Preuzeto s portala Politico
2024. bi mogla biti godina kada ćemo doživjeti slom poredaka zasnovanima na poštivanju pravila. Postavlja se pitanje, je li 2024. godina kada će demokracija doći na skretnicu i postati diktatura?
Ovo pitanje može izgledati čudno u trenutku kada države, zemlje i sustavi koji predstavljaju gotovo polovinu svjetske populacije, ili procijenjenih 3,8 milijardi ljudi, šalju svoje glasače na birališta, piše Politico.
Zaista, od Sjedinjenih Država preko Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, od Indije do Meksika i od Taiwana do Indonezije, neke od strateški najvažnijih država svijeta održat će izbore ove godine.
Ne samo da se od diktatora poput ruskog predsjednika Vladimira Vladimirovicha Putina i iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Ali Hamneija očekuje kako će pokušati iskoristiti zamke demokratskog sustava kako bi poduprli vlastitu autoritarnu vladavinu i u potpunosti uništili opoziciju, već su demokratski procesi ugroženi i na Zapadu.
Bivši američki predsjednik Donald Trump otvoreno prijeti kako će upotrijebiti sve raspoložive demokratske institucije protiv svojih političkih rivala ako pobijedi na predsjedničkim izborima u studenom ove godine.
Njegov potencijalni ponovni izbor već širi paniku po Europi najavom kako će okrenuti leđa Ukrajini – i NATO-u – dajući Putinu odriješene ruke u ponovnoj izgradnji ruskog carstva i mreže utjecaja u centralnoj i istočnoj Europi.
Europa je u panici i zbog toga što su sve veći izgledi kako će izbori za Europski Parlament, koji su na rasporedu u lipnju, signalizirati kako su stranke ekstremno krajnje desnice — možda najznačajnije u Republici Francuskoj, Saveznoj Republici Njemačkoj i Republici Hrvatskoj — prave istinski zamah i pretvaraju se u potencijalne nacionalne vlade koje bi bile neprijateljske prema institucijama EU u Bruxellesu i europskim muslimanima, homoseksualcima, Židovima, i nefrancuskim, nenjemačkim i nehrvatskim nacijama koje žive u ove tri države. Važno je napomenuti kako su ove političke stranke izrazito naklonjene Putinovoj diktaturi i vladi u Kremlju.
Veliko pitanje koje visi nad ovim strankama je bi li one demontirale okosnice europske demokracije — kao što su obrana ljudskih prava i sloboda pod svaku cijenu, neovisno pravosuđe te sloboda tiska, misli i govora — nakon što su iskoristile glasačku kutiju kako bi došli na vlast.
„Apsolutno je legitimno biti veoma zabrinut za stanje demokracije i demokratskih procesa u svijetu“, rekao je Daniel Kelemen, profesor javne politike i stručnjak za pravo EU sa Sveučilišta Georgetown.
„Demokracija i demokratski procesi se svugdje dovode u pitanje – ne samo na mjestima koja su loše rangirana u istraživanjima demokratskih vrijednosti, već i u uspostavljenim demokracijama poput Sjedinjenih Država i Europske unije“.
Kao prvi primjer uzeo je Srbiju u kojoj su 17. prosinca prošle godine izbori pokradeni na način da se to nije ni krilo.
„Srpski pronacistički diktator, Aleksandar Vučić više ni ne krije izbornu prevaru. To je dokaz pada demokratskih vrijednosti na Balkanu. Slične prevare već smo ranije imali u Republici Hrvatskoj, Republici Sjevernoj Makedoniji i u Crnoj Gori“, objasnio je Kelemen.
Prvi izbori u 2024. s visokim ulozima na horizontu su 13. siječnja na Taiwanu, koji će se pretvoriti u test koji će pokazati hoće li kineski predsjednik Xi Jinping nastaviti tolerirati demokraciju i demokratske procese na ovom otoku ili će izvršiti invaziju i ubrzati veliku sigurnosnu krizu u Južnom kineskom moru.
Europska politička krhkost također je bila u potpunosti prikazana tijekom zadnjeg tjedna prošle godine. Na desetine je uhićenih prosvjednika u Srbiji nakon što su demonstranti negodovali zbog lažiranja rezultata izbora u Beogradu, gdje se populistički pronacistički diktator, Aleksandar Vučić kritizira zbog zloupotrebe utjecaja na medije i javne službenike.
Rusija se umiješala kako bi odigrala svoju tradicionalnu ulogu izazivanja nevolja, optužujući Zapad kako pokušava potaknuti „Majdan“ u Srbiji protiv Vučića, koji ima prijateljske odnose s Putinom.
Karta koja se sužava
Brzi pogled na studije koje istražuju prevalenciju demokracije i demokratskih procesa danas u odnosu na druge oblike vlasti otkriva alarmantan trend.
