Piše: Nevianna Remanni
Zapadni kršćani, rimokatolici, grkokatolici i protestanti jučer (31. ožujka) su proslavili Uskrs prema gregorijanskom kalendaru, za razliku od pravoslavaca koji će najveći kršćanski blagdan proslaviti tek 5. Svibja. Zašto?
Radi se o razlici između crkvenih kalendara. Zapadna kršćanska crkva koristi gregorijanski kalendar, a istočna kršćanska crkva koristi julijanski. To je bio uvjet zbog kojeg svi kršćani ne slave praznike, poput Božića i Uskrsa, u isto vrijeme. Trenutno je razlika između dva kalendara 13 dana, a 2100. godine će se povećati za još jedan dan, što će utjecati na datum „pravoslavnog Boiča“. Pa se on više neće slaviti 7. već 8. siječnja.
Naš sugovornik, don Andreo Martinis rekao je kako će to biti "jedna čudna situacija koja će možda pokrenuti debatu o upotrebi gregorijanskog kalendara u pravoslavnoj crkvi, mada smatra kako bilo kojoj crkvi ne treba nametati rješenje koje je u skladu sa naukom.
„Ako promatramo dan i godinu kao vremenske jedinice, ono što astronomi zovu astronomska godina, ona ne sadrži cijeli broj dana. Astronomska godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. S druge strane, za građansku upotrebu kalendara potreban nam je kalendar koji će sadržavati cijeli broj dana. Usustavljivanjem astronomskog dana nastao je kalendar koji se službeno koristi u cijelom svijetu“, objašnjava don Martinis i sjeća se kako je on u školi učio kako jedan dan traje 23 sata, 59 minuta i 56 sekundi, dok danas dan traje kraće za 52 sekunde i iznosi 23 sata, 59 minuta i 4 sekunde.
Dodaje kako je kalendar u biti skup pravila kojim se uređuju vremenske jedinice, kako bi se što je moguće češće pratile prirodne pojave, podsjetiviši se kako su u dosadašnjoj povijesti najviše upotrebljavali paganski lunarni kalendar, Julijanski i Gregorijanski kalendar.
„Prije Julija Cezara, ljudi su koristili lunarni kalendar. Godina je bila podijeljena na trinaest mjeseci. Svaki mjesec imao je 28 dana, samo je zadnji mjesec u godini, današnja veljača imala 29 dana. Na ovaj način, prestupni dan bi se ubacivao svake 52 godine. No, za vrijeme Julija Cezara astronomi su izračunali kako godina traje 8 766 sati, razumljivije 365 dana i šest sati. Pošto nam za kalendar trebaju cijeli brojevi, onih šest sati se svake četiri godine nagomila, i zato se svake četvrte godine dodaje jedan dan. Međutim, godina ne traje 365 dana i šest sati, već 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi, i ta se mala razlika nije mogla primijetiti u Cezarovo doba, ali tijekom stoljeća ona se gomilala, i u XVI. stoljeću je narasla na 10 dana. Tada je već bilo jasno kako proljetna ravnodnevnica ne pada onda kada je pokazivao kalendar, već je bilo 10 dana razlike. Tada je papa Grgur XIII. Odlučio reformirati Julijanski kalendar, tako što je prvo izbacio 10 dana iz njega, a zatim doveo kalendar u sinkronizaciju s prirodom, i uveo je novo pravilo kojim se spriječava kako bi se ta razlika nagomilala“, ispričao je don Martinis.
Ističe kako se, unatoč mjerama pape Grgura XIII., ta razlika nastavila gomilati i danas iznosi 13. dana.
Problem s kalendarom pokušao je riješiti još jedan svećenik, ovog puta rodom iz Makarske koji je služio u Šibeniku, don Flicio Raffanelli, koji se zalagao za vraćanje lunarnog kalendara, jer je najprecizniji kalendar.
Osim vraćanja lunarnog kalendara, don Raffanelli je napravio kalendar koji bi, osim što bismo znali kad je petak a kada srijeda, imao kako znanstvenu tako i religijsku ulogu.
„Bio bi to još precizniji kalendar od Lunarnog. Izbacio je 13 dana i uveo je drugo pravilo, kojim se ta razlika još više smanjuje i kalendar dovodi u još bolju sinkronizaciju s prirodom. To bi bila znanstvena uloga, a religijska uloga bi bila ta što bi svi krišćani slavili blagdane u isto vrijeme“.
