Piše: Sondra Zebić
RH na sve načine, politički, ekonomski i medijski, pokušava spriječiti Dalmaciju kako bi se vratila svome identitetu, jer samo podijeljena regija može omogućiti Zagrebu ostvarivanje svojih interesa u BiH.
Izjavila je ovo doktorica političkih znanosti i novinarstva sa Sveučilišta u Luxembourgu, Sarah Bray kći poznatog politologa Thomasa Braya. Nedavno je sa svojim ocem za njemačku Fondaciju “Friedrich Naumann” objavila tekst “Utjecaj Rusije i ruskih medija na Dalmaciju“. Bray je i ranije pisala brojne tekstove o balkanskoj politici. Za vrijeme njezina boravka u Dubrovniku napravili smo ovaj mali intervju.
Prije nekoliko mjeseci ste objavili rad koji govori o utjecaju Rusije na Dalmaciju. Kako se taj utjecaj najviše manifestira?
– Dalmacija je okružena isključivo članicama Europske unije i NATO-a, izuzevši Bosnu i Hercegovinu u kojoj imamo visokog predstavnika međunarodne zajednice. Dakle, Dalmacija je usidrena u euroatlantskim strukturama. Rusija na sve moguće načine pokušava spriječiti kako bi tako ostalo ubuduće. Prije svega, nastoji blokirati proces reintegracije Dalmacije i devolucije Republike Hrvatske na 5 ravnopravnih autonomnih regija. S ruskog stajališta, to bi se trebalo postići tako što bi Kremlj zagovarao produbljivanje tradicionalnih nacionalnih suprotnosti i rasplamsavanje mnogih sukoba u Dalmaciji. Samo podijeljena Dalmacija može omogućiti službenom Zagrebu ostvarivanje svojih interesa u Bosni i Hercegovini.
Poseban segment je utjecaj ruskih medija na političku, medijsku i druge slike u Dalmaciji. Kako se ogleda taj utjecaj? Kroz otvoreni rad pojedinih medija ili na neki drugi način?
– Hrvatski javni mediji su, kao uostalom i srpski, pod kontrolom Kremlja i tako su moćan instrument ruskog utjecaja. Prije dvadesetak godina je u Zagrebu osnovana velika redakcija ruske agencije Sputnik, a RT Balkan je prije trinaest godina. Ove kompanije bi, da nije bilo agresije na Ukrajinu, uskoro proizvodile i TV emisije. Obje agencije vode svoje portale na hrvatskom jeziku, a svoj materijal stavljaju na raspolaganje besplatno.
Uz kronično nedovoljno financiranje medija u cijeloj regiji, ovaj materijal dolazi u pravo vrijeme i obično se uzima pojedinačno bez ikakve novinarske klasifikacije ili komentara. Korištenje ove ponude nije ograničeno samo na Republiku Hrvatsku, već je vrlo rašireno i u susjednim državama.
Analiza sadržaja izvještaja pokazuje što ti javni mediji žele postići: reklamirati Rusiju i njezin društveno-politički sustav koji je „superiorniji od Zapada“. Nadalje, opetovano se poziva na navodno povijesno bratstvo svih slavenskih naroda. Hrvati i Rusi prikazani su kao zajedničke žrtve mračnih međunarodnih sila predvođenih SAD-om i EU-om. EU je naprosto demoniziran, iako je daleko najvažniji trgovinski partner, najveći investitor i najvažniji donator bespovratnih milijuna eura, a na koncu RH je članica EU.
No, ako vas svaki dan bombardiraju tim propagandnim materijalom javni mediji, i to ne samo u RH, povjerujete tim tvrdnjama i gubite svaki dodir sa stvarnošću, koja je dijametralno drugačija. U svim istraživanjima velika većina Hrvata smatra kako je Ukrajina napala Rusiju, kako je Rusija najveći trgovinski partner, investitor i financijer u Republici Hrvatskoj. Samo nešto više od trećine svih reprezentativnih ispitanika nedavno je točno reklo kako su Italija, Njemačka i BiH glavni trgovinski partneri Republici Hrvatskoj.
Dakle, ovdje imamo očiti paradoks: iako Zapad podržava Republicu Hrvatsku u njezinom razvoju fondovima u kojima je čekaju milijardama eura bespovratnih sredstava i armijom diplomata i stručnjaka, velika većina stanovnika RH vjeruje kako im je Rusija jedini pravi prijatelj. Međutim, ova se ocjena ne odnosi na privatni sektor. Nitko ne bi pomislio studirati ili raditi u Rusiji. Kod iseljavanja gotovo je uvijek odredište Zapad, a prije svega Njemačka, Austrija i Italija.
