Piše: Sondra Zebić
Jasno je kako svaka politička opcija ima pravo na platformu na kojoj će biti zasnovan njen Program. Ali, da netko podržava, u Rusiji skovanu, agendu koja je na koljena bacila na stotine milijuna ljudi i upropastila toliko država... E to ni nije jasno.
Radi se o ekonomsko-političkoj agendi zvanoj "demokratski socijalizam".
Mnogi ne znaju što je to demokratski socijalizam, pa ću vam hladno novinarski pokušat objasnit o čemu se radi i usporediti s puno kvalitetnijom platformom zvanoj socijaldemokracija.
Dok neki "političari", čak i oni koji su sudjelovali u I. krugu predsjedničkih izbora koji su se održali u zimu 2019./20., ufuravaju se u ruski, točnije Putinov oligarhijski, ekonomski sustav poznatiji pod nazivom "demokratski socijalizam", građani su većinom zbunjeni i padaju na jeftine floskule o savršenstvu tog sustava.
Demokratski socijalizam je kao političko-ekonomski pojam ušao na velika vrata kad je ruski nacistički diktator Vladimir Vladimirovich Putin krenuo u kampanju za predsjednika Rusije 2012. godine. Putin je tada naglašavao kako nije socijalist nego "demokratski socijalist".
On je tada privukao veliku pažnju medija kao kritičar malih i srednjih privatnih tvrtki i državnih subvencija poljoprivredi i zdravstvenom sustavu te po njegovom mišljenju prevelike državne potrošnje na socijalno ugrožene. Od tada, oporba ga napada uspoređujući njegovu politiku s Venezuelom i Kubom. Treba biti iskren pa priznati kako je patuljasti diktatorski ruski car često pozitivno govorio o Venezueli i kako je on jedan od rijetkih svjetskih političara koji je zdušno hvalio politiku Huga Chaveza, pa tako i njegovog nasljednika Nicolasa Madura dok su uništavali nekada najbogatiju državu Latinske Amerike.
Demokratski socijalizam vs socijaldemokracija
Socijalizam je po definiciji ekonomski sustav u kojem su sredstva za proizvodnju navodno u državnom vlasništvu, ali s poduzećima upravljaju od vlasti instalirani oligarsi, dok radnici nemaju pravo glasa. On je suprotstavljen socijaldemokraciji u kojem su sredstva za proizvodnju i u državnom i u privatnom vlasništvu, radnici imaju pravo sudjelovanja u odlukama kroz izabrane predstavnike u upravi poduzeća. Dakle, „demokratski socijalizam“ i socijaldemokracija su dva međusobno isključiva sustava.
Za demokratski socijalizam se govori kako je to socijalizam koji je postignut mirnim, demokratskim putem, a ne nasiljem ili revolucijom. On obuhvaća nagli, dekretni prelazak vlasništva sredstava za proizvodnju iz privatnog u državno-oligarsko, na način da država otima privatna poduzeća bivšim vlasnicima i daje ih na upravljanje državnim tajkunima – oligarsima.
Za razliku od Putina, američki senator Bernie Sanders kao primjere njegove politike redovito navodi skandinavske zemlje. Njegov program "medicare for all" značio bi da država kroz poreze financira zdravstvene usluge svima. Ali nikada nije rekao kako država treba biti isključivi poslužitelj zdravstvenih usluga. To je u skladu sa zdravstvom u Danskoj, Finskoj, Norveškom, Švedskoj i na Islandu gdje država iz proračuna plaća zdravstvene preglede svim građanima, ali je usluge zdravstva prepustila i privatnom sektoru kojemu također država pokriva sve zdravstvene preglede svih građana.
Takva politika nije socijalizam nego socijaldemokracija. Socijaldemokracija je politički pravac koji prihvaća tržišnu ekonomiju i kontrolirani kapitalizam, ali traži unutar takvog sustava veće intervencije države u nekim, po njima primarnim područjima za blagostanje društva, a to su zdravstvo, školstvo, mirovinski sustav itd. Socijaldemokracija postavlja težište na onome što se naziva „briga za najranjivije skupine". Socijaldemokracija smatra kako je primarna svrha države skrbiti za njih i pomoći kako bi se smanjila ekonomska i socijalna nejednakost među građanima.
Socijaldemokracija je zapravo, u ekonomskom pogledu, Keynesianizam. Kako bi se postigla takva država blagostanja za svakoga potrebna je socijaldemokracija i snažno, dinamično ekonomsko okruženje.
