Piše: Miona Stefanelli
Kažnjavanje počinitelja kršenja ljudskih prava prije je izuzetak nego pravilo. Uvijek se tijekom postupka naiđe na “proceduralne greške”, najčešće je “istraga u tijeku“, a kada se presude donesu – one po pravilu stimuliraju neke nove počinitelje.
Istovremeno, žrtvama se šalje poruka kako nemaju adekvatni pristup pravdi i kako je prijavljivanje napada i diskriminacije samo gubljenje vremena.
O atomsferi u Dalmaciji glede ostvarenja prava Dalmatske zajednice pričamo s jednim od koordinatora inicijative DDF, Vedranom Bralićem.
Uoči postizanja dogovora glede europske Deklaracije o statusu Dalmacije stječe se dojam kako se snažnije nego inače stvara svojevrsna atmosfera linča, javnim govorom mržnje, grafitima, pretnjama i vrijeđanjem na društvenim mrežama. Kakva će biti sigurnost u Dalmaciji ako se postigne rješenje za Dalmaciju, postoje li ozbiljne garancije državnih tijela?
- Nisam siguran kako se stvara atmosfera linča i govora mržnje snažnija nego ranije. Ove kategorije uvijek postojala u sličnom obimu, ali se čini kako su ekstremističke grupe nekako ipak “progutale” činjenicu kako je situacija u Dalmaciji ozbiljna i kako se treba riješiti na kvalitetan način. Ono što je sada drugačije je prefiks euro- i to je za neke od njih odlična prilika kako bi pored dalmatofobije iskaali i svoju mržnju prema Europskoj uniji. Nekoliko političkih stranaka na tome želi mobilizirati svoje birače, dok predstavnici vlasti ne daju dovoljno izjava kojima osuđuju ovakve istupe. Zbog toga se stječe dojam kako je atmosfera gora, iako u stvari nije.
Kada je riječ o garancijama, one su ozbiljne, država je spremna i ja sam potpuno uvjeren kako neće biti nijednog problema vezanog za sigurnost dalmatske zajednice. Ono što može zabrinjavati jest to kako smo do sada imali članove vlasti koji su vršili kaznena djela nad pripadnicima dalmatske nacionalnosti. Mogu se samo nadati kako će oni koji su nam dali jamstva uspjeti staviti na mjesto takve osobe.
Aktivirane su ozbiljne dalmatofobne prijetnje, ponovo prednjače pripadnici ekstremno desnih političkih opcija i udruga, ovoga puta i iz nekih parlamentarnih stranaka?
- Da se razumijemo, uvijek su u pitanju jedno te iste opcije. Radi se o organiziranom i orkerstiranom napadu političkih opcija i udruga koje su smještene od HDZ-a dalje prema ekstremnoj desnici. Radi se tu o većem broju stranaka i udruga koje se financiraju direktno iz HDZovih crnih fondova. Ovaj put oni prelaze granicu govora mržnje koja je veoma jasno definirana Zakonom o zabrani diskriminacije, širenjem ideja, stavova i mišljenja kojima se poziva na mržnju i nasilje. To je opasno, ali je još opasnije glasna šutnja drugih stranaka koje, bilo na lokanom nivou, bilo na državnom nivou, participiraju u vlasti ili su dio opozicije. Ne smije biti šutnje kada je riječ o govoru mržnje.
Leader HDZ-ovske satelitske parastrančice “Centar”, Ivica Puljak uvio je dalmatofobiju u demagoški nastup, neizravno tražeći otkazivanje daljnjeg rada na Deklaraciji o statusu Dalmacije iz, citiram: “moralnih, sigurnosnih, ekonomskih, socijalnih, nacionalnih i drugih razloga”, kako bi se, navodno sva pažnja usmjerila na “podršku domaćoj privredi, kao i socijalno ugroženim obiteljima u vremenu krize”?