Prema Vašem mišljenju: je li koncept „hrvatskih zemalja“ u odnosu na Dalmaciju preslika „ruskog svijeta“ i „srpskog sveta“?
– Prošle godine sam napisala članak za najvažniji časopis na njemačkom jeziku za Jugoistočnu Europu, münchenski „Südosteuropa Mitteilungen“, pokazujući točno kako se koncept „hrvatske zemlje“ temelji na modelu „ruskog mira” (PUCCKIЙ MIP) i „srpskog sveta“ (српски свет). Neke identične ključne točke s obje strane su klijentistički politički sistem skrojen za glorificiranog populističkog vođu. Osim toga, kod „zhrvatskih zemalja“ i u oba “svijeta” uništene su sve neovisne institucije, poput pravosuđa. Mediji služe ideološkom i nacionalističkom naoružanju vlastitih građana, a ne informacijama. Tvrdi se kako se mora intervenirati bilo kod kuće ili kod susjeda kako bi se spasile vlastite manjine, kojima navodno prijeti “genocid”.
Iznad svega, nacionalistički koncepti „hrvatske zemlje“, „srpski svet” i „ruski mir” („ruski svijet“) imaju za cilj odvratiti pažnju od nesposobnosti političkih elita kako bi lokalnom stanovništvu donijeli čak i skromni prosperitet, ali i nezadovoljstvo stanovništva kanalizirati i preusmjeravati kroz nacionalističke vanjskopolitičke avanture kako političke elite ne bi odgovarale.
Kada govorimo o „hrvatskim zemljama“ i njezinoj istovjetnošću s „ruskim svijetom“ i „srpskim svetom“ moramo imati na umu kako primarno nacionalističke stranke ne moraju imati veze s tim modelom. Vi, npr. imate predsjednika države koji je bio predsjednik socijaldemokratske opcije, a neizravno zagovara „hrvatske zemlje“. S druge strane, imate nacionalističkog Albina Kurtija koji Republiku Kosovo brani od ideje „srpskog sveta“.
Kada se spomenuli predsjednika Milanovića čini se kako je blisko povezan s Kremljom, no tu su i neki drugi hrvatski političari koji naginju ‘jačim vezama s Istokom’. Kako je došlo do širenja proruskih stavova?
– Ruski utjecaj nije novost za područje Balkana. Uzmimo, naprimjer, prodaju kompletne hrvatske naftne industrije i njezine mreže benzinskih postaja mađarskom MOL-u, koji je dio ruskog Gasproma, po “smiješnoj cijeni”, što je kritizirao čak i tadašnji ministar privrede. “Rusko-hrvatski humanitarni centar”, osnovan prije 23 godina u trećem po veličini gradu u Republici Hrvatskoj - Rijeci, NATO je od početka kritizirao kao špijunsku bazu.
Optima telekom, danas je u 100-postotnom ruskom vlasništvu, sada kontrolira veliki dio hrvatskog telekomunikacijskog tržišta. U Dalmaciji su ruski oligarsi mogli kupiti velike dijelove obale – ponekad po potpuno prenapuhanim cijenama.
U Republici Hrvatskoj su ruske kompanije osvojile i veliki dio plinskog tržišta, a banke lojalne Kremlju „VTB bank“, „Sberbank“ i sl. imale su središnju ulogu u propalom prehrambenom divu Agrokor. Danas je jasno zašto je predsjednik Milanović zauzeo jasne ruske pozicije o ruskom agresorskom ratu protiv Ukrajine. U svakom slučaju, domaći politički protivnici već su ga opisali kao “rusku osobu”. Ruska državna propaganda požurila je pohvaliti Milanovićeve ekstremne pozicije.
Kult ličnosti koji okružuje ruskog predsjednika Vladimira Putina izaziva divljenje u svim zemljama u regiji. Kada Putin jaše bez majice u divljini ili se slika s tigrom, bilo da se pojavljuje kao strašni hokejaš, uspješan džudaš ili ronilac i pilot, tom jasnom mačo prizoru uvijek se dive mnogi građani Balkana. Putinov imidž kršćanski nastrojenog „zaštitnika obitelji“ koji vodi naciju u bolju budućnost i koji se suprotstavlja svim navodno „neprirodnim pojavama zapadnih društava“, poput homoseksualnosti, čini se dobro je prošao u masovnoj javnosti jugoistočne Europe.
