top of page
Writer's pictureAutonomija Dalmacija

Gaženje Dalmacije kao kompenzacija za “Herceg-Bosnu”

Piše: Sondra Zebić

Dalmacija još uvijek nije u toliko lošoj situaciji kao Slavonija, ali umjesto što njezini stanovnici mirno promatraju kako je plimni val fekalije preplavljuje trebali bi raditi na tome da ga se skene u nekom drugom pravcu.

Priznata francuska lingvistkinja i leksikografska istraživačica te stručnjakinja za dalmatski jezik rodom iz Splita, Marita Vastić rekla je kako bi se na parlamentarnim izborima u RH koji se održavaju iduće godine mogao dogoditi potres.


U interviewu za emisiju „Globalne novice“ slovenskog Radija Celje, zamolila je voditeljicu Tinkarnu Potočnik za minut šutnje zbog 88 ubijenih pripadnika, od hrvatske vlasti, nepriznate dalmatske nacionalnosti od početka ove godine te je izrazila sućut obiteljima ubijenih.


Vastić je zamolila stanovnike Dalmacije neka ne dopuste političkim neonacističkim fekalijama i kleptomanskim podzemnim vodama neka se odupru tihom potapanju i ugušenju Dalmacije kao što je potopio i ugušio Slavoniju. Istra i šire područje Rijeke zadnji su bastioni slobode u Republici Hrvatskoj, Dalmacija još uvijek nije u toliko lošoj situaciji kao Slavonija, ali umjesto što njezini stanovnici mirno promatraju kako je plimni val fekalije preplavljuje trebali bi raditi na tome da ga se skene u nekom drugom pravcu.


Prema Vastić, nema polovičnih rješenja, dezintegrirane regije bez apsolutne autonomije, truli stranački dogovori kojim je SDP prepustio Dalmaciju HDZ-u i drugim kleptomansko-klerikalno-nacističkim gadovima što Dalmaciju čuva u relativnom političkom miru i defanzivi, može biti okončana udruživanjem osoba koji razmišljaju slobodarski i prodalmatinski što bi dovelo do loma na dalmatinskoj političkoj sceni. Desetljećima građeni mit nediranja treba biti srušen. Krajnji je trenutak za reorganizaciju, novi koncept, svježi pristup i drugačije odnose. Došlo je vrijeme da Dalmacija sama odlučuje o svojoj sudbini.


Dalmacija se, baš kao niti jedna druga regija, ne može ni zaštititi ni razviti u okvirima sebe same i svoje statične političke scene kojom vladaju kleptomanski nacisti. Malo je to za potencijale koji postoje u Dalmaciji, mnogo više u ljudima nego u postojećoj infrastrukturi vladajućih stranaka.


Ne može se više igrati kartama podijeljenima prije više od 30 godina. Izlizale su se. Postoji opasnost da se na isti način izliže i priča o reintegraciji Dalmacije i njezinoj budućoj autonomiji. Jedina prodalmatinska inicijativa DDF/DK to svakako neće dopustiti, ali malo je jedna opcija za tu borbu. Ono što Dalmaciji treba je svijest svih njezinih građana o udruživanju u jedinstvenu koaliciju za Dalmaciju kako bi se Dalmacija učinila boljim mjestom za život. Sve dok te svijesti nema, sve dok se iz Zagreba lomi prodalmatinski duh, pa se on mijenja neredima nadrogiranih hooligana po stadiona gdje se ističu Dalmaciji neprijateljski simboli – prvenstveno ustaški simboli – dotle će stanje u Dalmaciji biti ovakvo kakvo je. Dotle će Dalmacija, iako uplaćuje najviše sredstava u Državni proračun, biti najsiromašnija hrvatska i mediteranska regija.


Pozivam dalmatinske političare koji se smatraju poštenima, prodalmatinskima i prodemokratskima neka shvate očito: ključna taktička točka borbe za Dalmaciju je oko toga hoće li se pokušaji zaštite Dalmacije biti limitirani na natezanje za postotke u ovom i ovakvom Zakonu o lokalnoj samoupravi ili ćemo napraviti politički uragan koji će iz Dalmacije probiti katastarske granice nadomak Zagreba, administrativne ili riječne utvrde, i preplaviti cijelu Republiku Hrvatske.


Kada bi Republika Hrvatska bila normalna, zdrava, demokratska država, čekala bi je brze promjene Ustava i zakona izazvana neminovnim odustajanjem od desetljetnog laganja oko pitanja Slavonije i oko pitanja urušavanja ljudskih prava jedne skupine naših građana, zbog čega su izmjene i dopune trenutne verzije Ustava usvojene brutalnom psihološkom pasivnom-agresijom i nametnut Dalmaciji. U toj budućoj promjeni Ustava i zakona Dalmacija ne smije biti gubitnik – još jednom.


Dok se javnost anestezira, a poraz politike prema stvaranju paradržave „Herceg-Bosne“ maskira pričom o izvršnim ovlastima četiriju dalmatinskih županija i njihovih bezbroj bespotrebnih gradova i općina, Dalmacija kao regija ostaje obezvlaštena do te mjere da se traži zabrana njezinog imena. Ako se neko pretvara kako ne vidi kako će vlast najvjerojatnije kompenzaciju za to što više ne može lagati oko „Herceg-Bosne“ pronaći u novom gaženju Dalmacije, DDF i DK to sigurno neće raditi.