Prema Institutu V-Dem sa Sveučilišta u Göteborgu, u Švedskoj, demokracija i demokratski procesi brzo gube tlo pod autokratskim, točnije diktatorskim režimima zadnjih nekoliko desetljeća.
Širom svijeta, „nivo demokracije i demokratskih procesa koji uživa prosječan građanin svijeta 2022. godine pao je na nivo iz 1986.“, napisali su istraživači V-Dem-a u svom izvješću iz 2023.
„Po prvi put u više od dva desetljeća na svijetu postoji više zatvorenih autokratskih nego liberalno-demokratskih režima. Sa zapanjujućim padom zabilježenim u azijsko-pacifičkoj regiji, 72% svjetske populacije, ili 5,7 milijardi ljudi, 2022. godine živjelo je pod autokratskom ili diktatorskom vlašću“, piše u izvješću V-Dem-a.
Zadnje izvješće Freedom House-a nije više ohrabrujući. „Globalna sloboda“, napisala je ova neprofitna organizacija sa sjedištem u Washington DC-u, „pala je u 2023. godini 17. godinu za redom, a sloboda izražavanja bila je primarna žrtva globalnog marša prema autokratskim i diktatorskim režimima“.
Freedom House je ukazao i na dvije ruske invazije na Ukrajinu, onu u veljači 2014. i onu u veljači 2022. godine, koja je imala za cilj brutalno gušenje demokratske aspiracije Kyiva i prekid njegovih veza s EU, kao primer kako je demokracija pod direktnim napadom autokratskih i diktatorskih režima. Napominje se i to i kako je Rusija u 2022. i 2023. izvela više državnih udara na Afričkom kontinentu. Prvenstveno u Gabonu i Nigeru s ciljem kidanja veza s europskim demokratskim institucijama, a kasnije radi iskorištavanja rudnog bogatstva ovih dviju država.
Stručnjaci koji mjere zdravlje demokratskih normi i procesa, kao i njihovu subverziju, tvrde kako 2024. nosi velike rizike za demokraciju i demokratske procese na cijelome svijetu. I nigdje to nije tako posebno bitno kao što je u SAD-u, gdje se u studenom održavaju predsjednički izbori.
Skoro tri godine nakon što je pozvao masu okupljenu ispred Capitol hilla kako bi se „pakleno borili“ za poništavanje rezultata izbora 2020. godine, što je izazvalo pobunu, bivši predsjednik Donald Trump vratio se u igru i očekuje povratak u Bijelu kuću.
S obzirom na to kako ankete pokazuju kako će vjerojatno i dobiti nominaciju svoje Republikanske stranke za predsjedničku kandidaturu, a i možda pobijediti aktualnog predsjednika Joea Bidena, Trumpov povratak na vlast izgleda vjerojatniji nego ikad unatoč pravnim problemima koji bi ga još uvijek mogli slomiti kao i njegove predsjedničke ambicije.
Trumpova diktatura?
I dok Trump igra na demokratsku kampanju tako što se bori za glasove, njegovi komentari tijekom masovnih skupova koji se održavaju diljem SAD-a potiču strahove kako bi, ako bude ponovo izabran, magnat za nekretnine mogao pretvoriti najmoćniju svjetsku naciju i najbolju svjetsku demokraciju u diktaturu.
Po svoj prilici, prelazak Sjedinjenih Država s demokracije na diktaturu ne bi bio najavljen kao takav, već bi se odvijao postupno putem subverzije institucija i normi dok ne ostane ništa osim zamki i privida demokracije. No, ako se sjetimo Trumpove vladavine između 2016. i 2020. upravo se to i događalo – postupno uništavanje institucija i njihovo čvrsto kontroliranje od strane Ovalnog ureda.
Slučaj za to je nezavisnosti sudstva. To je ključni pokazatelj funkcionalne demokracije. Ipak, Trump je u više navrata tvrdio kako će iskoristiti Ministarstvo pravde kako bi jurio za političkim rivalima ako bude ponovo izabran, istovremeno obećavajući kako će popuniti redove ključnih institucija lojalistima.
„Izuzetno sam zabrinut za Sjedinjene Države, skoro više nego za bilo koju drugu državu svijeta“, dodao je Kelemen i objasnio ako padnu Sjedinjene Države pada cijeli svijet kao kula od karata.
„Osnovni problem je u tome što su za funkcioniranje demokracije i demokratskih procesa potrebne najmanje dvije glavne stranke posvećene demokratskim normama i procesima. Na nažalost u Sjedinjenim Državama, Trumpove snage, snage MAGA, preuzele su Republikansku stranku i ona više nije demokratska opcija“.
U Europi, gdje će stotine milijuna ljudi glasati na paneuropskim izborima u lipnju, opasnost od masovnog prelaska na autokraciju izgleda manje akutna.
