Piše: Livia Marinni
U komparativnim istraživanjima sreće i životnog zadovoljstva prvo mjesto najčešće osvaja Danska. Istraživači taj rezultat objašnjavaju različitim faktorima od kojih su najprvi i najvažniji regionalizacija i decentralizacija.
Slijede: ekonomska jednakost, socijalna sigurnost, kvalitetno obrazovanje, niska stopa kriminala, sloboda izbora osobnih ciljeva, naglasak na intrinzičnim životnim ciljevima i niska očekivanja. Za razliku od drugih bogatih država, razlike između najviših i najnižih primanja relativno su male, a jako siromašnih ljudi gotovo nema. Obrazovanje, zdravstvena zaštita i briga za djecu i starije osobe su besplatni. Ljudi se osjećaju sigurnima i imaju veliko međusobno povjerenje. Danska kultura u velikoj je mjeri usmjerena na socijalne odnose, a očekivanja uspjeha su realnija.
Komparativna istraživanja vezana uz sreću započela su 60-ih godina prošlog stoljeća. I naravno, većina ljudi iz radoznalosti pita koja je najsretnija zemlja na svijetu. U kojoj su to državi ljudi najsretniji i najzadovoljniji? Odgovor nije teško dati. U većini istraživanja prvo mjesto osvajala je i još uvijek osvaja – Kraljevina Danska. Pomalo ironično kad se zna kako je njihov princ Hamlet bio sigurno jedan od najnesretnijih ljudi na svijetu – barem u literaturi. No, ne samo što je Danska najčešće na prvome mjestu na ljestvicama sreće – istraživanja pokazuju kako razina sreće kod Danaca stalno raste još od 1974. godine. Iako je Danska jedna od najbogatijih država svijeta, istraživanja pokazuju kako to nije odlučujući faktor njihove sreće. Pa ako novac nije, postavlja se pitanje što onda pridonosi tome da su ljudi u toj maloj zemlji najsretniji na svijetu.
Regionalizacija i decentralizacija
Početak procesa osjećaja sretnim često se veže za neki bitan događaj u čovjekovom životu. Isti slučaj je kod država. Danska se počela osjećati sretnom 1974., dakle kada je završena prva faza regionalizacije i decentralizacije ove nordijske kraljevine.
Danska je 1970. smanjila broj okruga, pa je s 25 okruga došla na njih 14, da bi do sredine 1980ih došla na 5 regija. Istovremeno, smanjila je broj općina s oko 4 000 na 98. Smanjenjem broja okruga na regije I smanjenjem broja općina, smanjio se broj okružnih i općinskih načelnika, policijskih načelnika, njihovih timova. Danska je u trenutku konačnog razrješenja njihovih problema s lokalnom samoupravom izgubila više od 20 000 uhljeba kojima je država pronašla posao u privatnim firmama.
Smanjenjem broja okruga i općina, povećao se, ne samo njihovo područje, već prvenstveno ovlasti. Sada su regije mogle lakše podnijeti trošak financiranja uprave. Nakon reforme, regije su imale veće obveze sve do sredine 1980-ih godina. Na primjer, u ovlast regija prenesene su ovlasti za obrazovanje, prostorno planiranje, prijevoz, zdravstvo i zdravstveno osiguranje, sigurnost, pa svaka regija ima svoje ministarstvo unutarnjih poslova i sl.
Ekonomska jednakost
Istraživanja pokazuju kako u bogatim državama postoji povezanost između ekonomske nejednakosti i tjelesnih i mentalnih bolesti kod odraslih, ali i kod djece. Što je veća razlika između najnižih i najviših prihoda, to je dobrobit djece manja te je veća prevalencija mentalnih bolesti kod odraslih, kao i zdravstvenih i socijalnih problema.
Razlike u prihodima između bogatih i siromašnih u Danskoj su razmjerno male u odnosu na ostale države. Raspodjela bogatstva je takva pa izrazito siromašnih ljudi gotovo nema, a kad to jesu, država djelotvorno brine o njima. Prema rezultatima nekih istraživanja, najsiromašniji ljudi u Danskoj mnogo su zadovoljniji svojim životom od najsiromašnijih pojedinaca u drugim bogatim državama. Ta sposobnost države da podjednako brine o građanima različitog materijalnog statusa poznata je kao „luteranska etika“.
Ekonomska jednakost povezana je s još jednim mogućim faktorom sreće. Zbog toga što nema izrazito velikih razlika u plaćama, novac nije odlučujući faktor pri izboru posla. Stoga ljudi rjeđe samo zbog novca rade poslove koje ne vole i koji su im stresni. Radije biraju one u kojima uživaju i koji ih ispunjavaju. Zašto bi radili nešto što ne vole kad je i nešto niža plaća za posao koji im odgovara još uvijek vrlo visoka. Takav izbor posla sigurno je jedan od razloga koji pridonosi visokome mjestu Danaca na svjetskoj ljestvici sreće.
