Piše: Sylvain Šverko
U travnju se nije birala vlast, jer je ona bila već de facto izabrana. U travnju se radilo o interpretaciji novije povijesti. O tome hoće li se Dalmacija i dalje nastaviti nemilosrdno zlostavljati ili nešto manje.
Što je to paranormalan fenomen? Nije to nešto izmišljeno, nego ono što postoji, ali znanost za to još nema pravo objašnjenje, pa se ljudima sklonijim sujevjerju čini kako u tome mora biti nečega natprirodnog. I običan grom je bio čovjeku paranormalan fenomen. Opisivali su ga kao ljutnju bogova, ili šta već dok nije uspio shvatiti kako nastaje grom. Danas se raznim tehnološkim čudima, ono što ljudi zovu chemtrailsima, može stvoriti kiša. Do prije samo 100ak godina, ljudi su mislili kako kišu donosi bog ili boginja kiše.
Nije ni u politici bitno drugačije. Pogledajte, recimo, pojavu zvanu Dalmatinski demokratski forum ili kako ih patološki zlobni nacisti zovu: autonomaši. Prema autoritativnom mišljenju naših političkih i analitičkih bogova i boginja, DDF ne bi smio postojati, a ako već postoji, ne bi trebao proizvoditi nikakav efekt. Pa ipak, to ne samo što je nastalo, sada već davne 2008. nego eno ga – nakon brojnih podmićivanja nogu, patoloških laži, rušenja profila, premlaćivanja… eno ih još uvijek rade bolje od mnogih ozbiljnih igrača. Radi se o tome kako ovaj neobjašnjivi fenomen ima dobar, čak respektabilan broj stvarnih, fizički postojećih ljudi, a ne internetskih „botova“ te facebook i twitterskih laprdala.
Jesmo li time bliže razjašnjenju fenomena? Naprotiv! Stvar je još misterioznija: jasno nam je kako DDF ima simpatizere, ali i dalje ne vidimo članove i buduće birače. Znanosti je donekle jasno koja to struktura unutar društva otprilike glasa za HDZ, SDP, DP, Most, Centar, Oreškoviću… za antieuropsku ekstremnu desnicu, pa možda čak i za ostatke ostataka HSP-a. Ali, to to ne želi postati član najbolje i najkvalitetnije regionalne, prodalmatinske opcije u državi, e to je nepoznanica. Kompletna nepoznanica, sudeći bar po gotovo nepostojećim produktima domaće analitičke pameti na tu temu. Njima to uvijek prolazi ispod radara.
Kako držim kako je dužnost svakog prosvjećenog čovjeka pomoći znanosti, makar i u okviru svojih mogućnosti, evo i mog skromnog doprinosa. Čini mi se kako sam u materiju ponešto involviran, makar iz jednog prostog razloga: i ja sam na izborima koji su se održali u travnju želio zaokružiti listu koju predvodi Vedran Bralić. Štoviše, učinio bih to laka srca i mirne savjesti. Pa, kako kažem, možda će znanosti biti od koristi kako bi napokon upoznao jednog outovanog birača DDF-a, i čuti njegove razloge? Ne pretendiram na to kako oni nužno objašnjavaju razloge i motive drugih, ali nekako je teško vjerovati kako baš nemaju nikakve veze s njima.
E sad, bilo bi nepošteno šutke prijeći preko jedne važne činjenice: čin mogućeg, potencijalnog glasanja za DDF, jedinu istinsku prodalmatsku inicijativu koja tek treba postati politička stranka, u ovom kontekstu, bio bi istovremeno čin neglasanja za novu Dalmatinsku akciju, koja je od originalne ukrala samo ime i ništa više. Isto tako, glasanje za DDF nije glas za HDZ, SDP, DP, Most, Centar, SSiP, Fokus i sve ostale kojima je samo stalo do uništavanja Dalmacije i ni do čega drugoga. I toga bih također bio veoma svjestan kada bih ubacivao listić u onu bijelu kutiju.
Pitanje je: zašto?
