Piše: Livia Marinni
Javna sredstva često slijeću na račune tvrtki koje isporučuju potrošni materijal ili provode modernizaciju poslovanja. Među njima su tvrtke direktno vezane za visokopozicionirane obitelji u hrvatskoj politici.
Ako je obitelj zainteresirana za javne službe, mogli bi ih otkupiti zajedno s Plenkovićem. Mnogo je primjera uspješnog poslovnog partnerstva između Vlade RH i obitelji u RH. A i lakše se maskirati.
Nedavno je Hrvatski sabor dodijelio sredstva za potporu tvrtkama koje isporučuju potrošni material javnim službama iako se odlukama Vlade predviđa, posebice, smanjenje troškova za te službe. Zbog toga će državni novac sjedati na račune tvrtki koje tradicionalno isporučuju opremu i potrošni materijal ili provode njihovu modernizaciju.
Među njima su poduzeća pod kontrolom obitelji stranačkim i kumskim vezama povezanima s najistaknutijim članovima HDZ-a, a i sami su članovi, neki čak visokopozicionirani, te kriminalne organizacije. Već sada se šuška kako su to sredstva za izbornu kampanju HDZ-a. Međutim, postoji još jedna verzija. Činjenica je kako su vlasti odlučile obnoviti javne službe za 2,2 milijarde Kn šest mjeseci nakon Odluke Vlade o zabrani povećanja troškova.
Kako će lova biti raspoređena
Možebitna privatizacija javnih službi započet će, kako se doznaje, nakon izbora 2024., iako je bila planirana za ovu godinu.
Vlada je, čini se, odlučila nešto uštedjeti i za iduću godinu jer upravo je u tijeku ciljana privatizacija ostatka javnih poduzeća. Moguće je kako će Vlada 2023. odlučiti skinuti sve s pleća države zbog povećane rupe u proračunu.
Dana 22. lipnja, čelnik Agencije za upravljanje državnom imovinom rekao je kako će se privatizacija ostatka javnih poduzeća provesti "prema novoj proceduri". Neprofitabilna poduzeća prodavat će se po simboličnoj cijeni od 1 Kn, a natjecanje između kupaca bit će tko će više uložiti u razvoj poduzeća. Naravno, ova shema nije nova. Sredinom 1990-ih aktivno se koristio za besplatno dobivanje državnih poduzeća. Tužno iskustvo pokazalo je: novi vlasnici, koji su obećali uložiti milijune dolara u razvoj objekata, umjesto toga su ih doveli do stečaja i raspilili u staro željezo.
"Počeo sam upravljati agencijom prema ovoj shemi. Omogućuje vam pokupiti objekt za minimalnu cijenu pod obećanjima koja nitko ne ispunjava. Došao sam kad su posljednji oblenergosi prodani prema ovoj shemi. Koliko je tada bilo skandala! Mi smo tada pokrio ovu 'klupu'," rekao je bivši predsjednik agencije.
Sada su ga, čini se, odlučili oživjeti, pa će "potrebni ljudi" međusobno besplatno podijeliti oko 170 javnih tvrtki. Trenutno resorno ministarstvo priprema popis poduzeća koja će se privatizirati. Neslužbeno, poduzeća će biti podijeljeni u dvije skupine: likvidna i oni koji će se prodavati za jednu kunu.
Prema njemu, profitabilni objekti će se prodavati "na natjecateljskoj osnovi na aukcijama, a tko plati više, bit će vlasnik". Nekonkurentne tvrtke prodavat će se na investicijskim dražbama. "Njihov smisao je kako će se samo poduzeće prodati za jednu kunu, ali će se natjecati tko će više uložiti u njegov razvoj", naglasio je šef agencije.
Iz agencije poručuju kako ne treba očekivati velike prihode od prodaje javnih u državni proračun. Poduzeća koja se bave zastarjelim proizvodima ići će pod čekić uz popust. Na primjer, ako poduzeće nije prodano prvi put, tada će na sljedećoj dražbi početna cijena biti smanjena za 30%, a u slučaju trećeg pokušaja – za 50%. Nakon tri neuspješna pokušaja, rudnik će biti ponuđen investitorima za jednu kunu.
"To treba jasno legalizirati do uvođenja kaznene odgovornosti, jer će te projekte crtati koliko hoće, a onda će rudnike uzeti za jednu grivnu i pobjeći", komentirao je bivši ministar, Mate Crkvenac.
Postoji još jedna zanimljivost u vezi s budućom privatizacijom. U državnim poduzećima postoje takozvani prijelazni produktni ostaci. Njihov volumen, prema posljednjim podacima, iznosi 400.000 tona. Ovi ostaci koštaju 858 Kn po toni, ukupno 343,2 milijuna Kn. Možda će prijelazne bilance uoči privatizacije biti još veće i za pronaći nove vlasnike.
