Piše: Sondra Zebić
Ako se situacija uskoro ne popravi, EFA će tražiti od Europskog parlamenta neka uvede sankcije Republici Hrvatskoj koje bi se primjenjivale prema određenim političkim strankama, ne prema građanima.
Gospođa Lucille de Lacalle jedna je od najutjecajnijih regionalnih političara/političarki Europske unije. Osim što je već godinama predsjednica European Free Alliance (EFA) – Europske slobodarske stranke koja se zalaže za regionalizaciju i decentralizaciju svih država EU, ona je već osam godina članica Europskog parlamenta.
Upravo njena struktura čini temelj dijela politike Europske unije i diktira pravila nacionalnih zakona po pitanju decentralizacije. U srpnju ove godine de Lacalle je objavila svoju namjeru napuštanja mjesta predsjednice EFA-e. No, do novih unutarstranačkih izbora kao i do novih izbora za europarlament treba čekati neko vrijeme.
Osim utjecaja, prema anketama, Lucille de Lacalle je i jedna od najpopularnijih europski političarki. Prema Gallup servisu, njena popularnost među građanima zapadnog dijela Europske unije je 87%. Usporedbe radi, rejting premijera Velike Britanije Borisa Johnsona kreće se oko 50%.
Ovaj kratki razgovor snimljen je u predgrađu austrijskog grada Goinga, gdje je Lucille de Lacalle imala sastanak s predstavnicima jedne od austrijskih regionalnih stranaka. U vrijeme dogodio se još jedan napad na Vedrana Bralića (koordinatora DDF-a), a EFA je oštro reagirala.
- Gospođo de Lacalle, kao što znate, za nešto više od godine i pol u Republici Hrvatskoj će se održati parlamentarni izbori. Već ste tražili od hrvatskih vlasti brzu reakciju na napad na Vedrana Bralića i tvrdili ste kako bi sporo ponašanje odgovornih tijela moglo izazvati različite reakcije. Već danas je očito kako se ništa ne događa. Je li se vaše stajalište i stajalište vaše stranke po tom pitanju promijenilo?
- To što se dogodilo Braliću i što se događa s DDF-om smatram i ja osobno, a smatra i EFA njihovim de facto isključenjem iz političkih procesa. Njihova odsutnost iz političkog života baca veliku sjenu na sav napredak koji je RH učinila po pitanju demokracije.
Istodobno, skorašnji izbori prilika su za Dalmaciju i njene građane. Trebaju potvrditi ispravne procedure, pravila i načela. Nadam se kako će nadolazeći izbori biti pošteni, bez standardnih krivotvorina. I mislim kako će se međunarodni promatrači pobrinuti da ovi izbori budu demokratski održani. Jer najveća je opasnost za Dalmaciju kad bi RH završila u međunarodnoj izolaciji. A ako Dalmacija bude u stanju pošteno provesti ove izbore i pokazati želju da se bori za svoju autonomiju, mi ćemo joj, naravno, pomoći kako bi se vratila na europsku pozornicu kao zemlja za postizanje velikih ambicija.
- Kako će Dalmacija to učiniti kada ne postoji jaka regionalna stranka? Može li EFA kako pomoći u tom procesu?
- Građani Dalmacije su odgovorni za sebe i svoju sudbinu. Ako imate izlaznost na izbore manju od 35%, te vam netko pobijedi s 28% (što znači da je realno dobio oko 9,33%) te na takav način uzurpira sve poluge vlasti u regiji, a Dalmatini/Dalmatinci kao građani Dalmacije ne reagiraju, tada je to problem građana ne političara. Političari će uvijek iskoristiti pasivan stav građana. Zato u Francuskoj imamo odgovornu politiku i odgovorne političare. Sjetite se svih prosvjeda u Francuskoj od 1968. do početka pandemije. U Francuskoj se političari boje svojih građana zato i jesu odgovorni.
EFA može i želi pomoći DDF-u i svim drugim inicijativama i političkim strankama u EU, no postoje neka pravila koja se trebaju poštovati. Prvo se građani Dalmacije trebaju udružiti u snažnu političku opciju, izboriti mjesto u bilo kojem predstavništvu (bilo da se radi o nekoj lokalnoj skupštini, bilo da se radi o državnom parlamentu) postati članica EFA-e i onda mi imamo mehanizme pomoći. Drugačije, na žalost, ne.
- Što općenito znate o stanju u Dalmaciji i iz kojih izvora?