Najprije moramo vidjeti što su uopće bili izbori od 17. travnja? U „normalnim“ situacijama, na izborima se odlučuje tko će vršiti vlast, a njihov je ishod u manjoj ili većoj mjeri neizvjestan. Ništa od toga sada nije bio slučaj: bilo je unaprijed sasvim jasno tko dobiva tj. zadržava tj. uvećava vlast, i bilo je prilično jasno kako će mu ta vlast biti „totalna“, odnosno, kako će sam imati natpolovičnu većinu. Do toga je, eto, dovela posvemašnja dekadencija politike i političkog života, što je glavno obilježje postdemokratske Republike Hrvatske, one u kojoj autoritarni vladar glavinja okolo malo proklinjući tihim mrmorom, malo hapseći teškom i simpatično nepreciznom rukom, a mase ga baš zato obožavaju – mada nisu manje gladne nego ranije, naprotiv.
Ovaj izostanak neizvjesnosti izbora 2024. bitno ih razlikuje od onih iz 2020., 2016., 2015., 2011… Tada smo imali u ponudi dva više-manje ravnopravna bloka, onaj oko HDZ-a, plus ostatak prohrvatskih snaga, kontra bloku oko SDP-a uz dodatak proeuropskih snaga; te, dakako, HNS, HSLS i okolinu, darovite klijenteliste koji će se opredijeliti za jačeg. Smatrao sam tada kako je veoma bitno podržati Bralića i DDF ne zato što su zlatni i što su blagoslov, nego zato što su bili jedina izgledna alternativa HDZ-ovom patološkom zlu. Ovo u što se Republika Hrvatska u međuvremenu pretvorila, to jest u što će se tek pretvoriti, a što sam, još mnogo prije onih izbora, nazvao „orbanizacijskom putinizacijom“ države i društva. Prevedeno: u nacističku državu.
DDF je osnovan kao inicijativa 2008., brzo su skupili 13 000 članova. Kada su se trebali pretvoriti iz inicijative u političku stranku, srušeni su im svi profili na društvenim mrežama ciljanom akcijom iz Gundulićeve 26a. Društvo se raspalo u strahu, a DDF se nikako nije uspio ponovo sastati i osnovati političku stranku. Bitan čimbenik u svim tim događajima (ma koliko to oni, iz krajnje nejasnih motiva, uporno događali) bili su oni koji su zastupali politiku odricanja od Dalmacije i svega dalmatskog i dalmatinskog. Radi se o onima koji su govorili kako Dalmacija ne postoji i nikada nije ni postojala već se radi o Južnoj Hrvatskoj, radi se o onima koji sebe zovu Dalmatincima, a koji malim prstom neće maknut za interese Dalmacije. Isto tako, krivi su i oni koji već godinama govore kako svi su isti i kako nemaju za koga glasati, a pogotovo je besmisleno osnivati i glasati za prodalmatinsku političku opciju. Takvi su govorili kako se DDF nikada neće osnovati i doći na vlast, jer je i crni vrag bolji od njih. Pa sad, ne znam kako se zove Ovo što je na vlasti u Dalmaciji. Ne tvrdim kako se radi o vragu, ali o patološkom zlu se da razmišljati, iako držim kako je nekako simptomatično što ga mnogi drže za palog anđela.
Godinama poslije, upravo su me najutjecajniji od tih istih antidalmatinski nastrojenih gadova pokušali uvjeriti kako je od bitne važnosti izaći na izbore i učiniti listić nevažnim jer na njemu nema dalmatinske političke opcije. Zašto? Ne bi da su ostali u DDF-u i radili za interese Dalmacije osujetili autoritarnu i populističku vladavinu u nastajanju. Ako ništa drugo bar suzili manevarski prostor. Međutim, što? Ta je vladavina omogućena upravo prethodnom politikom neulaskom u DDF. Tada je bilo važno spriječiti tu agendu, tada se to moglo i trebalo, ali naše moralne perjanice imale su drugačiju agendu. Sada, kada je DDF potpuno slab i više ne odlučuje o tome tko će biti na vlasti ni kakva će ta vlast biti, najednom je strašno važno ne izići na izbore jer na njima nema prodalmatinske opcije. E pa, znate što, ne palim se ja na dugme, ovisno od trenutnog stanja i raspoloženja pola tuceta moralnih vertikala!