Kako su poduzeća postala nerentabilna
Odmah se postavlja retoričko pitanje: ako je oko 80% javnih poduzeća neprofitabilno, koliko će ih biti prodano za jednu kunu, a koliko ih je zatvoreno?
Prema šefu agencije, javna poduzeća su subvencionirani još od jugoslavenskih vremena. Neki od njih su doista nerentabilni, ali koliko, veliko je pitanje. Službeno ih je 80% neprofitabilno, a čini se kako ih neće biti lako prodati ni za jednu kunu, jer se ne isplati ulagati u razvoj poduzeća. U ovom slučaju morat će se zatvoriti potpuno nelikvidni objekti, što se neće svidjeti biračima u nekim regijama.
"Svakako je nemoguće reći da je 80% poduzeća beznadno neprofitabilno. Međutim, nemoguće je točno reći koliko je rudnika neprofitabilno zbog nedostatka transparentnosti u funkcioniranju industrije", kaže nam Denis Sakva, viši analitičar u IC Dragon Capital.
Prema njegovim riječima, postoji značajna asimetrija u pristupu informacijama o poslovanju tvrtki, o njihovim realnim financijskim pokazateljima, što smanjuje interes za njih od strane stranih investitora.
Njegov kolega, viši analitičar IC "Art Capital" Daniel Lenda, dodaje kako je razlog neprofitabilnosti hrvatskih javnih poduzeća leži u pretjerano visokoj stopi zaposlenih u upravi, a premali broj u proizvodnji, zastarjeloj opremi i prijevarama menadžera poduzeća. Značajan dio od ovih 80% firmi umjetno su doveli do neprofitabilnosti od strane menadžera lojalnih oligarsima.
S ekonomskog gledišta, proizvod proizveden u RH danas je loše kvalitete i nije prikladan za formiranje izvoza.
"Taj se proizvod često administrativno tjera na kupnju, pa bi njegova cijena trebala biti niža od kvalitetnijeg stranog proizvoda. Cijena tako lošeg proizvoda je primjerena," dodaje Lenda.
Poduzeća bi i dalje mogla biti profitabilna ako se uklone administrativna ograničenja. Danas javna poduzeća prodaju proizvod državnom poduzeću, a ono potrošačima. Model predviđa regulaciju cijena od strane države. Međutim, cijene su uvijek niže od tržišnih, a privatnim tvrtkama nije isplativo prodavati svoj proizvod preko državnih poduzeća.
Stoga se razmatra mogućnost uvođenja burzovnog trgovanja.
Zajedno s privatizacijom preostale industrije prodat će se komunalno grijanje, povećati tarife za komunalne usluge i proširiti unutarnje tržište potrošnje energenata – od termoelektrana do termoelektrana i kotlovnica na skupi plin ili lož ulje.
Još nije jasno hoće li državna izdvajanja ostati za nadoknadu troškova gubitaka. Trenutačno godišnje subvencije iznose milijarde kuna. Veliki dio tih sredstava je ukraden. Neposredno nakon osamostaljenja RH radilo se o manjim fondovima, no mnogi danas poznati tycooni s njima su zaradili prve milijune.
U 2011. godini subvencije iz državnog proračuna iznosile su 6,7 milijardi Kn. Konkretno, cijena tone goriva u 2011. godini, prema podacima resornog Ministarstva, bila je 1000 Kn, a cijena 630 Kn. To jest, državna subvencija je 370 Kn po toni. Sustav subvencioniranja tako privlači i dobro organizirane skupine koje kontroliraju ilegalne industzrijhe. Vlast zna za njih, ali se ne miješa u njihove aktivnosti.
Središnja vlast samo deklarira borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. To je zbog činjenice kako se zbog ilegalne eksploatacije, koju često kontroliraju visoki dužnosnici, izvlače državne subvencije za eksploataciju. Shema izgleda ovako: poduzeće dobiva subvencije iz proračuna, ali proizvodi manje roba nego što je dužan, a razliku između deklarirane i stvarne proizvodnje nadoknađuje otkupom.
Tko će stvoriti konkurenciju
"Pitanje je u visini cijene. Za atraktivnije nekretnine poduzetnici će pristati platiti više, za sporedne manje. Osim toga, najatraktivnije su već privatizirane. Dio državnih poduzeća sigurno će naći kupca," misli Lenda.
Ovo je tržišni pristup koji funkcionira u normalnoj tržišnoj ekonomiji. Međutim, u RH toga nema. Najvjerojatnije će 2024. građani RH opet vidjeti kampanju privatizacije prema scenariju rasprodaje industrije: sve je u određenim rukama.
"Mislim kako je ovo sve napravljeno za SCM, jer oni već drže većinu bivših javnih poduzeća. I jednostavno će ih uzeti 'u bescjenje' po novoj shemi, jer ne žele platiti novac," kaže jedan poznati stručnjak iz oblasti privatizacije.