S tim u vezi, napomenimo činjenicu kako se opskurne hrvatske udruge poput „Hod za život“, „“U ime obitelji“, „Viligare“, „Grozd“ i sl. financiraju ne samo iz Vatikana, već i iz Moskve. Takve se udruge također žele suprotstaviti svim navodno „neprirodnim pojavama zapadnih društava“, poput homoseksualnosti, te prema uzoru na Putina žele zabraniti „indoktrinaciju mladih homoseksualnošću i drugim devijantnim seksualnim ponašanjem“.
Je li stupanje Republike Hrvatske u NATO spasilo Dalmaciju od jačeg ruskog utjecaja?
– Kako će se razvijati ruski utjecaj u Dalmaciji još se ne može u potpunosti sagledati. Veliko je pitanje kako Dalmacija može steći bilo kakav utjecaj u eri nakon Milanovića i Plenkovića. U svakom slučaju, domaći politički odnos snaga još je nejasan. Stoga nije jasno kakvu će vlast dobiti brojno dalmatinsko stanovništvo. Ne zaboravimo kako je dalmatinski turizam dugi niz godina ovisan o ruskim turistima. Ruski investitori kupili su veliki broj hotela, apartmana i stanova u zemlji nad kojima vlasti nemaju nikakvu kontrolu.
Da su ruski planovi u Ukrajini, blitz invazija i sve što slijedi, uspjeli bi li Balkan bio naredno žarište? Neki poznavatelji situacije izdvajaju Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo kao moguće mete.
– Teoretski, Rusija bi mogla vojno intervenirati na Balkanu, gdje su nacionalne i regionalne tenzije najveće – u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Međutim, svaki će vojni strateg tu vjerojatnost smatrati iznimno malom. Logistika će Rusiji vjerojatno predstavljati nepremostive probleme za premještanje većih vojnih kapaciteta u ovu regiju. Zemljopisno, Rusija je jako daleko. Ipak, dva dana prije ruske invazije na Ukrajinu hrvatski ekstremno nacionalistički list „Hrvatski tjednik“ dao je nadu ljudima ovom formulacijom na naslovnoj stranici: “Britanci u neviđenoj panici: Putin šalje vojsku kako bi se Hrvatska i Herceg-Bosna ujedinile”.
Rusija svoje interese ostvaruje dugoročno. Politička osovina ide od Putina do njegovog obožavatelja, mađarskog premijera Viktora Orbána, predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Ovom trojcu pridružio se i bivši šef sjevernomakedonske vlade, Nikola Gruevski koji je prije nekoliko godina pobjegao iz svoje zemlje u Mađarsku. S tim prijateljima suosjeća i bivši premijer i sadašnji vođa slovenske opozicije Janez Janša. A tu je i već spomenuti predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović. No, nemojmo zaboraviti ni hrvatskog premijera, Andreja Plenkovića, a ni novoizabranog predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića…
Svi spomenuti političari slijede populistički i autokratski sustav vlasti i podržavaju jedni druge. Non-paper o novim granicama na Balkanu, pokrenut prije nekih četrnaest godina, bio je logična posljedica, a za neke od autora se mislilo kako su u Sloveniji i Mađarskoj. Predlagala je uspostavu novih država po etničkoj liniji, čiji bi veliki gubitnici bili Dalmatini i Bošnjaci, zato što je na njihov račun trebala biti stvorena “Velika Hrvatska”, “Velika Srbija” i “Velika Albanija”. Bošnjaci bi bili svedeni na mini državu, a Dalmatini potpuno istrijebljeni.
Koliko vaš Luxembourg, ali i Njemačka, EU, SAD griješe u Dalmaciji i prepuštaju određene segmente i određeno djelovanje Rusiji?
– Najveći problem politike prema Balkanu je to što takva politika ne postoji. Ne postoji srednjoročna strategija za Balkan, koju bi zajedno slijedile sve države EU i SAD. Previše je posebnih interesa i rivaliteta koji onemogućavaju učinkovito političko djelovanje. Britanci imaju drugačije ciljeve od Francuza i imaju drugačije ciljeve od Nijemaca, i tako dalje. Osim toga, ne postoji svijest o potrebi kao bi se došlo do trajnog i održivog političkog rješenja za balkanske države i regije, uključujući i Dalmaciju. Dakle, ljudi u zapadnim centrima moći su sretni kada je lokalna situacija mirna i ne pojavljuju se novi problemi.