Socijalna sigurnost
U Danskoj, kao i u drugim nordijskim državama, postoji visoki stupanj društvene odgovornosti i solidarnosti, što je također poznato kao „luteranska etika“. Danci s prosječnim primanjima plaćaju državi oko 50% poreza. Obitelj im je vrlo bitna ne samo deklarativno nego i stvarno. Roditelji (bilo da se radi o majci i ocu, bilo da se radi o istospolnim parovima) imaju pravo na jednu godinu porodiljnog dopusta te na još 32 tjedna kad dijete napuni 14 mjeseci.
Školovanje je besplatno, a država subvencionira dječje vrtiće i domove za starije osobe. Neki podaci ukazuju na to kako je u mnogim državama nedostupna zdravstvena zaštita velik izvor stresa i zabrinutosti, što smanjuje životno zadovoljstvo. Danci imaju plaćeni godišnji odmor od šest tjedana, a rade 35 sati tjedno. To im ostavlja više vremena za obitelj i prijatelje te za različite osobne interese. Istraživanja pokazuju kako je produktivnost tvtki veći ako ljudi manje vremena provode na stresnom poslu, imaju određeno vrijeme za odmor i provode dovoljno vremena s članovima obitelji i prijateljima. Godišnji odmor i radno vrijeme to Dancima sigurno dopuštaju.
Obrazovanje
U mnogim su državama mladi ljudi i njihove obitelji pod stresom zbog vrlo visokih troškova školovanja ili zbog činjenice kako se zbog nedostatka materijalnih sredstava uopće ne mogu školovati. U Danskoj je obrazovanje u svim školama i fakultetima besplatno, a 82% učenika upisuje se na fakultete. Od države dobivaju stipendije. Na ljestvici Obrazovnog indeksa UN-a za 2021. godinu Danska se nalazi na prvome mjestu (za usporedbu – Republika Hrvatska je na 75.).
Obrazovanje u Danskoj je ne samo besplatno, nego ima i specifične karakteristike koje mnogi smatraju vitalnima za razvoj osobnosti i stjecanja znanja kod učenika. Naglasak je na visokim standardima, cjeloživotnom učenju, aktivnom sudjelovanju i radu na projektima. Teži se razvijanju odgovornosti kod učenika, a ne kontroli od učitelja. Osnovna škola nije usmjerena na ocjene, nego na aktivno sudjelovanje i individualni napredak svakog učenika. Učenike se potiče na otkrivanje svojih sklonosti i onoga što ih zanima te kako na tome temelje izbor svoga budućeg zanimanja, što također može biti jedan od uzroka visokog životnog zadovoljstva Danaca.
Isto tako, danske škole djecu uče zajedništvu, solidarnosti i prijateljstvu, a ne kompetitivnosti kao što to rade hrvatske škole. Koliko je Republika Hrvatska iza Danske, gotovo po svemu, govori podatak kako su sustav kompetitivnosti danske škole izbacile 1980. godine.
Niska stopa kriminala
U usporedbi s drugim država svijeta, Danska ima vrlo nisku stopu kriminala. Stopa ubojstava iznosi 0,85 na 100 000 stanovnika. Sukob u kojemu su protagonisti neznatno ozlijeđeni nožem dospijeva na naslovne stranice novina kao izrazito nasilan događaj. Nije neobično vidjeti kako ljudi ostavljaju bebe u kolicima ispred trgovine u kojoj kupuju. A svjetski je poznat i danski plakat u kojem prometni policajac regulira promet kako bi pustio guske preko ceste. Zbog tako niske stope kriminala ljudi se osjećaju sigurnima i imaju veliko međusobno povjerenje, što sigurno pridonosi osjećaju sreće.
Razlog niske stope kriminala u Danskoj je visok životni standard. Osnove teorijske i praktične kriminilogije odavno su ustanovile, već 30. godina prošlog stolječa, kako postoji visok stupanj korelacije između kriminala i životnog standarda. Što je niža stopa životnog standarda to je stopa kriminala visa i obrnuto, što je stopa životnog standarda viša to je stopa kriminala niža.
Sloboda izbora osobnih ciljeva
Danska se ubraja u tipične individualističke kulture. To znači kako ljudi imaju slobodu birati osobne ciljeve, a manje su pod pritiskom uže ili šire obitelji. U kolektivističkim zemljama ljudi, primjerice, biraju bračnog partnera ili profesiju u velikoj mjeri prema željama obitelji ili neke uže zajednice, a ne prema osobnim sklonostima. To ih možda čini manje sretnima, ali zauzvrat mogu računati na pomoć i podršku zajednice.