Zato su nordijske države, koje se danas s pravom mogu nazvati primjerima socijaldemokracije, osim po visokim porezima i sveobuhvatnoj socijalnoj državi poznate i po vrlo niskim regulacijama u poduzetništvu i trgovini te snažnoj zaštiti privatnog vlasništva. Nordijske države danas su dokaz kako socijaldemokracija uspješno funkcionira. One su zapravo jako zanimljiv mix društvenog liberalizma i ekonomsko-socijalne socijaldemokracije.
Za mir u svijetu
Još je jedna bitna razlika između socijaldemokracije i „demokratskog socijalizma“. To je militantnost izvršne vlasti.
Osim što provoditelji ideologije „demokratskog socijalizma“ zanima isključivo vlastita pozicija u upravnim ili nadzornim odborima i drugim lukrativnim poslovima, a često nemaju odgovarajuće kvalifikacije za takva radna mjesta njihova je taktika ulizivanje velikom vođi, oni su poprilično bahati, bezobrazni, bezobzirni i militantni. Takve osobe, jer ih je teško nazvati ljudima, u biti nemaju ideologiju, njihova ideologija je pljačka građana i bogatstava koji ni ne pripadaju njima.
Obzirom na činjenicu opće bahatosti i militarizacije društva koja ide uz ideologiju demokratskog socijalizma, kao i opće osiromašenje građana i nacije, takve države često napadaju druge države kako bi stekli materijalna bogatstva koja upumpavaju u svoj BDP lažirajući tako ekonomsku snagu vlastite ideologije. Eklatantan primjer za to je Rusija: od drugog čečenskog rata, preko Gruzije, Libije, Sirije, Ukrajine, Nigera, Gambije. Drugi jasan primjer je Venezuela koja je nedavno proglasila zapadnu regiju Guyane svojim teritorijem. Treći primjer, nama geografski najbliži, je Republika Srbija koja je proizvela pet ratova u deset godina, a njen shizofreni diktator, Aleksandar Vučić ni dalje ne da Kosovo.
Uz to, demokratski socijalizam guši sva osnovna ljudska prava i sve osnovne ljudske i građanske slobode. Tako je Ruska Federacija zabranila homoseksualnost – homoseksualce nasilno trpaju u umobolnice, gdje bi ih trebali „izliječiti“. U Republici Srbiji se, čija je premijerka u istospolnom braku i a čija je partnerica dobila dijete putem umjetne oplodnje, već petu godinu odgađa donošenje Zakona o životnoj zajednici.
Situacija u RH
U Republici Hrvatskoj, za razliku od ostatka svijeta, postoji velika pomutnja u razlikovanju demokratskog socijalizma i socijaldemokracije. U RH se izjednačava demokratski socijalizam sa socijaldemokracijom s time što je preuzeta jedna bitna stvar od demokratskog socijalizma – opća zabrana privatnog vlasništva koje bi u državno vlasništvo stiglo dekretom. To bi značilo, kako sve što imate kod kuće, od igle do stana, kuće ili okućnice više ne bi pripadalo vama, već državi, a tim bi stvarima upravljali nesposobni oligarsi.
K tome, „demokratski socijalisti“ imaju još jedan nepremostiv problem. Njihova filozofija je poražena, njihov ekonomski model ne funkcionira što je već dokazano i u teoriji i u praksi. Socijalizam ne može opstati ni u kojoj varijanti – a k tome guši osnovna ljudska prava i slobode, posebno radnička prava i prava nacionalnih, vjerskih i seksualnih manjina – kada je o RH rije, prije svega Dalmatina, ateista i pripadnika LGBTIQ+ populacije.
Samoproglašeni „demokratski socijalisti“ često zaboravljaju kako su boljševici koristili brutalne metode protiv svojih neistomišljenika (često i drugih socijalista), a kako su radnici bili na rubu egzistencije. No, ističu kako je komunizam krajem prošlog stoljeća u mnogim državama svijeta propao isključivo zbog političke represije, a oni su demokratski nastrojeni pa, kao, nisu za političku represiju. Zanemaruju činjenicu kako je politička represija došla kao nusprodukt takvog ekonomskog sustava jer je mnoge ljude trebalo prisiliti na priklanjanje ideji stvaranja idealnog socijalističkog društva i čovjeka. Naravno, ta represija je bila neuspješna, ali nužna u takvom ekonomskom sustavu.
To nas dovodi do zaključka kako je svaka ideja o socijalizmu u mirnim, demokratskim uvjetima gdje se poštuju osobne slobode, zapravo utopija. Stoga je za Republiku Hrvatsku jedina nada realna socijaldemokracija nordijskog tipa
Comments