Piše: Jelena Rogoz & Goran Marasović
Građani Dalmacije, u prosjeku, nemaju ništa protiv uvođenja eura, no strah ih je kako bi moglo doći do manipulacija s cijenama, a time i pada životnog standarda.
71% građana Dalmacije podržava uvođenje eura kao nacionalne valute, dok je 6% protiv, a 23% ne zna ili je neodlučno, rezultati su to ankete koju je od 1. rujna do 15. rujna provelo neovisna agencija CCO iz Splita nad 9.000 osoba iz Dalmacije.
Rezultati iste ankete nam govore kako preko 80% ispitanika smatra kako će uvođenjem eura doći do naglog povećanja cijena te pada i ovako preniskog životnog standarda, dok 12% smatra kako se to neće dogoditi, a 8% ne zna ili je neodlučno.
Ipak, gotovo svi ispitanici smatraju kako bi jednom u budućnosti, uvođenje eura moglo pomoći Republici Hrvatskoj u razvoju ekonomije, ali samo ako Vlada RH napravi uvjete za pomoć gospodarstvu.
Sloganom koji, između ostalog, cilja na iste emocije kao i skrb o ugroženim životinjskim vrstama – Zaštitimo hrvatsku kunu – ovdašnja ekstremna desnica okupljena oko Hrvatskih suverenista najavila je kampanju koja bi trebala rezultirati referendumom o uvođenju eura. Suverenistima su se priključile i druge ekstremno desne stranke poput Hrvatske stranke prava i Generacije obnove, a navode da podršku referendumu iskazuju i druge ekstremno desne stranke, tipa: Domovinski pokret (DP) i Most, ali neće biti dio organizacijskog tima. DP se trenutno svakako nalazi u kadrovskom preslagivanju, a Miroslav Škoro je ionako prešao u redove Suverenista, dok je sasvim jasno kako se Most nastoji profilirati kao samostalna snaga na ekstremnom dijelu desnog političkog spektra, ciljajući pritom na nijansiraniju reputaciju intelektualne desnice.
Navodno dobro upućeniji mediji tvrde kako će referendumskoj inicijativi upomoć priskočiti “elita europske ekstremne desnice” među kojima i njemački AfD, ali tek treba vidjeti o čemu se tu točno radi. Ono što je najzanimljivije u inicijativi jest argumentacija koju će protivnici eura s ekstremne desnice koristiti u kampanji. Zasad je očito da je centralna argumentacijska os daljnja semantička eksploatacija pojma suverenosti. Naime, napuštanjem kune, smatraju Suverenisti i kolege, odričemo se monetarnog suvereniteta koji je sastavni dio suvereniteta kao takvog i to je dovoljan razlog za uzbunu. Naravno, ostanak pri ovoj apstraktnoj argumentacijskoj razini je prilično riskantan u smislu mobilizacije i zato inzistiraju na tome kako će uvođenje eura automatski rezultirati općim poskupljenjem i padom životnog standarda.
Obzirom na to kako se dosad radilo o isključivo najavnim obraćanjima i kako inicijatori nisu bili izloženi ozbiljnijim argumentacijskim izazovima, mogli su svoju inicijativu predstaviti kao motiviranu opreznošću. Tako, na primjer, tvrde kako Republika Hrvatska još nije spremna za uvođenje eura, ali ne spominju kad bi mogla biti spremna i koji su to kriteriji koji određuju spremnost. Smatraju i kako nije poželjno poslušno reagirati na svaku uputu iz Bruxellesa i iznose primjere drugih država članica Europske Unije koje nisu uvele euro. Dakle, istupi su zasad uglavnom svedeni na gradnju reputacije ozbiljnosti, ali s nadom kako će narod implicitno prepoznati glavnu metu, a to su “odnarođeni” HDZ i “bruxelleski ćato” Andrej Plenković.
Riječ je pritom o prilično riskantnoj inicijativi koja vrlo teško može rezultirati referendumom. Pogotovo jer će, za razliku od nekih drugih inicijativa, odustati infrastrukturna podrška Katoličke crkve. No, kako je primijetio Karlo Morosin, to joj vjerojatno nije ni cilj. Ona služi prije svega kao sredstvo za pozicioniranje na desnici nakon raskola u Domovinskom pokretu. No, bez obzira na domete, mete i ciljeve, njena možda najvažnija, iako nehotična uloga, bit će nešto drukčija. Naime, saznat ćemo koji su stvarni kapaciteti desnice u raspravama o važnim ekonomskim pitanjima. I kako će se prema njima postaviti liberalni mainstream na čelu sa svojim dežurnim ekonomistima. Jer uvođenje eura jest važno pitanje i prednosti zadržavanja vlastite valute nisu male. No to je načelna pozicija.