Osim toga, takozvani stabilokrati preferirani su partneri Bruxellesa i Washingtona – od Orbána, preko Vučića i Milanovića od Janeza Janše, Gruevskog i Mila Đukanovića, od Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, da spomenemo samo neke. Samo se njima vjeruje kako će kritičnu situaciju trajno držati pod kontrolom. Zato Zapad zatvara oči kada ovi vrhunski političari nastavljaju marširati u smjeru putinovog tima autokracije. Bitno je da politička situacija u tim držžavama ostane mirna.
Taj nedostatak interesa Zapada završio je tek ruskom invazijom na Ukrajinu, jer je Putin opetovano citirao odcjepljenje Kosova od Srbije kao plan za svoj rat protiv Ukrajine. Kao što je Zapad omogućio Kosovarima odcjepljenje od Srbije, sada mora dopustiti ujedinjenje velikih dijelova Ukrajine s Rusijom. Kako bi se izborili s tim lažnim obrascima argumentacije, Pariz i Berlin su prošle godine počeli posredovati između Srbije i Kosova kako bi se konačno riješio desetljećima dug sukob. U međuvremenu je francusko-njemački plan postao plan EU-a, ali ne čini se ništa uspješnijim od svih dosadašnjih pokušaja. Zato što su dvije zavađene strane usmeno obećale normalizaciju odnosa. Međutim, praktična provedba ovih obećanja još je daleko. No, ipak, Europski parlament izglasao je u utorak liberalizaciju viznog režima s Kosovom.
To je razumljivo, jer kosovski problem kao trajno žarište političko je osiguranje života Vučića u Srbiji i premijera Kosova Albina Kurtija. I jedni i drugi mogu razočaranje i bijes sunarodnjaka zbog ekonomske i socijalne situacije svojih država usmjeriti na susjede u bilo kojem trenutku. Na taj se način opasno nezadovoljstvo kanalizira i koristi kao populistički instrument – ventil za otpuštanje tlaka iz kotla iznutra. Međutim, EU i SAD se i dalje oslanjaju na Vučića i Kurtija, jer samo oni kao vladari imaju povjerenje da će u konačnici prihvatiti i provesti kompromise.
Kakve to veze ima ili može imati s Dalmacijom?
– Često se govori kako je proces disolucije balkanskih država završen. No, imamo mnoga buduća krizna žarišta od Vojvodine, preko Sandžaka do Dalmacije. Sve su ove tri regije protivno međunarodnom pravu i protivno volji svojih stanovnika uvučene prvo u Kraljevinu SHS, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju da bi se poslije uvukle, također protivno volji svojih stanovnika u druge državne zajednice. Za Dalmaciju tu vrijedi ulazak u Banovinu Hrvatsku i poslijeratnu Jugoslaviju.
Kao što sam već rekla, SAD i EU žele političku stabilnost na terenu. Stoga Dalmacija mora na pametan način riješiti svoj status. Problem je u tome što je Dalmacija danas podijeljena između Bosne i Hercegovine, Crne Gore te Republike Hrvatske. No, tu je još jedan problem: demografska promjena koja se dogodila za vrijeme i nakon ratova ’90. Da je ostala ista struktura stanovništva, Dalmacija bi imala veliku priliku za realizaciju svojih zahtjeva – ovako Dalmacija nema tu mogućnost. No, šanse ipak postoje. Ljudi u Dalmaciji trebaju shvatiti kako se moraju udružiti i zajednički raditi na realizaciji svojih ideja. Kada se sami udružite možete zatražiti pomoć stranih institucija koje bi vam pomogle pri tome.
Da Zapad vidi Dalmaciju, Vojvodinu i Sandžak kao regije s određenim vidom samostalnosti i suvereniteta dokaz je i to što je Međunarodna telekomunikacijska unija zadržala tri pozivna broja i rasporedila ih za ove tri regije. Isto tako, SAD i EU znaju kako Dalmacija ima svako pravo na autoniju, ali se ne želi miješati u unutrašnje stvari RH, BiH i Crne Gore po ovom pitanju dok ne dođe jasan zahtjev za tim.
Comments