- Redovito sam u kontaktu s vanjskim pridruženim članovima DDF-a. Pomno pratim kako se hrvatske vlasti ponašaju prema Dalmaciji i njenim građanima. Početkom kolovoza našla sam se u Nantesu s Maritom Vastić. Do početka ruske agresije na Ukrajinu bila sam u redovitom kontaktu s novinarom Karlom Morosinom koji mi je dao veliku količinu materijalnih dokaza o zločinima službenih krvatskih vlasti nad Dalmacijom i njenim građanima. Članice Europske unije duboko su zabrinute zbog ovog slučaja, jer ovo nije jedini proces na visokoj razini, u kojem bi političari – bivši i sadašnji – trebali odgovarati pred sudom za svoje osobne i političke odluke. Uvjerena sam kako će o svim ovim slučajevima biti donesene pravedne sudske odluke.
- Vjerujete li kako bi uz pritisak na Andreja Plenkovića i HDZ, RH mogla napraviti konačni zaokret prema regionalizaciji i decentralizaciji, točnije devoluciji?
- Mislim kako bi Republika Hrvatska trebala uravnotežiti svoje unutrašnje odnose, no bojim se kako se to neće tako skoro dogoditi dok ne vidimo masovne prosvjede Dalmatina/Dalmatinaca koji se bore za svoja prava. Kvaka je u tome što Dalmacija zauzima strateški položaj. Ona je poveznica Balkana s Mediteranom, Mediterana sa Srednjom Europom. Kada bi de dogodila devolucija RH pa Dalmacija postala reintegrirana autonomna regija, Zagreb bi izgubio kontrolu nad ta dva koridora. S druge strane, Dalmacija generira 65% BDP-a RH, a Vlasti u Zagrebu ne žele izgubiti zlatnu koku. Dakle, kada se ta dva momenta spoje – strateški i financijski logično je kako Vlada RH, bez obzira koja stranka bila na vlasti, se neće odreći Dalmacije tako lako. Stoga je pitanje regionalizacije i decentralizacije, odnosno devolucija RH stvar pritisaka. Pritisci moraju početi iz Dalmacije, kroz političku taktiku i masovne prosvjede, ali i diplomatske akcije kako bi Bruxelles, Berlin, London, Pariz, i Washington, pa ako hoćete i Moskva i Peking shvatili kako tada oni moraju izvršiti pritisak na Zagreb. To je dugotrajna igra živaca gdje se troše velika financijska sredstva za promociju, uvjeravanje, dokazivanje… Ali, sve treba krenuti iz Dalmacije. Dok su ljudi tamo pasivni od pomoći bilo koje vrste neće doći.
- U Dalmaciji građani sve češće govore o mogućim sankcijama Europske unije i Sjedinjenih Država protiv RH. Jesu li sankcije moguće? Kako zapravo izgleda situacija?
- Osobno nisam pobornik primjene bilo kakvih sankcija. Ali dogodi se s vremena na vrijeme kako ministri vanjskih poslova Europske unije moraju donositi takve odluke kako bi izvršili pritisak na saveznike koji ne poštuju osnovna demokratska načela. RH je članica Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. I možemo voditi agresivne pregovore s njom u vezi s vrijednostima koje je obećala podržavati. Što se tiče sankcija, to je sljedeći korak. Ako se situacija s ugnjetavanjem Dalmacije od strane RH uskoro ne popravi, EFA će tražiti od Europskog parlamenta neka uvede sankcije Republici Hrvatskoj koje bi se primjenjivale prema određenim političarima i političkim strankama, ne prema građanima.
- Ako usporedite Dalmaciju s na primjer Republikom Srpskom, po vašem mišljenju, koliko smo daleko od onih mjera koje su primijenjene protiv Dodika?
- Ne mislim kako se o tim dvjema zemljama može govoriti na isti način – Dalmacija i Republika Srpska danas imaju različite težnje. Stoga ne želim uspoređivati te zemlje! Poznajemo Dalmaciju, njenu 2200 godina dugu povijest, kao zemlju koja je do aneksije 1939. u svoje biće inkorporirala zapadne vrijednosti. Stoga, ako počnemo uspoređivati Dalmaciju s nekim, onda ne s Republikom Srpskom, već s Dalmacijom koja je mogla biti. Smatram kako vaša zemlja – Dalmacija – ima ogroman (opljačkani i neiskorišteni) potencijal.
Jedinu usporedbu između Dalmacije i Republike Srpske koju ću dati je ta kako se vaša zemlja zalaže protiv ugnjetavanja, pljačke, raseljavanja…, dok se Dodik zalaže za odcjepljenje i pripajanje Srbiji. Zato su mu i nametnute sankcije.