Znači li to kako sada iz inata nisam htio glasati za bilo koga drugog pošto nema DDF-a na listiću, ili bar zato kako bi udovoljim nekoj svojoj netrpeljivosti prema nekom Marku ili Janku? Taman posla! Onda bih i sam patio od nakaradnog mentaliteta koji ne zna što želi ni kako to što želi – želi. Ovo mora biti jasno: unatoč svemu što sam rekao i što ću reći do kraja ovog teksta, glasao bih objeručke za DDF da je ta inicijativa organizirana kao stranka, pa makar im to bio jedini glas. Jer jedino DDF može poslužiti u svrgavanju aktualne vlasti, tj. populističkog autoritarizma u nastajanju. Međutim, glas za DDF tome nebi mogao poslužiti sada, jer ta inicijativa nije stranka, već inicijativa.
Što je DDF danas?
DDF je i dalje jedina i najbolja prodalmatinska opcija koja postoji. Kada su 2013. po prvi put srušeni profili, struktura koja je na njemu napravila pozamašne karijere trenutno ga se odrekla i proglasila ga krivcem za sve, te se makla od DDF-a časteći ga besmislenim titulama… U tome je bilo nečega zaista nepoštenog, ali dobro, u politici nema mnogo obazrivosti. Veći je problem što poštena struktura upravnog odbora inicijative nije dobila kompetentnog nasljednika, nego osobu politički krajnje nenadarenu i neartikuliranu, i sasvim neuvjerljivu za onu publiku kojoj se DDDF prevenstveno obraćao, a to su ipak obrazovaniji slojevi dalmatinskog društva. Na to sam dobronamjerno ukazivao mnogo puta, i sve što sam dobio kao odgovor je kako ja, eto, imam nešto protiv Juretića. Ma kako da ne, evo duguje mi sto eura, nikako da mi vrati…
Pristajem na to kako sam cijelo vrijeme ja krivac za situaciju u DDF-u, ali je zanimljivo kako se DDF pod Juretićem cijelo vrijeme strmoglavljivao, a kako je taj slobodni pad dobio vrhunac dok na čelo inicijative 2016. nije došao Vedran Bralić. Neovisna agencija CCO je 2021. izmjerila popularnost DDF-a. Bilo je to malih 6%. 2022. popularnost DDF-a poplela se na 15%. U jesen 2023. DDF je narastao na 21%. Što je impresivno. Uz dobar PR i više kolektivnog rada, DDF bi bio druga politička opcija u Dalmaciji. Na svome vrhuncu, Dalmatinske akcija je imala 18% podrške. DDF s Bralićem nije samo maketa, a na toj listi još jedino IDS od regionalaca ima svoje birače.
Sada Mudraci kažu: ali, da iziđe na izbore pitanje bi li Bralić i DDF prešao preko izbornog praga! Možda i ne bi, pa šta? DDF je ponovno postala ozbiljna organizacija. Ta je inicijativa ponovno postala politički suvisla, jer da nije, dogodilo joj bi se ono što se dogodilo mnogima. Zapamtite kako su Bralića dva puta brutalno pretukli i ovaj čovjek još uvijek ima snage boriti se uz svu nepravdu koja mu se dogodila.
Šta nam ovo govori?
Nipošto nisam jedini koji je osjetio cikursku prevaru u mantranju kako je jedina prava adresa kod nekih drugih, a sve drugo je ne-znam-ti-što, svakako nešto „neautentično“. E, odatle svi ti glasovi koje naša politička, medijska i analitička elita „fetivih Dalmatinaca“, koji su prije samo 30ak-40ak godina stigla iz Zagore nikako ne može objasniti, nego joj djeluju „paranormalno“, „sporadično“ i „neuvjerljivo“.
Ovdje treba razumjeti još nekoliko bitnosti, tj. ispraznih mistifikacija koje nam se refrenski ponavljaju i utuvljuju u glavu u nadi kako će tako postati činjenice.
