Piše: Karlo Morosin
“Došli smo i sve ih pobili. Bilo je žena, muškaraca, starijih i djece,” riječi su ovo bivšeg borca ruske plaćeničke skupine Wagner, Azamata Uldarova koji je osobno priznao kako je ubio petogodišnju djevojčicu nakon što ju je silovao.
Uldarov je, zajedno s bivšim zapovjednikom skupine Wagner Alexexem Savichevim, opisao kako su dobili i izvršavali naredbe kako trebaju "očistiti" čitave zgrade ili područja u oblasti Donetsk od civila ukrajinske nacionalnosti tako što ih sve treba ubiti. Priznanja su izašla na poleđini videosnimke ruskih trupa, za koje se kasnije otkrilo kako također pripadaju skupini Wagner, kako nožem odrubljuju glavu ukrajinskom ratnom zarobljeniku. Tri dana nakon priznanja pripadnika Wagnera, ruski državno-sponzorirani domoljubni pjevač Shaman objavio je novi glazbeni video pod naslovom "Mi", u kojem hoda Crvenim trgom u punoj crnoj kožnoj odjeći, počešljanoj plavoj podšišanoj šišmiš frizuri i ruskoj traci s ruskom zastavom. “S nama je vjera i ljubav, s nama je Bog”, pjeva Shaman. Ne, ovo nije grozničav san, ovo je fašistička Rusija 2023. Još u svibnju prošle godine američki povjesničar Timothy Snyder potaknuo je raspravu oko etikete fašizma u svom autorskom tekstu za New York Times “Trebali bismo to reći – Rusija je fašistička država". Personalizirani totalitarni režim izgrađen oko kulta vođe. Bezbrojni dokazi o sustavno počinjenim ratnim zločinima nad civilima. Kult mrtvih kao temeljni nacionalni mit. Osvajanje tuđine s otvorenom namjerom kako bi se uništila nacija koja tamo živi. Čudan, ali zlokoban simbol kojim je obilježen njihov agresorski rat. Gledajući današnju Rusiju, sve je tu. Istina je, putinistička Rusija ne pokazuje se kao modernizacijska sila kao što su to činili Mussolini ili čak Hitler, nema iluzija o tome kako je rat neophodan za svitanje nekakvog rasnog utopijskog New Agea. Stoga, Rusija želi povući ostatak svijeta na vlastitu bijednu razinu postojanja. “Kakav je smisao svijeta ako je bez Rusije?
Mi ćemo otići u raj, a oni će jednostavno nestati,” pjeva dalje Shaman. Obje fraze koje je u stihove stavio Shaman izgovorio je ruski diktator Vladimir Putin prijeteći nuklearnom opcijom, a obje su naknadno reproducirali državni propagandisti, čiji je posao kako bi dijaboličnu ideologiju Kremlja doveo do njezine logične krajnosti. Samo ovo rusko pljuvanje po fašizmu nije dovoljno kako bi se promijenilo osnovno opredjeljenje. Svedena na samu svoju bit, moderna definicija fašističke države trebala bi biti jednostavna: militarizirani, totalitarni režim koji izražava samoproglašenu nacionalnu superiornost, u kojem je nasilno uništenje druge nacije ili društvene skupine temeljni dio državne ideologije u praksu, uz aktivno sudjelovanje i potporu većeg dijela stanovništva. U kombinaciji s invazijom na suverenu državu, ono što svijet ima na rukama u obliku Rusije je fašistička država na pohodu, koja, baš kao i 1939., želi pljunuti na najosnovnije međunarodne sporazume i početi prekrajati karte svijeta kako hoće.
Naravno, Moskva nije bacila oko samo na Ukrajinu. U imperijalističkim fantazijama države u kojoj, prema Putinovim riječima, "ruske granice ne završavaju nigdje", propagandisti i zakonodavci su prijetili Moldovi, Kazakhstanu, Poljskoj i baltičkim državama nekim novim i brutalnijim "ograničenim specijalnim vojnim operacijama", a da ne pričamo o bezobzirnim pozivima neka se udari na London i Washington nuklearnim oružjem. Valjda će to zacrtati put pomahnitalom patuljku Putinu kako bi ostvario ideje da u prvoj fazi osvajanja svijeta dođe na granice Laba-Jadran.
Mnogo toga se dogodilo od prvog Snyderovog pokušaja u nazivanju Rusije onakvom kakva ona zapravo je – fašističkom državom.
Kako je sve više i više ukrajinskog teritorija oslobađano tijekom prošle jeseni, otkrivena je sustavna mreža komora za mučenje širom prethodno okupiranih područja. U malim mjestima i selima pronađeni su još i podrumi u kojima su stanovnici premlaćivani i ubijani strujom. U oslobođenom Khersonu, rijetko se mogao naći mještanin koji nije poznavao nekoga tko je neko vrijeme proveo u ruskom mučilištu.
