Piše: Roko Karaman
Zabrana stranačke pripadnosti za javne službenike, s jedne strane otežava sudjelovanje javnih službenika na izborima, a s druge strane lišava političke stranke značajnog sloja obrazovanih i kvalificiranih osoba.
Vlada RH usvojila je Prijedlog zakona o javnim službenicima i uputila ga Saboru s nadom da će proći u prvom čitanju. Nakon što su saslušali obraćanje resornog ministra, predsjednike klubova zastupnika i govore pojedinačnih zastupnika, isti su podržali prijedlog zakona.
I iako je rasprava o ovome zakonu trajala nešto više od sat vremena, to se ne može nazvati lakim. Prije dva dana prijedlog zakona, kojeg je Vlada podnijela Saboru u hitnu proceduru, stavljen je na dnevni red tek iz trećeg pokušaja.
Očigledna je potreba za novim zakonom o javnim službenicima. Izdanje iz 2019. ne sadrži samo niz praznina, netočnosti i nelogičnosti, već je i zastario i ne odgovara objektivnoj stvarnosti.
Istovremeno, novi prijedlog zakona, uz niz pozitivnih novina, kao što su tečno govorenje hrvatskog jezika, visoko obrazovanje, bolje i jasnije strukturiranje grupa i podskupina radnih mjesta, njihovo rangiranje, uključuje značajan broj pravila koja izazivaju, ako ne i izravni prigovor, izazivaju niz dobro utemeljenih pitanja.
Jedna od mjera opreza zakona, koja će u skoroj budućnosti regulirati djelovanje domaće birokracije, je odsustvo politički neutralne institucije državne službe.
Depolitizacija državnih službenika, trebala bi pomoći u izgradnji profesionalne i učinkovite javne službe u Republici Hrvatskoj, koja će osigurati učinkovito djelovanje tijela javne vlasti i pružiti kvalitetne usluge građanima.
Međutim, depolitizacija ne bi trebala pogoditi sve. Ovaj institut ne odnosi se na niz kategorija dužnosnika. To se posebno ne bi odnosilo na predsjednika države, članove Vlade, saborske zastupnike i njihove pomoćne savjetnike. Ove kategorije čine skupinu tzv. političkih pozicija, imaju svoje karakteristike i regulirane su posebnim zakonima.
Unatoč činjenici kako su aktivnosti ovih subjekata izravno povezane s provedbom zadaća i funkcija države, njih bi praktički trebalo isključiti iz broja državnih službenika. Dakle, postoji određena organizacijska sigurnost uvjeta službenog djelovanja visokih dužnosnika.
Za razliku od sadašnjeg zakona koji ne zabranjuje sudjelovanje u štrajku, ideal čiste javne uprave ne samo da treba onemogućiti bilo kakve prosvjedne aktivnosti, organiziranje štrajkova, već i kategorički zabraniti državnim/javnim službenicima i namještenicima članstvo u političkim strankama.
Osoba koja stupi u javnu službu dužna je prije imenovanja prestati biti član u političkim strankama.
Isto tako, trebalo bi zabraniti sudjelovanje javnih službenika i namještenika u promidžbi, osim u slučajevima njihove registracije kao kandidata za izbornu dužnost. U slučaju registracije, dužnosnik bi treba zatražiti dopust zbog izbornog postupka u roku od dva tjedna od registracije.
Drugi mehanizam depolitizacije bio bi zabrana državnom službeniku da u obavljanju svojih dužnosti iskazuje svoje političke stavove i poduzima druge radnje koje na bilo koji način mogu ukazivati na njegov poseban odnos prema pojedinim političkim strankama.
U kompleksu, skup ovakvih normi trebao bi osigurati objektivno i nepristrano izvršavanje od strane javnih službenika zakonitih naloga (uputa) osoba koje obnašaju političke funkcije i kojima je podređen, bez obzira na stranačku pripadnost tih osoba i osobna politička uvjerenja civilnog društva. Javni službenici trebali bi biti sluge državne politike.