Republika Hrvatska svoju je valutu odavno vezala uz njemačku marku, a potom i uz euro, što de facto znači kako je monetarnu suverenost odavno izgubila. Obzirom na to kako živimo u visoko euriziranoj ekonomiji prelazak na euro se predstavlja više kao tehničko nego političko pitanje. I desnica će, pored ostalih problema, imati veliki problem kako odgovoriti na pitanje: gdje ste bili prije? Drugi problem se nalazi u samom konceptu monetarnog suvereniteta.
Naime, monetarni suverenitet je uvijek stupnjevan i samo se u slučaju SAD-a može govoriti o nešto snažnijem monetarnom suverenitetu i za to postoji uvriježen izraz: exorbitant privilege. Čak i države koje imaju vlastitu valutu i plutajući tečaj ne barataju monetarnim suverenitetom: on ovisi o resursima i trgovinskim vezama s drugim, poglavito većim ekonomijama.
No, ti problemi ne vode nužno do eliminacije pitanje monetarnog suvereniteta već samo ukazuju na to kako će desnica najvjerojatnije ostati na pukoj simboličkoj dimenziji. I kako će pored, na početku spomenute, ekološko-ognjištarske dimenzije slogana, sve snage usmjeriti na to kako ni Mađarska ni Poljska nisu uvele euro i kako je arogantni Plenković neautentnični vođa hrvatskog naroda. S druge strane, liberali će samo odmahivati rukom i potpuno zanemarivati realne posljedice uvođenja eura. Vidjeli smo kako euro unutar eurozone nije doveo do famozne konvergencije različitih ekonomija i kako su države koje su ga uvele bitno ograničile domete u vođenju ekonomskih politika. I zato ljevica mora intervenirati u ovu raspravu i ponuditi perspektivu koja nadilazi i tehničko-transakcijsku koju nude liberali i simboličko-ognjištarsku koju nudi desnica. Tu prije svega mislim na Možemo, kojem ovo predstavlja jedinstvenu priliku za ideološko pozicioniranje na nacionalnom nivou. Iako mi se čini kako će prije puknuti kao kokica nego li će se snaći u ovoj zbrci. Ako prešute temu i ne uvedu u raspravi o monetarnoj politici teme socijalne pravde, kvalitetnih radnih mjesta i drukčijih razvojnih modela, riskiraju daljnji ostanak na urbanističko-antikorupcijskoj razini.
Slično je i s prodalmatinskim inicijativama. Dalmatinski klub i DDF su čvrsto prozapadno orijentirane inicijative koje se zalažu za vraćanje Dalmacije njenim zapadnjačkim,
mediteranskim vijednostima uz snažnu progresivnu ideološku crtu. Ove dvije prodalmatinske inicijative za sada se ne izjašnjavaju otvoreno kada je uvođenje eura u pitanju, ali se iz njihovih dugogodišnjih objava na društvenim mrežama da zaključiti kako uz oprez prihvaćaju euro za službenu valutu u RH, pa tako i Dalmaciji. Smatraju kako je uvođenje eura dobar znak, jer će monetarnu politiku više kreirati Frankfurt, u kojem je smještena Europska banka, što bi trebalo spriječiti nagli pad ili nagli rast životnog standarda. Oprez je tu jer poučeni iskustvom Italije i Njemačke, koje su prilikom uvođenja eura imali značajan pad standarda do čega je došlo naglim rastom cijena, ali sporim i gotovo nikakvim rastom plaća. No, jednom kada su se cijene stabilizirale krenulo se s nivelacijom u vidu podizanja plaća koje su opet dovele do približno istog standarda kakav je bio prije uvođenja eura.
Čemu onda oprez? Ljudi iz DK i DDF-a jako dobro poznaju ljude u Republici Hrvatskoj, pogotovo vlasnike trgovačkih društava. Stoga im je jasno kako će uvođenjem eura doći do naglog rasta cijena i to ne za dva puta kao što je to bilo u Njemačkoj i Italiji, već za tri, ako ne i više puta, jer će vlasnik trgovačkog društva iskoristiti prijelazno razdoblje za enormno bogaćenje. Stoga iz ove dvije prodalmatinske inicijative kažu: Euro da, ali uz zakonsku regulativu i jak inspekcijski nadzor kako ne bi došlo do manipulacija tijekom prijelaznog razdoblja.
Comments