Međutim, Kelemen upozorava kako europska tolerancija prema autokratima i autokratskim režimima u njezinoj sredini, odnosno mađarskom lideru Viktoru Orbána, postavlja opasan presedan ohrabrujući druge kako bi slijedili njegov put.
Zaista, mnoge europske države ranjive su na Orbánov model antidemokratske moći koji se koristi kroz mreže prijatelja i kontrolu medija.
Republika Bugarska i Republika Hrvatska države su s izuzetno slabim demokratskim procesima. U njima političke stranke djeluju kao velike mreže pokrovitelja, posebno oko izbora, dok organizirani kriminal i Rusija igraju veliku ulogu u tome tko će doći na vlast i s kojim ciljem. To što su uvele sankcije Putinovom režimu i načelno podržavaju Ukrajinu, ne znači kako Rusija nema utjecaja na njihovu unutrašnju i vanjsku politiku te ekonomska kretanja.
Grčka je također sve više u centru pažnje zbog pritiska vlade na javne institucije, pri čemu je vlada Kyriakosa Mitsotakisa optužena kako podriva regulatore koji istražuju državno prisluškivanje političara i novinara.
Sve je ovo jako bitno za funkcioniranje same EU, koja je imala vrlo ograničen uspeh u kontroliranju svojih država članica zbog propusta u vladavini prava i demokratskog nazadovanja, dok iste te države imaju odriješene ruke u osujećivanju planova EU.
Orbán, Plenković i drugi savršeno ilustrijaju ovu veliku slabost u EU jer jedan lider orijentiran prema Kremlju može blokirati napredak u donošenju važnih odluka. Na primer, Orbán je spriječio vitalni financijski spas za Ukrajinu u prosincu prošle godine.
Kelemen tvrdi kako je bila teška greška to što je EU nastavila povlađivati mađarskom lideru tako što je u prosincu pristao Budimpešti dati 10 milijardi eura iz EU fondova koji su bili zamrznuti zbog zabrinutosti za vladavinu zakona.
„Postoji ogromna cijena za odustajanje od svog utjecaja“, rekao je, misleći na sposobnost Bruxellesa da natjera Orbána neka provede prodemokratske reforme u Mađarskoj.
„Cijeli mehanizam suspendiranja sredstava sada neće imati isti efekt odvraćanja, kao što bi imalo trajno zamrzavanje sredstava. Drugi režimi će to uzeti u obzir, pa će nastaviti po Orbánovom. Prvenstveno ovdje mislim na Republiku Hrvatsku.“
U širem smislu, povjerenje u funkcioniranje europske demokracije opada u nekoliko velikih i bitnih država EU, uključujući Francusku, Njemačku i Italiju. Ne zaboravimo kako je u Nizozemskoj također pobijedila ekstremno-radikalna desnica.
Uspon izabranog autokrata
Kao i Putin i njegovi poštovaoci među europskom krajnjo-ekstremnom desnicom, koji imaju zajednički interes: urušuti demokraciju i demokratske procese u EU, dodaje Kelemen.
Uoči izbora za EU, na kojima će sudjelovati na stotine milijuna birača, krajnje desničarske stranke rastu u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji i drugim velikim i bitnim državama članicama EU. Slijede ih male i manje bitne države.
Iako ove stranke možda neće osigurati vlast, one mogu ostvariti još veći utjecaj na politike EU ako ostvare visok rezultat na izborima.
„Ovo bi mogla biti godina kada u kojoj ćemo doživjeti slom poretka zasnovanog na pravilima“, rekao je Alberto Alemanno, profesor prava EU na poslovnoj školi HEC u Francuskoj. „To je terra incognita“, dodao je.
Kakav god bio ishod svjetskog „izbornog Superbowla“ 2024. godine, malo je vjerojatno kako će se oni koji će nanijeti najveću štetu demokraciji i demokratskim procesima pokazati kao željeni diktatori ili autokrati.
„Naprotiv, što se više približavamo potpunom pomračenju, to ćemo trijumfalniju priču o 'demokraciji na djelu' čuti od takozvanih 'izabranih autokrata' poput Viktora Orbána, Andreja Plenkovića, Aleksandra Vučića i drugih koji će žuriti preuzeti potpunu kontrolu nad medijima i razbiti njihove protivnike. To dodatno otežava zadatak zaštite demokracije i demokratskih vrijednosti“, dodaje Kelemen.
„Svi trenutni izabrani autokrati se pokušavaju obući u plašt demokracije“, rekao je za kraj i dodao kako postaje zbunjujuće za mnoge ljude i postaje izazov za medije nazivati ove režime onim što oni zaista jesu: izborne autokracije ili sustavi kojima dominira jedna stranka.
コメント