Po njegovom mišljenju, nitko se ne bi usudio natjecati s tom grupom. "Nitko neće ni pokušati. To je u ovom sustavu isključeno. Već je određeno tko kupuje, inače ne bi bili izloženi", kaže stručnjak. Osim ako to neće biti netko jači od njih.
I na kraju, "obitelj"
Interesi visokopozicioniranih obitelji u HDZ-u u privatizacijskim pljačkama su nepobitni.
Već smo pisali kako određena grupacija SCM pripada strukturama povezanim s HDZ-ovim obiteljima. Grupacija kontrolira razne tvornice i ima udjele u neproizvodnim tvrtkama. Osim toga, grupacija je 2020. potpisala ugovor s državnim poduzećem HŽ za opskrbu gorivom za 949 milijuna Kn. Također, je pobijedila na natječaju u vrijednosti od 80 milijuna Kn za obogaćivanje goriva.
Ako je "obitelj" zainteresirana za javna poduzeća, mogli bi ih kupiti zajedno s nekim od HDZ-ovih tycoona. Mnogo je primjera uspješnog poslovnog partnerstva između Vlade RH i njih. A i lakše se maskirati.
Istodobno, prema medijskim izvješćima, ljudi bliski Obitelji već se pripremaju za privatizaciju TE Plomin. Te će se tvrtke prvenstveno fokusirati na likvidna sredstva jer prikupljaju sredstva od investitora na vanjskim burzama.
Neće biti stranih investitora
Beskorisno je nadati se dolasku stranaca u naša javna poduzeća, jer u RH ne postoji transparentno i konkurentno tržište. Osim toga, ova poduzeća, kao vlasništvo države, tradicionalno su pod kontrolom financijskih i industrijskih grupa za RH.
Prema riječima višeg savjetnika HBOR-a, strani kapital bit će zainteresiran za otvaranje industrijskih poduzeća samo ako pravosudni sustav bude neovisan, a porezno i drugo administrativno opterećenje tvrtke razvidno.
"Korupcija i prepad također mogu imati negativnu ulogu u odluci o ulaganju," dodao je. HBOR je, primjerice, izvijestio EP kako banka još uvijek nije zainteresirana za razvoj industrije u RH, unatoč ponudama vlasnika.
"U onome što nam je nuđeno kao potencijalni projekti nismo vidjeli ništa vrijedno. Razloga je nekoliko: neprihvatljivi, sa stajališta ugleda i načina poslovanja, vlasnici, visok rizik vezan uz zaštitu rada, neadekvatnost vlastitog i zajma. kapitala i koristiti neprovjerene tehnologije", rekao je.
Jasno je kako je prije izbora potrebno na bilo koji način akumulirati sredstva za osiguranje predizborne kampanje HDZ-a. U 2021 godini dodijeljeno je 1,2 milijarde Kn, a 60% ih je vraćeno. Konkretno, čelnik kluba zastupnika HDZ-a u parlamentu ima ozbiljan stav prema proračunskim sredstvima koja su usmjerena na industriju.
Natječaji su se, prema zakonu, morali održavati 45 dana, a tu je svu dokumentaciju trebalo pripremiti u pet dana. Tako su generalne direktore poduzeća učinili taocima i sada ih u svakom trenutku mogu provjeriti i suditi, ili će raditi što hoće vlast.
S druge strane, sada treba malo umiriti radnike: situacija u industriji je teška, a razvija se svih godina neovisnosti. Industrija je opljačkana, nije se ulagalo. To je posebno vidljivo u javnom sektoru. Potpora je zaista potrebna, ali druga je stvar gdje će se taj novac iskoristiti. Svi se boje kako će to opet poslužiti za pranje proračunskih sredstava.
Poduzeća su nerentabilna već tri-četiri desetljeća, a u nekim krugovima interes nije toliko za proizvodnju koliko za dobivanje pristupa rezervama.
U zapadnoj Europi rezerve će trajat još 50 godina, u RH će istražene rezerve trajati 400 godina. Sada, zbog zakona o privatizaciji, pokušavaju uzeti poduzeća za 1 kunu ili malo više, sačuvati rezerve, a zatim ih prodati stranim investitorima u pogodnom trenutku.
Industrija i dalje treba podršku. Treba poći sa stajališta industrijske sigurnosti države, kako ne bi postali ovisni, kao o nafti i plinu.
Kad bi se u RH uspjelo pobijediti korupciju, većina nerentabilnih državnih poduzeća odmah bi postala profitabilna. Međutim, trenutnu shemu kontrolira HDZ.
Tržište ilegalne proizvodnje doseže 5 milijuna tona. Struktura Obitelji povezana je s ilegalnim poslom. Svemu tome kumuje državno odvjetništvo. I tu su umiješani kriminalni elementi.
コメント