Piše: Miona Vuković
Nova lica u politici su potrebna, makar samo kako bi se na zamijenila stara koji mogu izazvati nekontroliranu eksploziju. No, od njih je teško očekivati skok u budućnost jer oni koji ih biraju žive u prošlosti.
U starom Rimu Homo novusom se označavao beznačajni građanin koji je zauzimao visok položaj u društvu. Obično su se homo novusi tretirali s prezirom.
U Dalmaciji XXI. stoljeća sve je suprotno – došljake u politici ovdje jako vole. Stručnjaci konstantno bilježe potražnju javnosti za svježim licima, a političari tome pokušavaju udovoljiti i često u tome uspijevaju. Ni parlamentarni izbori 2020., ni lokalni godinu poslije ni splitski privremeni 2022. nisu bili iznimka: ovaj put su mnogi imali sreće. HDZ-ove satelitske parastrančice povećale su podršku i ušle su u Sabor u većem broju nego inače ili su postali većina u nekim jedinicama lokalne samouprave.
Istina, u naprednim krugovima neke od njih, prvenstveno bračni par Puljak i Daliju Orešković uglavnom kritiziraju. Kažu, dvojbena je stranka taj „Centar“ (ex Pametno), a njihova lista leglo je potencijalnih lešina, i prodalmatinskih duh tu nije dovoljno izražen, a slavni sveučilišni profesor slabo se razumije u ekonomiju. Uz sve to njegovo desno krilo je Bojan Ivošević, a svi skupa su osnovani od strane HDZ-a, HDZ-ovim sredstvima i ljudstvom za potrebe tog istog HDZ-a. Ali, progresivna kritika koja je pratila Puljkove tijekom cijele kampanje, traje i danas, nije spriječila ego u izbornom usponu. Iako oni koji posjeduju materijalne dokaze protiv njih stalno upozoravaju na njih, stanovništvo ga ipak voli!
Iz toga proizlazi jednostavan zaključak – ukoliko želite postati uspješan Homo Novus, ne trebate uzimati k srcu komentare napredne inteligencije i materijalne dokaze. Naravno, promišljeni novinari, liječnici, profesori, pisci i blogeri žele najbolje, ali samo zbunjuju političare početnike. Raspravljajući o tome što Dalmacija treba, intelektualac se nehotice ne vodi svojim osobnim prioritetima, već potrebama društva. Nažalost, prosvijećena elita čini zanemariv postotak dalmatinskih birača. A o sudbini izbora odlučuju sasvim drugi ljudi s drugačijim zahtjevima – onim osobnima.
Intelektualci će reći kako novo lice ne smije imati nikakve veze s mračnom prošlošću i kako mora formirati tim u kojem neće biti HDZ-ovog smeća. Ali, nisu Puljkovi i Oreškovićka, Grmoja, Petrov, Škoro, Vidović-Krišto, Kolakušić, Bunjac, Pernar, Sinčić i njima slični HDZ-ovi otpadnici jedini fenomen dalmatinske i hrvatske političke scene. Ima onih koji su zagospodarili saborskim hodnicima moći još u ranim devedesetima, pa se odlično snalaze u ulozi Homo Novusa, jer su prešli iz jedne stranke u drugu. A sada „Centar“ blista novitetima, pruživši utočište dobro zasluženim kadrovima HDZ-a, bivšim visokopozicioniranim HDZ-ovim dužnosnicima poput Dalije Orešković koji su omogućili Martini Dalić upropaštavanje Agrokora i zamalo dovođenje grupe Borg u Republiku Hrvatsku.
Intelektualci i znanstvenici reći će kako nova osoba u politici treba jasno izraženu ideologiju i jasan program djelovanja. Ali teško je govoriti o reljefnoj ideologiji Puljkovih, Oreškovićeve i Davora Nađija a većina birača jednostavno nije čitala njihove programe. Ipak, ovi zamagljeni politički projekti, koji isključivo služe tome da HDZ vječno bude na vlasti, pokazali su se mnogo uspješnijim od temeljito ideologiziranih političkih opcija koje imaju za cilj napredak društva.