- Nejasno je kakve veze ima bilo koji javni skup ili protest s privredom. Ako bismo uvažili ovakav pristup stranke “Centar”, ispada kako će privreda procvjetati ako se otkaže rad na Deklaraciji o statusu Dalmacije. To je i više nego neozbiljno, čak i previše za obične populiste kojima je HDZ dva puta dao po 2,5 milijuna kuna za osnivanje svojih satelitskih parastrančica - prvo “Pametno”, pa onda “Centar”. Štaviše, rad na Deklaraciji, koja je manifest želje stotina tisuća Dalmatina i Dalmatinaca za reintegracijom i autonomijom, radi koje EU troši velika stredstva, neće biti zaustavljen. On će itekako biti ubrzan, jer samo autonomijom Dalmacije u okviru RH može doći do razvoja ove regije u svakom smislu pa tako i u ekonomskom, socijalnom, kulturološkom itd. Moramo znati kako ekonomiji ne doprinosi povećanje broja noćenja, broj gostiju u restaurantima i sličnim vidovima potrošnje. Razvoj Dalmacije vidi se u proizvodnji, posebno u proizvodnji robe široke potrošnje i razvojem IT sektora, dodatni prihod koji će Dalmacija ostvariti zbog Deklaracije je ogroman, tako ovaj argument Ivice Puljka možemo smatrati čistom političkom manipulacijom. Suština je u tome što Puljak poručuje kako u Republici Hrvatskoj nema mjesta za sve njezine građane i kako nekim grupama koje on ne voli trebaju uskratiti osnovna ljudska prava i slobode. To ne čudi, obzirom da je Puljak onaj koji pjeva ustaške pjesme po pirovima, a njegova desna ruka - Ivošević - se tuče sa susjedima i prijeti smrću novinarima.
Stranku “Centar” očito teško pogađa i to što, kako kaže Ivošević, “zahtjevi nepostojećih pripadnika nespostojeće nacije, uvijek idu u sintezi sa zahtjevima za priznanje hrvatskog genocida, kao i povredom osjećaja pripadnika Hrvatske Katoličke Crkve”. Dugačak je spisak nepomirljivih stavova?
- Prvo što bi Ivošević, Puljak i njima slični pripadnici HDZ-ovskih satelistskih parastrančica trebali znati je to kako ne postoji Hrvatska Katolička Crkva. Pravoslavne i prtestantske crkve su podijeljene po nacijama, odnosno državama, dok su svi katolički redovi pod ingerencijom Vatikana. Nadalje, DDF je odavno formulirao svoja načela. Za razliku od nekih drugih incijativa koje su koketirale sa nacionalizmom, točnije s velikohrvatskim kleronacizmom, mi smo uvijek koketirali s antifašizmom, solidarnošću, pacifizmom, inkluzivnosti i sličnim promediteranskim i proeuropskim vrijednostima kao svojima, što znači kako čvrsto stojimo na idejama ljudskih prava i sloboda te zastupamo standarde ljudskih prava koji obvezuju Republiku Hrvtsku. Takve jasne, transparentne i principijelne stavove sve stančice i udrugice koje su nastale sredstvima i ljudstvom HDZ-a tumače na svoj način, posebno stoga što se DDF nedvosmisleno solidarizima sa žrtvama kršenja ljudskih prava i sloboda, što je iskreno otvoren prema svima i zahtjeva da svaki identitet bude potpuno ispoštovan. Zanimljiva je činjenica kako za sve države svijeta dalmatska nacionalnost postoji, samo ne za one države nastale raspadom Jugoslavije. To je jako značajan podatak.
Odgovor nekih prodalmatinskih opcija u smislu prikupljanja peticije za zabranu HDZ-a i svih njihovih satelitskih parastrančica na sto godina, značajno odudara od dosadašnjeg načina djelovanja ove inicijative u ostvarenju svojih prava. Nepotreban je i nepraktičan. Dijelite li to mišljenje?
- Mislim kako je ova peticija popularna u velikom dijelu dalmatske i dalmatinske zajednice zato što je svima već dosta toga da dalmatska zajednica bude dežurna “vreća za udaranje“ svaki put kada je nekom potrebna nova populistička epizoda. Pa ipak, nisam siguran kako je spomenuta peticija pravi put, jer bi onda trebalo tražiti i zabranu drugih političkih stranaka (SDP, HNS, HSS, HSLS, GLAS, IDS, PGS…) jer i one direktno rade protiv intesera Dalmacije i njezinih stanovnika. Pored njih, tu bi onda bile razne kleronacističke udruge, poput: U ime obitelji, Hod za život, Viligare, Grozd… i mnogi drugi.