Otprilike u isto vrijeme polako su se otkrivali sustavi u kojima su deseci tisuća ukrajinske djece bili prisilno deportirani iz svojih domova u mrežu privremenih objekata u Rusiji. Ponovno se pokazalo pravilom ono što se isprva činilo kao užasna iznimka.
Grad Bucha je pokazala ekstreme osobne okrutnosti za koje su bili sposobni pojedini ruski vojnici i časnici kada ih je država odobravala i pokrivala. Mučilišta i deportacije djece pokazale su točno kako je ruska država planirala pokoriti i asimilirati cijeli jedan narod.
Zatim je tu Wagner. "Naš posao je smrt, a posao ide dobro", glasi neformalni slogan ove zločinačke organizacije. Do sada grupa ponosno nosi još jedan simbol: malj, oružje kojim je u studenom pogubljen Wagnerov dezerter Yevgeniy Nuzhin. Wagner kao organizacija je tvornica smrti, uključujući i svoju vlastitu: šef grupe Yevgeniy Prigozhin snimio je videa sa sobama punim Wagnerovih vreća za leševe, gledajući ih s ponosnim zadovoljstvom i govoreći "ugovor gotov, idete kući." U tom kontekstu, najnovija otkrića ratnih zločina samo potvrđuju Wagnerov status kulta smrti. Dana 23. travnja Prigozhin je rekao svojim plaćenicima neka više ne uzimaju ratne zarobljenike, umjesto toga neka ih sve jednostavno “likvidiraju na bojnom polju”. Za civile i vojnike podjednako nema života tamo gdje Wagner preuzme vlast. Zabilježene su i riječi pokojnog ruskog vojnog bloggera Vladlena Tatarskog, koji je imao blizak odnos sa zločinačkom grupom Wagner i samim Yevegijem Prigozhinom, govoreći unutar Kremlja: "Opljačkat ćemo sve, pobiti ćemo sve, sve će biti kako mi želimo." Ovdje se ne radi samo o ekstremistima s ruba političke i društvene margine. Na mnogo je načina, Wagner ruska najučinkovitija i najaktivnija borbena snaga, odgovorna za većinu teritorijalnih dobitaka Moskve u posljednjih šest mjeseci.
Više od trinaest mjeseci rata punog razmjera, Snyderov glas visokog profila nije bio dovoljan kako bi se riječ fašizam uhvatila među svjetskim vođama ili medijima, koji su, ako su bili dovoljno hrabri, obično išli toliko daleko kako bi Rusiju označili kao “terorističku država."
Možda se ne čini uvijek tako, ali oznake su važne. Rat protiv terorizma je nejasna, ispolitizirana ideja, ali pobjeda nad teško naoružanim fašističkim režimom na kontinentu trebala bi biti egzistencijalno pitanje za cijelu Europu.
Ukrajinski partneri su se — vrlo sporo — pojačali kako bi osigurali velik dio naprednog naoružanja koje je Kyivu potrebno kako bi imao priliku osloboditi sve svoje teritorije. Ali, u isto vrijeme, s ukrajinskom protuofenzivom na horizontu koja će vjerojatno odlučiti o budućnosti rata, ti isti partneri otvoreno se pripremaju za neku vrstu konačnog dogovorenog mira s fašističkom Rusijom.
Čak su i neki od najvećih pristaša Ukrajine, poput češkog predsjednika Petra Pavela, rekli kako Kyiv vjerojatno neće dobiti drugu priliku ako protuofenziva ne uspije.
Koliko je god ovo rat tenkova i topništva, toliko je i rat povijesti i sjećanja.
Nije slučajnost kako su u usporedbi s veličinom svojih gospodarstava daleko najveći zagovornici Ukrajine baltičke države i Poljska, za koje je iskustvo represivne okupacije od strane imperijalističkog režima u Moskvi mnogima u živom sjećanju. Za ostatak Europe, kako bi razumjeli zašto moraju učiniti apsolutno sve kako bi osigurali pobjedu Ukrajine, nacije se trebaju samo malo osvrnuti unatrag.
Koliko god Kremlj to pokušavao postaviti na taj način kako bi preuzeo kontrolu nad pričom, slobodni svijet Rusiji ne duguje ništa za poraz nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Novom fašističkom invazijom na Ukrajinu, Moskva je izgubila svako pravo na pobjedničko nasljeđe.
Diljem Europe spomenici iz svjetskih ratova označeni su s "Nikad više". Vrijeme je kako bi te riječi počele nešto značiti.
Ukrajina je preuzela svu fašističku agresiju Rusije, sve njene bombe i metke i smrt, na sebe.
Sada, uz pomoć svojih partnera, Ukrajina to može dobiti, ali samo ako slobodni svijet shvati kako će, ako ne bude poražena, fašistička Rusija ostati prijetnja svima.
Comments