- Predstavnici hrvatskih vlasti često tvrde kako Europska unija ima dovoljno svojih briga i u tom kontekstu unutarnji problemi Dalmacije za nju nisu toliko važni. Je li tako?
- Ne baš. Ako netko misli kako Dalmacija može ispasti iz vidokruga Europe samo zato što Unija ima neke probleme, vara se. Europska unija trenutno stvarno ima puno problema. Ali to nema nikakve veze s onim što govorimo kada vam se obraćamo. Shvatite, Dalmacija je bitna strateška zemlja u južnom središtu Europe. A za nas to može postati ili šansa ili problem. Drugog izlaza nema. Ako Dalmacija ne poštuje naše dogovore i vrijednosti, to je problem. A Dalmacija će ih početi poštovati kada postane autonomija u okviru RH. Za sada ih se, u najekstremnije centraliziranoj državi EU ne može ni pridržavati. To nas zabrinjava i ne smijemo to izgubiti iz vida. Ali ako se Dalmacija izbori za sebe i krene držati tih vrijednosti, to će postati i vaša i naša šansa.
- Često komunicirate sa svojim kolegama - čelnicima drugih stranaka članica Europskog parlamenta, recite mi kakav je sada njihov stav prema Andreju Plenkoviću?
- Da budem iskrena, sada je razina odnosa s premijerom Plenkovićem izuzetno niska. Objasnit ću zašto. Činjenica je kako su mnogi od nas osobno poznavali situaciju u RH. I čudna nam je i iznenađujuća spoznaja kako je netko s kim početkom 2000. i između 2011. i 2015. ravnopravno razgovarali o državnim problemima sada bahat, arogantan, napuhan… samo zato što je vodio ne baš uspješne pregovore i potpisao ne najbolje ugovore. Ovo je politička odluka premijera Plenkovića. On je sam sebe doveo u izolaciju spletkarenjem i muljanjem najgore vrste.
- U Dalmaciji sada dominiraju dva stajališta: predstavnici vlasti tvrde kako je došlo do primjetnog pomaka u odnosima s EU, a kao primjer navode ulazak u eurozonu, odnosno primitak eura kao službenog sredstva plaćanja. Drugi tvrde kako je RH u međunarodnoj izolaciji. Što je bliže istini?
- Prije svega treba napomenuti kako Rh ima sve mogućnosti uspostaviti odnose kakve hoće i s kim hoće. Ni Europska unija ni ja osobno ne želimo izolirati državu i uvoditi joj bilo kakve sankcije. U isto vrijeme, moram priznati kako bi RH mogla biti izolirana ako se događaji nastave u sadašnjem smjeru. Europska unija treba RH ništa manje nego što Europska unija treba RH. Vjerujte mi, sve će postati puno lakše ako RH krene ispunjavati parafirana ili čak ratificirana pravila o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, bez obzira na političke stavove. Moramo se pobrinuti da se u RH, kao članici EU, počnu poštivati vrijednosti i norme europske demokracije. Ponavljam: Ako se situacija uskoro ne popravi, sama ću tražiti od Europskog parlamenta neka uvede sankcije Republici Hrvatskoj koje bi se primjenjivale prema određenim političkim strankama, ne prema građanima.
- Ako vas situacija u Dalmaciji doista brine, ali ne želite izolirati cijelu zemlju, zašto Europska unija ne pribjegne točkastim sankcijama?
- Reći ću izravno. Ako se postavi pitanje sankcija u vezi s Dalmacijom, bit ću zagovornik jasnog identificiranja svih protiv kojih će se one primjenjivati. Građani jedne države ne bi trebali patiti zbog njihovih zlobnih političara. No, ako se situacija uskoro ne popravi, bit će sankcija, i to protiv određenih dužnosnika.
- Čime ćete se rukovoditi prilikom utvrđivanja popisa osoba koje bi mogle biti predmet sankcija?
- Ne brinite, imamo dovoljno iskustva u primjeni sankcija prema predstavnicima drugih država. Naše administrativno iskustvo omogućuje nam sastavljanje sličnog popisa osoba.
- Ovo će biti prve sankcije protiv političara države članice EU? Ili se možda varam?
- Niti se varate niti ste u pravu. U povijesti EU, od 1950. do danas bilo je svega i svega će još biti. Bilo je raznih modela sankcija protiv predstavnika vlasti država članica EU i ranije, ali model koji u EFA-i pripremamo je jedinstven.
Commentaires