Općenito, treba pozdraviti usmjerenost ideje depolitizacije javnih službenika i javnih službi na neovisnost dužnosnika u odnosu na političku komponentu, jer treba promicati stabilnost, profesionalnost državnih službenika, njihovu usmjerenost na izravno obavljanje javnih funkcija, a ne na služenje političkim nalozima.
Međutim, zabrana stranačke pripadnosti javnim službenicima u suprotnosti je s Ustavom Republike Hrvatske čiji je članak 43. utvrđuje slobodu udruživanja građana u političke stranke.
Neprihvatljivo je ograničavanje postojećih ustavnih prava zakonom. Sukladno tome, potrebno je izmijeniti Ustav RH kako bi se neka stvari bolje regulirale.
Danas je pravo da građanina, bilo državnog službenika ili bilo koje druge osobe, kao kandidata za izbornu funkciju predlože političke stranke.
Zabrana stranačke pripadnosti državnih službenika i potreba napuštanja stranke odmah nakon imenovanja, s jedne strane, otežava sudjelovanje javnih službenika na izborima, a s druge - lišava političke stranke značajnog sloja obrazovanih, kvalificiranih ljudi, koji su u mnogim slučajevima srž stranačkih organizacija. Posebno je to biti bolno za lokalne stranačke organizacije.
Želja javnih službenika da budu birani, kao i interes političkih stranaka da na svoje liste uključe utjecajne, a ponekad i poznate dužnosnike, neminovno će dovesti do prelaska odnosa dužnosnika i političkih stranaka u mračnu, neformalnu sferu.
Sukladno tome, ne treba govoriti o apsolutnoj neovisnosti od političke komponente. Kako bi se tome barem približili, potrebno je pravo samoiznalaženja javnih službenika.
Inicijative prijete samim političkim strankama ništa manje negativnim posljedicama. Osim gubitka potencijalnih članova javne službe, nemoguća je i odgovornost stranke za dužnosnike koje će stranka imati u mjesnim odborima ili parlamentu.
I premda su u novim stvarnostima "lešine" legalizirane, značajan dio prebjega činit će javni službenici čije djelovanje izravno ovisi o političkoj situaciji. Stranka gubi mogućnost bilo kakvog utjecaja na vlastite zastupnike-službenike.
Novim promišljanjem političke stranke pretvaraju se u obične dodatke za držanje u vijećima javnih službenika, za koje stranka nakon izbora ne postaje nešto nepotrebno, već balast s kojim se mora riješiti.
Nije tajna kako, ovisno o istoj političkoj situaciji, vladajuće stranke delegiraju značajan broj svojih stranačkih članova na javne dužnosti. No, u ovom, hipotetskom primjeru može se govoriti o odgovornosti samo za same dužnosnike, a ne i za političke stranke koje su izravno pridonijele njihovom imenovanju javnih službenika u javnu službu.
Istodobno, takve situacije trebale bi promicati opreznije i uravnoteženije djelovanje samih političkih stranaka u procesu formiranja izbornih lista i pomaganja pojedincima u zauzimanju vodećih pozicija.
Što se tiče sadašnje vladajuće elite, uz želju za dodatnom politizacijom i ovako ekstremno ispolitizirane javne službe, ukidanjem osiguranja za objektivni i nepristrani rad javnih službenika i namještenika, željom da se državna služba stavi u službu jedne pravne osobe – HDZ, kao i prijetnjom pravne transformacije javne službe, potrebno je provesti depolitizaciju zaposlenika javnih službi i njihovih obitelji. Pitanje je kako to izvesti na miran način?
Potencijalno, u skoroj budućnosti moguće je formirati novu političku snagu koja će depolitizirati vojsku javnih dužnosnika, službenika i namještenika, a pod parolama odvajanja od brojnih stranačkih spletki, prestanka stranačkog zapošljavanja i formiranje novog tima pravih profesionalaca.
Comments