DDF i DK su, kao relativno mlade političke inicijative, od svog osnivanja na svaki način poštivale naslijeđene odnose i povijesnu arhitekturu Dalmacije. Druge navodne prodalmatinske i proeuropske opcije, s pozicijama osvojenim dugogodišnjim postojanjem i dogovornim izdvajanjem iz većih političkih organizacija, imale su priliku uraditi ono za što su od Zagreba godinama dobivali izbornu podršku. Nije tajna kako su stranka „Pametno“, pa kasnije stranka „Centar“, točnije njihovi osnivači bračni par Puljak dobili dva puta po dva i pol milijuna kuna za osnivanje ovih podružnica HDZ-a u Splitu.


To se, nažalost, dogodilo iz najrazličitijih razloga. Sada je manje bitno ima li sve to opravdanja ili ne. Sasvim je jasno kako se mora stvoriti nova i efikasnija politička platforma i organizacija koja će zaštiti Dalmaciju, osloboditi njene zarobljene građane i potencijale te iskoristiti priliku koja još uvijek postoji. Ja predlažem građanima, inicijativama, udrugama i drugim nepolitičkim i političkim opcijama neka se okupe oko inicijative DDF. Ne zato što ja nešto posebno preferiram ovu inicijativu, već zato što ima kvalitetan program i što se 15. godina beskompromisno zalaže za Dalmaciju i sve njezine građane.


Na pitanje novinarke, Tinkarne Potočnik govori li o stranačkim koalicijama DDF-a s drugim strankama, gospođa Vastić je rekla ne nužno i objasnila kako su koalicije najjednostavnije rješenje, ali i rješenje koje samo po sebi ne jamči ništa novo. Obične koalicije su, bez nove zajedničke politike, osuđene na rasprave oko postotaka i međustranački folklor koji živcira građane i prikazuje političare kao sebične trgovačke putnike u politici.


„Govorim o političkom bloku koji se ne mora u svemu slagati, ali kojim možemo probati ponuditi Dalmaciji više i bolje od par sjednica županijske skupštine ili saborske sjednice godišnje, davljenja u nadležnostima koje središnja vlast u Zagrebu može ukinuti ili obesmisliti u svakom trenutku, samozadovoljstva zakona koji uređuje pitanje izbornog zakona u lokalnim samoupravama koji neće još dugo jamčiti komotnu većinu bez suštinske vlasti i prilike vođenja Dalmacije i tako utječu na političku scenu cijele RH,“ objasnila je Vastić.


Prema njoj, zakonodavna, izvršna, sudska i upravna vlast koja ne bi smjela biti tabla na sudu, nego efikasan pravni jamac ekonomskih i političkih odnosa i potencijala same Dalmacije? Naravno, to za gospođu Vastić i ljude iz DDF-a nikada nije bilo sporno. Ali, to nije dovoljno. Bez revolucionarne promjene političkih odnosa ostvarene mirnim sredstvima u cijeloj Republici Hrvatskoj tako nešto je vječno osuđeno na marginalne političke projekte.


„Zovite kako god želite budući položaj Dalmacije ili politički blok koji se tek treba stvoriti. Za mene i za sve ljude u Dalmaciji to nije presudno. Bitno je biti racionalan i pokušati stvoriti što bolje uvjete za život u Dalmaciji. DDF je ono što trenutno radi nazvao platformom za reintegriranu, autonomnu i europsku Dalmaciju. Riječ o radnom nazivu dokumenta koji bi mogao okupiti sve prodalmatinske, proeuropske i prodemokratske stranke, inicijative i udruge. Koliko znam, ideja je da se odmah poslije okupljanja toga bloka krene s osnivanjem subregionalnih podružnica ovog bloka prvo u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, a zatim u manjim mjestima poput: Knina, Sinja, Solina, Trogira, Makarske, Metkovića, a potom i u još manjim mjestima, poput: Drniša, Imotskog, Ploča, Omiša, Cavtata… svuda gdje možemo,“ objasnila je Vastić.


To ne može biti sve. Za tu politiku potrebno je više od stranke koja se razvija. Potrebna je nova širina. I tu ne mislim samo na stranke, možda i najmanje na njih. Mislim na Dalmatine i Dalmatinke; Dalmatine i Dalmatince na sve one koji u javnom, kulturnom, privrednom i društvenom životu Dalmacije nešto znače, a sada čame između beživotnih dilema nametnutih „borbom“ za promil više ili manje u državnom, županijskom ili lokalnom proračunu.


U nastavku razgovora Vastić je izjavila kako je Dalmacija danas u velikom problemu i defanzivi.


Vastić je za emisiju „Globalne novice“ slovenskog radija Celje rekla kako DDF i DK zajedno sa stanovnicima Dalmacije mora tu defanzivu „preokrenuti u kontranapad, jer je sada vrijeme kada se postavljaju bitna pitanja“.


Izrazila je uvjerenje kako će ove dvije prodalmatinske inicijative pronaći put kojim će imati bolje odnose s potencijalnim partnerima.


“Jer, tko neće brata za brata, imat će tuđina za gospodara”, poručila je Vastić za kraj u kontekstu sve većih napada i pritisaka na Dalmaciju što ih sfere javne vlasti što ih sfere simpatizera antidalmatinskih kleronacističkih organizacija.

60 views

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page