Vlada Republike Hrvatske sudjeluje u organizaciji izrade Deklaracije o statusu Dalmacije, ali, kako je gospodin Orlandini jednom rekao, samo u tehničkom smislu. Šta to, zapravo, znači i zašto projekt nije financijski pomognut od strane vlade? Je li takva podrška tražena, ili je bar bila očekivana?
- Naravno kako institucije EU nisu očekivali jasnu financijsku podršku Republike Hrvatske, a da je RH ponudila financijsku pomoć ista bi bila odbijena. U ovaj se projekt ušlo i on se radi kako bi se Vladi RH pokazalo što znači demokracija na djelu. Umjesto toga, europske institucije i stručnjaci imaju obećanu podršku koja se tiče usvajanja ovog dokumenta i pomoć o organizacijsko-tehničkom smislu.
Ako se, točnije kada se ova Deklaracija usvoji, očekuje se veliki broj uglednih gostiju iz inozemstva. Šuška se kako će tim povodom Split dobiti organizacije nekih manifestacija u oštroj konkurenciji gradova EU. No, način na koji je javnosti priopćio Ivica Puljak odisalo je netolerancijom?
- Jasno, žao mi je što gradonačelnik odbija nešto što je zdravo i razmno. To nema nikakve veze s tim je li on voli ili ne voli, priznaje ili ne priznaje dalmatsku zajednicu. Puljak je gradonačelnik svih građana Splita, najvećeg grada u Dalmaciji i jednom dijelom svih onih koji će doći u Split proslaviti usvajanje Deklaracije. Njegova je dužnost biti dobar domaćin. Međutim, ukoliko to ne želi, nitko ga ne može natjerati na to. Ostaje nada kako će biti urađeno sve za uspeh proslave usvajanja Deklaracije. S druge strane, od Puljka se ne može ništa pametno ni očekivati. Lik je jednostavno marioneta HDZ-a te radi ono što mu se iz vrha HDZ-a naredi, ali se zato HDZ ne oglašava, jer ima svoga trbuhozborca u vidu Ivice Puljka, Ivoševića i njima sličnih vođa satelitskih parastrančica.
I na gradskom nivou vidimo homogenizaciju desnice u govoru mržnje, što se ogleda u zajedničkom zahtjevu stranke “Centar” i nekih neonacističkih pokreta i udruga da se otkaže ratifikacija ovog dokumenta?
- To je jedno te isti zahtjev koji imasu sve političke opcije koje su nastale iz HDZ-a, koje se financiraju od HDZ-a i rade u korist HDZ-a. Međutim, oni propuštaju objasniti kako bi točno Dalmacija procvjetala kada, ako ne kao reintegrirana i autonomna regija u sastavu Republike Hrvatske. Ne vidim kako bi se bilo šta od onoga o čemu govore, dogodilo. S druge strane, služeni Zagreb bi propustio ogromnu priliku pokazati kako je Republika Hrvatska zaista grad u kojoj ima mjesta za sve. Dakle, ova Deklaracija, ma što HDZovi paljaci govorili o njoj ima za cilj razvoj demokracije te ljudskih prava i sloboda, pa konzekvencijalno tome i razvoj privrednih odnosa u državi.
U sjeni dosadašnjih zahtjeva za regionalnizacijom i decentralizacijom RH, te samanjenja broja općina i gradova s 550 na oko 150 redovito ostaju svakodnevni problemi pripadnika dalmatske zajednice, od njihove sigurnosti, do diskriminacije - posebno na radnom mjestu, prilikom zapošljavanja, ostvarivanja nasljednih prava, tretmana pripadnika dalmatske zajednice kao drugorazrednih ljudi. Vidite li nekakav napredak u RH i u susjedstvu po tom pitanju?
- Napredak svakako postoji, ali je on neprihvatljivo spor. Mnogo manje građana misli kako dalmatska nacionalnost ne postoji, mnogo više ljudi se slažu s tim kako pripadnici dalmatske zajednice moraju biti ravnopravni s ostalim građanima RH, BiH i CG; sve više ljudi bi dopustilo pripadnicima dalmatske zajednice službeno korištenje njihovim jezikom. Mnogo je porasla podrška pravima koja bi trebala biti regulirana ovom europskom Deklaracijom o statusu Dalmacije. Na primjer, više od 76% građana podržava omogućavanje posjete osobama dalmatske nacionalnosti u bolnicama i zatovorima, dok više od 60% podržava omogućavanje nasljeđivanja partnera dalmatske nacionalnosti u slučaju njegove/njezine smrti. I pored toga, nasilje i diskriminacija i dalje ostaju ključni problemi zajednice, a odgovor države na ove slučajeve je spor i neadekvatan.