Intelektualci i znanstvenici će reći kako se nova osoba treba odreći oligarhijsko-tycoonskog financiranja i uspostaviti kontakte s najboljim dijelom društva, koji surfa internetom. E, tih su se uputa predstavnici inicijative DDF-a savjesno pridržavali, iako nisu uspjeli izvući svoju inicijativu s margine političkih zbivanja te su u dalmatinskoj javnosti okarakterizirani kao razbijači Republike Hrvatske, četnici, izdajnici, neprijatelji države i naroda. A nitko od njih nije pročitao njihov Program.
Stiglo je, dakle, vrijeme je kako bi se odvojile muhe od punjenih paprika. Blogosferom kruže dobre želje, a postoje i stvarni faktori koji određuju pobjedu političara početnika.
Zašto dalmatinski birači stalno trebaju nova lica? Jer, one stare nisu opravdale nade naroda – u pravilu pretjerano napuhane, proturječne jedna drugoj, jednostavno fantastične? Ili je nešto treće u pitanju?
A glavno dostojanstvo Homo Novusa nije inteligencija, ni obrazovanost, nije ni poštenje, ni profesionalnost, ni domoljublje, već sposobnost projiciranja vlastitih fantazija birača u njega. Da su ljudi razočarani, npr., Ivicom Puljkom kao gradonačelnikom dokazuje kako na ovogodišnje svibanjske prijevremene izbore nije izašlo niti 30% birača, a Puljak je dobio svega 27,493 glasa, što je 18,75% svih birača u Splitu.
Tomislav Karamarko, koji iz dna duše mrži bivšeg premijera i sadašnjeg predsjednika, Zorana Milanovića, jednom je izjavio:
"Vjerovao sam i još uvijek vjerujem kako je bivši šef Vlade jednostavno marioneta sudbine. Zato što su njegov imidž, uglavnom izmišljen, zahtijevale dvije brojne protestne zajednice odjednom. Oni koji su gravitirali dekadentnom zapadu, a ne romantičnom nacionalno-patriotskom preporodu. I temama koje su privlačile budućnost, koji su ga doživljavali kao vodiča u energični europski svijet. I oni i neki drugi smišljali su mu ciljeve koje nije namjeravao postaviti za Republiku Hrvatsku. I jednima i drugima činilo se kako su čuli obećanja koja on nikada nije izgovorio.“
Istinu za volju, ni Milanović niti itko iz njegova tima koji je pobijedio na izborima 2011. tijekom predizborne kampanje nije dao niti jedno obećanje. Sam Milanović često je na predizbornim skupovima govorio kako ne daje obećanja, već može samo reći kako će trebati uložiti mnogo truda da se stanje u društvu promijeni. No, ako razumijete što je Karamarko govorio, to je formula političkog uspjeha – barem u Dalmaciji. Okupiti razne grupe oko svoje platforme ili čak delegirati ljude iz raznih grupa u svoje redove dati im ili obećati mjesto ministra ili nekog drugog visokog dužnosnika te na taj način kapilarno ugrabiti vlast. To je ono što HDZ radi od svoga osnutka. No, HDZ ima još jednu taktiku, osnivanje parastranaka kako bi indirektno vladao u pojedinim područjima.
Ono što se da iščitati je kako istinski vrijedno nisu stvarne kvalitete, već volja ljudi da smišljaju, dodaju i dovrše ono što žele. Jednim stanovnicima Dalmacije treba čvrst vođa poretka a la Putin, drugima treba europski reformator poput Havela, trećima treba borac za socijalnu pravdu s latinoameričkim njuhom, četvrtima treba dobar mađioničar. Obrazovanima treba netko tko će Dalmaciju povesti na put reintegracije njenog teritorija i suštinske autonomije.
Apsolutno je nemoguće sve to spojiti. Ali Homo Novus je dobar upravo zato što je otvoren za različite kalibre i predstavlja svijetlu budućnost. On je klasični populist koji će širiti lažne informacije skovanima u ruskim tvornicama propagande po društvenim mrežama kako bi privukao što veći broj ljudi (Kolakušić). No… takav političar nema program, ali ima resurse.