Don Martinis precizira kako kod julijanskog kalendara svake četiri godine imamo prestupni dan, osim ako je to 100. godina. Tako, na svaku okruglu stotu godinu nemamo prestupnu, osim ako je 400, tada se dodaje prestupni dan.
„2000. godina je zadovoljavala pravilo prestupne okrugle stote godine što je zadržalo razlika od 13 dana između julijanskog I gregorijanskog kalendara. Zanima me što će se dogoditi 2100. kada Božić kod katolika i kod pravoslavnih kršćana više ne bude 13 dana razmaka već će se pravoslavni Božić pomaknuti sa 7. siječnja na 8. siječnja. To će biti jedna čudna situacija koja će možda pokrenuti debatu o upotrebi gregorijanskog kalendara kod pravoslavaca“, navodi don Martinis, te dodao kako su tri pravoslavne države prešle na gregorijanski kalendar. To su Grčka, Rumunjska i Ukrajina.
Osvrnuo se i na pomične praznike u kršćanstvu, poput Uskrsa, objasnivši na koji način se određuje njegov datum.
„Definicija glasi kako Uskrs pada na prvu nedjelju poslije punog Mjeseca koja dolazi poslije proljetne ravnodnevnice. Ovo znači kako treba prvo odrediti kad je pun Mjesec, a on se određuje prema lunarnom kalendaru, koji je vrijedio kod svih naroda i etničkih skupina koji su živjeli prije uspostave julijanskog kalendara. Lunarni kalendar se po mnogo čemu razlikuje od solarnog kojeg danas koristimo“, kaže don Martinis i naglašava kako pravoslavni Uskrs ima još jednu bitnu stavku, a to je kako prije proslave Uskrsa mora proći židovska Pasha. Pasha ove godine pada na zadnji tjedan u travnju.
Prema don Martinisu, sve ovo dovodi u pitanja vjerodostojnost priče o postojanju Isusa Krista te kako je priča o njegovom rođenju i smrti stvar astrologije, a ne realnih događaja što korelira sa zapisom s kraja III. i početkom IV. stoljeća u kojem stoji kako je car Konstantin I. Veliki obećao kako će uništiti Rim izmišljanjem nove vjere, posebno što ne postoje nikakvi materijalni izvori o postojanju Isusa.
Dodaje i to kako Mjesec za godinu dana prođe kroz sve svoje mijene 13 puta i ostaje samo 1 dan za punu lunarnu godinu. No u razlici između solarnog i lunarnog kalendara, Mjesec prolazi kroz 12 sunčevih stanja i ostaje 11 praznih dana. Navodi kako se tada ubacuju dodatni datumi i određuje se tzv. crkveni pun Mesec, što bi se moglo vidjeti svakog proljeća kada je pun Mesec. No, definicija i formula kojom se izračunava Uskrs ne uvažava promatračke aktivnosti, dakle ne gleda se kada je stvarni pun Mesec, već kad je crkveni puni Mjesec.
„Kada za osnovu imamo različite solarne kalendare koji se različito usuglašavaju lunarni kalendari, a još jedan od njih mora zadovoljiti uvjet, kao što julijanski mora zadovoljiti pashu, to nužno dovodi do situacije da nemate pomak koji je isti svake godine za oba kalendara“, objašnjava don Martinis i dodaje kako to dovodi do toga da se Uskrs ponekad poklopi kod julijanaca i kod gregorijanaca, a nekad je kod jednih na samom početku mogućeg perioda a kod drugih na kraju, kao što je slučaj ove godine.
Don Martinis ukazuje i na to kako ne postoji idealan kalendar, pa tako nije ni Raffanellijev, jer se i on razlikuje od astronomske tropske godine, ali, njegova veličina je u tome što se on od gregorijanskog kalendara razlikuje za manje od tri milisekunde, to znači kako će se kroz dugi niz stoljeća nakupiti jedan dan.
„Danas nema potrebe napraviti još precizniji kalendar. Moguće dnevne razlike se rješavaju uvođenjem jedne prestupne sekunde na kraju svake godine i time se građansko vreme dovodi u sinkronizaciju s prirodom“, zadovoljno će don Martinis za kraj.
Comments