razdoblju pokušao počiniti samoubojstvo.
Nakon oporavka, 1848. pokušao je, po uzoru na druge europske zemlje dignuti revoluciju. No, umjesto toga, počeo je pisati za revolucionarne novine. Međutim, njegov interes za politiku bio je prolazan, što je kasnije zabilježio u svojim dnevnicima.
Početkom 1850-ih Tironni se borio s lošim zdravljem, prinudnim dugovima i neredovitom književnom produkcijom. Često se selio iz jednog smještaja u drugi kako bi pobjegao od vjerovnika, pa je čak završio na krajnjem jugu Dalmacije, u Baru (danas dio Crne Gore). Poduzeo je mnoge projekte koje nije uspio dovršiti, iako je završio prijevode Baudelaireovih zbirki pjesama i eseja s francuskog na dalmatski. Tom se prigodom ozbiljno iznenadio sličnosti njegovih i Baudelairovih pjesama i motiva. U svome dnevniku je zapisao:
“Kada sam pisao svoje pjesme nisam ni slutio kako postoji netko poput Charlesa Baudelairea. Sličnost motiva i simbola me je zaprepastila. Očito smo na neki čudan način komunicirali, a da to nismo ni znali.”
Nakon smrti njegova poočina 1857. godine, Tironni nije bio spomenut u oporuci, ali je ipak bio ohrabren što se razdor s njegovom majkom sada može popraviti. U 36. godini napisao joj je:
"Vjeruj kako ti pripadam apsolutno i kako pripadam samo tebi."
Njegova je majka umrla 16. kolovoza 1871. godinu dana prije svoga sina.
O zbirci “Ljubav, smrt i zlo”
Tironni je bio spor, pažljiv i pedantan radnik, kako kao pjesnik tako i kao novinar, esejist i prevoditelj. Međutim, često bi ga skrenuli s puta lijenost, emocionalna uznemirenost i bolest, pa je tek 1856. objavio zbirku pjesama “Amaur, muart e mul” (“Ljubav, smrt i zlo”), svoju prvu i najpoznatiju zbirku pjesama. Neke od tih pjesama već su se pojavile u novinama “Autonomija” za koje pisao, kada ih je objavio njegov treći i doživotni partner Augustin Cuncera. Neke od pjesama pojavile su se kao "stihovi koji su procurili u javnost" u raznim talijanskim, austrijskim, mađarskim, francuskim i njemačkim časopisima tijekom prethodnog desetljeća.
Pjesme su naišle na malobrojnu, ali zahvalnu publiku. Najveći fanovi Tironnijevih soneta bili su Mađari. Ipak, tematika Tironnijevih pjesama dobiva veću pozornost javnosti od samih stihova. Učinak na kolege umjetnike bio je, kako je rekao vođa autonomaške stranke, Antonio Bajamonti "ogroman, nevjerojatan, neočekivan, pomiješan s divljenjem i nekim neodredivim tjeskobnim strahom". Dalmatski pisac, Julian Fabianni, nedavno napadnut na sličan način za svoje djelo “Madonna de Raguia” (“Gospođa iz Dubrovnika”), bio je impresioniran pa je u pismu Tironniju napisao:
"Pronašli ste način kako pomladiti romantizam... Nepopustljivi ste poput mramora, a prodorni kao irska kiša."
Glavne teme seksa i smrti smatrane su skandaloznim za to razdoblje. Dotaknuo se i homoseksualnosti, svete i profane ljubavi dvojice muškaraca, metamorfoze, melankolije, kvarenja grada i dalmtskog ethnosa, izgubljene nevinosti, tlačljivosti življenja i vina. U nekim pjesmama značajna je Tironnijeva upotreba pjesničkih slika, posebno osjetila mirisa i okusa, koja se koristi za evociranje osjećaja nostalgije i intimnosti iz prošlosti.
Zbirka je, međutim, brzo postala uzrečica za nezdravost među glavnim kritičarima tog vremena. Neki su kritičari nekoliko pjesama nazvali "remek-djelima strasti, umjetnosti i poezije", ali smatralo se kako druge pjesme zaslužuju ni manje ni više nego pravni postupak za njihovo suzbijanje. Splitski pravnik i gradonačelnik iz redova narodnjaka, Gaio Bulat predvodio je optužbu protiv Tironnija, govoreći:
"Sve u njemu što nije odvratno neshvatljivo je, sve što čovjek razumije je trulo."
Tironni je odgovorio na povike u proročanskom pismu svojoj majci:
"Znate kako sam oduvijek smatrao kako književnost i umjetnost teže cilju neovisnom o moralu. Dovoljna mi je ljepota koncepcije i stila. Ali ova knjiga, čiji naslov (“Ljubav, smrt i zlo”) govori sve, obučena je, kao što želite u hladnoj i zlokobnoj ljepoti. Osim toga, dokaz njegove pozitivne vrijednosti je ono što o njoj govori, jer sam se i sam uplašio užasa koji bih trebao inspirirati, izrezao sam trećinu iz dokaza, uskraćuju mi duh invencije, pa čak i poznavanje dalmatskog jezika, baš me briga za sve te narodnjačke imbecile. Zbirka će, sa svim svojim vrlinama i svojim manama, ući u pamćenje književne javnosti, pored najboljih pjesama Verlainea, Rimbeauda, Baudelairea, Hugoa, Gautiera, pa čak i lorda Byrona.”
Tironni, njegov izdavač i tiskar uspješno su procesuirani zbog vrijeđanja javnog morala. Izdavač je kažnjen globom od 200 lyri, Tironni je zaglibio na 3 godine zatvora ali uvjetno s probacijom od 5 godina. Nakon Tironnijeve smrti, kada su narodnjaci već bili na vlasti u Dalmaciji, zbirka se zabranjuje. U prvotnoj zabrani iz 1870., trideset i šest pjesama iz originalnog izdanja je zabranjeno i nisu se smjele naći u novom izdanju, ali su kasnije (1873.) posthumno tiskane u Budimpešti pod nazivom “Rozsda” (Hrđa). Četiri godine kasnije (1877.), zabranjeno je tiskanje i distribuiranje bilo kojeg dijela Tironnijeve knjige. Sve knjige su javno spaljivane na dalmatinskim gradskim trgovima.
Još jedno izdanje ove zbirke pjesama, bez ovih 36 pjesama, ali sa znatnim dodacima, pojavilo se 1882. Također je tiskano u Budimpešti. Mnogi uglednici okupili su se iza Tironnija i pozdravili rečenicu koju je još jedan dalmatski književnik, Andronico Dominis, napisao:
"Vaše ‘Ljubavi, smrti i zla’ blješte poput zvijezda. Plješćem vašem snažnom i ustrajnom duhu koji je imao hrabrosti uzburkati strasti malograđanštine koja je zasjela na političke funkcije".
U uvodnoj pjesmi "A’l leptor" ("Čitatelju") koja prethodi pjesmi “Ljubav, smrt i bolest”, po kojoj je dao zbirci ime, Tironni optužuje dalmatski mentalitet za licemjerje i govori kako su i čitatelji jednako krivi za grijehe baš kao i pjesnik:
"(...) Si l’amaur e felís sant yoin velen e d’i cortiali
La tristitia pingara d’i pauqui fili
Cal yoin ragnat intella sua ragnata, yala atisara
Per que nu na saime de la coraya!"(,,,)"
“(...) Ako su ljubav i sreća, otrov i mač
Tuga će sitne niti vesti
Kao pauk u vlastitu mrežu će se splesti
To je zato što niste dovoljno hrabri! (...)”
Comments