U Danskoj se djeca već od osnovne škole potiču na obrazovanje u područjima koja su njima važna i zanimljiva, a sloboda izbora je vrlo velika. Vjeruje se da svatko ima pravo na svoj izbor bez obzira o kojem se području života radi. Ovdje se ne radi samo o daljnjem izboru školstva ili posla, već i o izboru partnera. Stoga bi se moglo reći kako je Danska preteča novog doba, ne samo po tome što je 1989. legalizirala istospolno životno partnerstvo (Republika Hrvatska tek 2014.), već i po pitanju općih svjetskih trendova.
Naglasak na intrinzičnim životnim ciljevima
Brojna istraživanja govore kako su ljudi koji daju prednost ekstrinzičnim ili vanjskim životnim ciljevima (bogatstvo, status, izgled) manje sretni od onih kojima su važniji tzv. intrinzični ili unutarnji ciljevi (osobni rast i razvoj, socijalni odnosi, pomaganje zajednici). Naime, osobe koje veliku važnost pridaju ekstrinzičnim ciljevima osjećaj vlastite vrijednosti temelje uglavnom na mišljenju drugih ljudi i njihovom odobravanju, što može biti frustrirajuće i izazvati nezadovoljstvo. Također, ti ciljevi često otežavaju zadovoljavanje temeljnih psiholoških potreba poput autonomije i bliskih odnosa s drugima. Primjerice, ako je novac vrlo važan životni cilj, valja potrošiti mnogo vremena i energije kako bi ga se zaradilo, pa ne ostaje dovoljno vremena i energije za održavanje bliskih odnosa.
Sljedeći nedostatak ekstrinzičnih ciljeva jest to što se zbog njih valja raditi stvari u kojima se ne uživa nego su često naporne i stresne. Primjerice, kako bismo zaradili mnogo novca, moramo se odreći slobodnog vremena i odmora; kako bismo bili popularni, moramo se družiti s ljudima koje ne volimo ili ne cijenimo i slično. S druge strane, intrinzični ciljevi pomažu zadovoljavanju temeljnih psiholoških potreba i usmjeravaju ljude na stvari u kojima uživaju zbog njih samih
Danska kultura je u velikoj mjeri usmjerena na socijalne odnose koji se ubrajaju u intrinzične životne ciljeve. Jedna od najomiljenijih danskih riječi je „hygge“ i važan je dio te kulture. Osjećati se „hyggelit“ u Danskoj znači ugodno provoditi vrijeme s prijateljima i članovima obitelji u razgovoru ili društvenim igrama. Tome pridaju veliku važnost i posvećuju puno vremena. Također su vrlo društveni i aktivni. Više od 80% Danaca sudjeluje u radu nekoga kluba, a veliki broj takvih klubova financira država. Dansko obrazovanje koncipirano je da također pridonosi intrinzičnim ciljevima, posebno osobnom rastu i razvoju.
Niska očekivanja
Mnogi Danci navode kako mogući uzrok njihovog zadovoljstva leži i u niskim očekivanjima. Danska je mala, mirna država. Od Drugoga svjetskog rata nije sudjelovala ni u jednom ratu, nemaju poznatih filmskih zvijezda niti posebnih prirodnih znamenitosti. Ljudi su relativno skromni i zadovoljni onime što imaju. Postati filmska zvijezda ili milijunaš nije česta želja mladih. Iako i oni imaju izrazitu želju biti uspješni, njihove definicije uspjeha su realnije i manje ekstravagantne nego što je to, primjerice, slučaj kod Amerikanaca. U američkoj kulturi ljudi stalno žele sve više (posebno materijalnih stvari), ali to ih čini kronično nezadovoljnima jer uvijek ima onih koji imaju više. Zadovoljstvo onim što imaju mogao bi također biti jedan od razloga danskog zadovoljstva i sreće.
Faktori visokog životnog zadovoljstva Danaca su brojni i po mnogočemu vrlo specifični. Povezani su s povijesnim razvojem, ekonomskim bogatstvom te kulturom i mentalitetom Danaca. Hrvatska je nastala i razvijala se u različitim uvjetima, ali to ne znači da od Danaca ipak ne bismo nešto mogli naučiti. Bez obzira na specifičnosti različitih država, za životno zadovoljstvo njenih građana od iznimne je važnosti socijalna, zdravstvena, obrazovna i ekonomska politika. A tu su Danci izgleda ispred svih ostalih.
留言