Primjer 1: Juretić je divljački sataniziran, i zato je rezultat ovakav. Što tu nije točno? Sve je točno, ali je mnogo manje bitno nego li se prikazuje. Evo, na primer, ja sam samo mali dio te satanizacije Juretića konzumirao. Zašto? Samo zato što ne čitam gluposti po društvenim mrežama. OK, moja stvar, ali znate što: gro onih koji spadaju u potencijalne demokratske birače također ne određuje svoje vrijednosne kriterije prema društvenim mrežama! Na drugoj strani, nije li Bralić cijelo vrijeme bio i te kako sataniziran, i to ponajviše po medijima u rukama HDZ-a koji su za njegove potencijalne biraće relevantniji? Prvo je sataniziran zbog činjenja i nečinjenja, potom zbog izdaje i na kraju dva puta ubili boga u njemu…
Primjer 2: Pokvareni nezahvalnik Bralić preuzeo je vodstvo inicijative. Svatko ima pravo voditi organizaciju ako je izabran na tu funkciju. Bralić nije imao prejakih razloga za bezuvjetnu lojalnost strukturi koja ga je uvaljala u blato, a potom počela graditi novi politički identitet na paktiranju s onima koji su slasno i strasno doprinijeli nasilnoj pljački Dalmacije. Juretić pompozno ulazi u deal s nacosima i prvacima antidalmatinske agende, a Bralić je to kao trebao blagosloviti… U toj je situaciji ljudski i politički razumljivo je preuzeti vlast u inicijativi.
Primjer 3: Ovo više nije pravi DDF, Bralić više nije ništa, ispušena lula, potrošeni faktor. OK, ali ako je tako, čemu kukanje kako zli Bralić cijepa inicijativu? Ako je stvarno to što kažu za njega, onda ne može da je cijepa jer nema s čim – štoviše, Juretić i društvo opetovano tvrde kako je DDF jači bez njega! Snaći će se on već u HDZ-u, Mostu, Centru…
Primjer 4: Mnogo bolji rezultati DDF-a u Splitu pokazuju kako nije problem u Juretiću. Naprotiv, oni pokazuju kako je baš problem u Juretiću, odnosno u njegovom pogrešnom pozicioniranju: on je u svijesti ljudi i dalje samo inženjer brodogradnje, a nipošto koordinator DDF-a i prodalmatinski politički faktor! Naprosto, čovjek nema format za to, i buásta! I to sam govorio na vrijeme, cijelo ovo vrijeme!
Primer 5: DDF nije jedina prava opozicija, svi ostali govore protiv njega, a ne protiv HDZ-a. Juretićeva kritika vlasti bila je glasna, ali zakašnjela i slabo artikulirana i otud ne mnogo relevantna; na drugoj strani, nije bilo interviewa u kojem Juretić & Co. nisu opširno i otrovno govorili o Braliću, i o tome kako je DDF sada bez Juretića mnogo ljepši i stariji. Je li itko povjerovao u to? Nije. Fake is fake, čak i kad iza njega, iz svojih ne baš impresionirajućih razloga, stanu naše Moralne Vertikale.
Na koncu, moram biti sasvim osoban. Što se dan izbora više bližio, to mi je bilo jasnije kako ne mogu glasati ni za koga pod ovim uvjetima, i da će moj glas nužno otići DDF-u. Ali zašto kada DDF-a nije bilo kao kandidata na izborima? Kemijskom sam napisao DDF i zaokružio, jer znam kako bi ova inicijativa moj glas upotrijebila na najbolji mogući način.
Znate, 17. travnja nije se birala vlast, jer je ona već bila de facto izabrana. Zato su izbori za mene bili više svojevrsni statemant, rasprava o interpretaciji novije povijesti. Glas za DDF bilo bi jedino ispravno. Ja ne mogu glasati za nešto u šta ne vjerujem da je ispravno. Dakle, glasao sam za nepostojeći DDF kao za otpor jednoj interpretaciji koju smatram duboko pogrešnom, i pri tome nimalo nedužnom za katastrofu famozne „građanske Dalmacije“. Ali, što sad činiti?
Primjer 6: Jednog dana kada se DDF iz inicijative pretoči u političku stranku, glas za DDF je glas za HDZ. Ergo, tada sam i ja glasao za HDZ. Netočno! „Za HDZ“ ili „protiv HDZ-a“ glasalo se 2000. i 2011., i ja sam tada glasao „protiv HDZ-a“, a ovi geniji su glasali „za“. Sada HDZ, nažalost, nije bio na tapetu, i on će vladati ovom zemljom sasvim neovisno od toga hoće li Bralić u tome biti fikus ili ne. A siguran sam kako neće.
E, zato se neću pokajati što sam glasao ovako čak ni ako veseli DDF to ni ne primijeti. Ali, otkad je mučnina zbog ponašanja nekog statiste toliko važna? Šta je to prema mučnini zbog glavne uloge?
Commentaires