Bahaćenje nasilnika, iskustvo je u dosadašnjim divljanjima desničara prilikom različitih demonstracija njihovih neistomišljenika, nije bez podrške, ili bar šutnje i tolerancije režimskih institucija. Zašto nema javne, verbalne zabrane, eksplicitnog istupa predstavnika vlasti koji bi izgovorili kako ugrožavanje nečijeg prava nije dopušteno?
- To je ustvari ključno pitanaje za sve zemlje u susjedstvu, pa i za samu RH, bez obzira o čemu se radilo. Međutim, iako smo skloni sve vezivati uz sadašnju vlast, treba se sjetiti kako niti jedna vlast dosad nije bila dovoljno eksplicitna u osudi govora mržnje, nasilja i diskriminacije. To se uvijek čini u najdrastičnijim slučajevima i na način da već narednog dana ta reakcija bude zaboravljena. Teško je reći zašto i danas, posle osamdesettri godine borbe za prava Dalmatina i Dalmacije, nema jasnije reakcije vlasti, ali i opozicije.
Mi u DDF-u, kao i u Dalmatinskom klubu koji je primarna organizacija pripadnika dalmatske nacionalnosti, činimo sve kako bi došlo do reakcije vlasti, no ona izostaje. Jedino što još možemo napraviti je podignuti optužnicu na međunarodnim sudovima protiv Republike Hrvatske optužujući je za genocid nad Dalmatinima, no nisam siguran koliko je to produktivno, a koliko kontraproduktivno. Stoga se svi nadamo kako će ova Deklaracija biti put za rješenje hrvatsko-dalmatskih odnosa.
Postoji zakonski okvir kojim se zabranjuju ugrožavanje, diskriminacija, govor mržnje. Međutim, još nikako nisu izrečene kazne nasilnicima, kako to tumačite?
- Kažnjavanje počinitelja kazenih djela u okviru kršenja ljudskih prava i sloboda pripadnika dalmatske nacionalnosti je prije izuzetak nego pravilo. Uvijek se tijekom postupka naiđe na “proceduralne pogreške”, a najčešće je “istraga tijeku“, a kada se presude donesu – one u pravilu stimuliraju neke nove počinitelje kaznenih djela. Istovremeno, žrtvama se šalje poruka kako nemaju adekvatni pristup pravdi i kako je prijavljivanje napada i diskriminacije samo gubljenje vremena. Često se događaju slučajevi u kojima nema ni privođenja policiji, iako postoje jasni materijalni dokazi. Takav je slučaj i s napadima na privatke objekte članova DDF-a i drugih prodalmatinskih opcija. Sjetimo se samo, ja sam prije tri godine napadnut i nikome ništa. Niti su napadači uhićeni, niti je došlo do pritvora, niti je došlo do bilo kakvog sankcioniranja počinitelja.
Kad se spusti zavjesa, kad odu europarlamentarci i umjetnici iz inozenstva, šta ostaje pripadnicima dalmatske zajednice, s čime će se ubuduće suočavati?
Europska Deklaracija o statusu Dalmacije neće moći riješiti sve probleme dalmatske zajednice u društvu kao što je Republika Hrvatska.Jjoš manje će ih riješiti visoki gosti iz inozemstva. Nasilje i diskriminacija će ostati ključni problemi, a donošenje odgovarajućih zakona kojima će se zaustaviti nasilje nad Dalmatinima trebao bi biti prvi korak napred u pravom smjeru. Kao što zahtjevi za regionalizacijom i decentralizacijom RH nije stigao u iz inozemstva, niti je to nekakav projekt zbog novca, tako ni bolji položaj pripadnika dalmatske zajednice neće stići iz neke druge zemlje, niti je to kratkoročni projekt. Zajedničko i uporno djelovanje svih onih koji se bave ljudskim pravima, zajedničko i uporno djelovanje svih pordemokratski i prodalmatinski orijentiranih stanovnika Dalmacije, doprinijet će kako tome da se pripadnici dalmatske zajednice suočavaju sa što manje nasilja i diskriminacije.
댓글