Ali, državni i javni interesi zahtijevaju od popularne političke snage neka ima jasan plan djelovanja. Po mogućnosti realno i racionalno. Po mogućnosti napisano korak po korak i spremno za trenutnu implementaciju. Međutim, Homo Novusu šteti samo pretjerana specifičnost koja odsijeca potencijalne pristaše. Što su detalji nametljiviji, to je biračko tijelo jače ograničeno u svojim snovima i nadama. Koautori uspješnog političkog projekta su sami birači.
To je slično dječjoj bojanki: javnosti se nudi lijepo ocrtana kontura, a svatko ju može samostalno obojiti: liberalno žuto, socijalno-liberalno narančastom, socijalno rozom, nacionalističko plavom, ekstremno nacionalističkom tamno plavom, regionalističko ljubičastom, komunističko crvenom, ekološki zelenom... Često ni okorjeli skeptici ne možemo odoljeti ludom iskušenju - "Što ako?" tjera ih neka uzmu kist i uključe se u uzbudljivu igru.
Bilo bi nepravedno reći kako baš ništa ne ovisi o osobnosti kandidata, a Homo Novus se lako uzgaja u političko-tehnološkom inkubatoru HDZ-a. Da, nove političare vole uglavnom zbog njihovih imaginarnih kvaliteta, ali nije svaka vrsta prikladna za slobodno nagađanje. I sve je dobro dok je taj novi političar u opoziciji – ali kada dođe na vlast: od obećanih 5 kn dok košta 11, gradska autobusna karta skoči na 13 kn (Ivica i Marijana Puljak, 2017.).
Dalmatinci sa zadovoljstvom gledaju u gradskog prvaka Puljka, kao što su prije njega obožavali zbunjenog Oparu. Poput ranog mraza tu je bio i nadasve obožavani Kerum, koji još nije osramotio narod svojim nametljivim militarizmom, ali je stavljao fete pršuta na čelo. Portretirati populiste iznikle iz HDZ-ovog inkubatora je lako, ali slikati nekog intelektualca bez diplome sa Sorbonne kupljene u BiH, je teško i dosadno. Čak je teško slikati Ivoševića, jer je nepredvidiv – ili prijeti novinarkama smrću ili šalje svoje horde na pripadnike LGBTIQ+ zajednice ili će susjeda udariti šakom u glavu ili će susjed udariti njega šakom u glavu.
Dolaskom na vlast domaći, dalmatinski Homo Novus gubi podršku jednakom brzinom kojom je dobiva. Kontrast između zamišljene slike i stvarnih radnji je preokrutan! Rana publika, koja glasa za nova lica, to ne može podnijeti.
Naravno, u Dalmaciji ima i nepokolebljivih birača, kojih se ničim ne može posramiti. Oni ne jure za novim licima, već disciplinirano podržavaju poznate političare – jer „oni barem nešto rade, a drugi su još gori”; „on krade, ali i nama daje“.
Nitko ne kaže kako će se osnaženi Homo Novus nužno pokazati kao netalentirani lupež – što u većini slučaja jest (sjetimo se kako je Ante Bačić, HDZ, u prvoj godini mandata, neovlašteno uzeo 90,000 Kn iz Saborske blagajne). Ali na vrhu brzo postaje jasno kako se radi o balkanskom političaru. A kako bi se opravdala očekivanja naroda, potrebna je barem božanska moć. Uostalom, unatoč svoj njihovoj raznolikosti, snovi običnog Dalmatinca svode se na jedno: neki dobar šef mora napraviti čudo, razbiti stari sustav i izgraditi novi svijet. Samo oslanjanje na dobre čudotvorne šefove kamen je temeljac starog sustava i tu se ne može ništa.
Nitko ne kaže kako se jednog dana neki Homo novus ili Mulier Nova neće pojaviti i napraviti nešto dobro i kvalitetno za Dalmaciju, za naciju. No, oni se neće pojaviti sve dok se lajkaju nebitne stvari po društvenim mrežama umjesto da se čitaju politički programi i raspravlja o ostvarivosti tih programa.
Nova lica u politici su potrebna i bitna. Barem kako bi se zamijenila stara lica koja bi s vremenom mogla izazvati nekontroliranu eksploziju. Ali teško je očekivati da kvalitetan Homo Novusov skoči u budućnost, ako društvo koje ih bira živi u prošlosti i zbunjenosti.
Commentaires