Piše: Marita Vastić
Prema najnovijem istraživanju, upravo zastrašujući broj dalmatinskih učenika od petih do osnih razreda osnovne škole ne zna dobro tečno čitati hrvatski, u pravopisu je također katastrofa.
Glavni krivac vidi se u prekidu redovne nastave i prelazak na online nastavu za vrijeme pandemije coronavirusa.
Redovni sastanak ministara obrazovanja s pročelnicima ureda za obrazovanje dvadeset jedne županije bio je opet pun žalopojki o nedostatku nastavnika, ali upravo šokantna vijest se čula kad se novinarima obratila Petra Stanić koja je na čelu njemačkog Instituta za unaprjeđenje kvalitete nastave. Prikazala je doseg splitsko-dalmatinskih osnovnoškolaca, dakle učenika od petog do osmog razreda osnovnih škola u predmetima hrvatski i engleski jezik.
Upravo se kod hrvatskog jezika pokazao drastičan pad kvalitete: u školskoj godini 2022./23. 33 posto učenika nije zadovoljilo niti minimalne zahtjeve u kategoriji „čitanja“ – u prethodnom istraživanju, onome iz 2015. godine ta je razina bila na prihvatljivoj razini od ispod 24%. Također, 22% učenika ne zadovoljava u kategoriji "pravopisa” onoga što pišu na ovom jeziku – u prethodnom istraživanju je to bilo 13%.
Nisu samo stranci
Što je još gore, sve manje učenika dalmatinskih srednjih škola uopće zanima predmet hrvatskog jezika i književnosti: 64% učenika taj predmet smatra „nebitnim“, a tek njih 18% visoko vrednuje važnost poznavanja hrvatskog jezika i književnosti.
Naravno, i u ovom se istraživanju pokazala dobro poznata pravilnost kako s nastavom hrvatskog jezika i knjiženosti najviše problema imaju učenici iz obitelji niže razine obrazovanja koje jedva išta čitaju te osobe iz ruralnih dijelova Dalmacije. Kao kriterij uzela se čudna statistika: ima li obitelj barem 100 knjiga u kući. A problem imaju i učenici iz doseljeničkih obitelji, pogotovo iz onih u kojima se i ovdje u Dalmaciji u obiteljima “govori po naški”.
Ali, to ne može biti razlog i objašnjenje za ovaj porast neuspjeha od gotovo deset postotnih bodova u obje kategorije elementarnog vladanja hrvatskim jezikom: udio slabije obrazovanih obitelji je ostao manje ili više isti, učenika iz obitelji stranog porijekla tek je neznatno više. Povrh toga, porazni rezultati poznavanja hrvatskog jezika se vide i u područjima s mnogo i u onima u kojima gotovo da nema stranaca.
Nema škole, nema ni hrvatskog
Zaključak pročelnice Petre Stanić je jedini detalj koji se dogodio u proteklom razdoblju: pandemija coronavisrusa i obustava školske nastave, točnije prelazak na online nastavu u doba mjera protiv pandemije.
“Vjerujemo kako su ograničenja u nastavi uzrokovane štrajkom prosvjetara i pandemijom tu odigrale određenu ulogu,” izjavila je gospođa Stanić.
U to vrijeme učenici jedva da su bili u mogućnosti nešto čitati i samostalno pisati na hrvatskom jeziku, a najbolji pokazatelj kako je upravo prekid nastave uzrok ovim lošim rezultatima jest i kako je u kategoriji “slušanja” i razumijevanja onoga što je rečeno na hrvatskom rezultat čak još gori od čitanja i pisanja.
Porazni utjecaj mjera protiv coronavirusa na obrazovanje ističe i prvi čovjek za obrazovanja Županije Splitsko-dalmatinske:
“Vjerojatno će nam trebati deset godina kako bi nadoknadili te dvije godine koliko su škole bile zatvorene.”
Gotovo apsurdna posljedica mjera protiv pandemije je i iznenađujuće poboljšanje njemačkih maturanata u predmetu – engleskog jezika. Kako objašnjava Petra Stanić, učenici su, umjesto da sjede u školskim klupama, u to doba masovno „surfali” internetom i gledali sve i svašta na streaming-portalima kao što su Netflix, HBO ili Amazon.
Obiteljski aspekt
Koordinator DDF-a, Vedran Bralić koji inače radi u školi smatra kako uz problem pandemije, koji ne treba zanemariti, veliku ulogu igra obiteljski aspekt.
„Činjenica je kako ljudi iz niži obrazovanih obitelji, ljudi 'šljakeri', ljudi iz ruralnih krajeva manje brinu za obrazovanje svoje djece. No, danas većina tih obitelji žive i rade u gradu no iz sebe nisu izbacili ruralni mentalitet. Djeca, poučena govorom svojih roditelja, smatraju kako već govore hrvatskim jezikom i kako je predmet hrvatski jezik u školama suvišan,“ objašnjava Bralić.
Osim toga Bralić uočava razliku između dva kvarta u istom gradu.
„Postoje razlike u pristupu školstvu i nastavi između splitskih kvartova. Tako npr. na Mejama i roditelji i djeca imaju sasvim drugačiji pristup sustavu obrazovanja i učenja u odnosu na, npr., Sućidar ili Skalice. Ovo se najlakše može objasniti strukturom stanovništva određenih dijelova grada,“ zaključuje Bralić.
Čitanje je zdravo za djecu
Poznata splitska dječja psihologica, Nera Dvornik objašnjava zašto je čitanje jako bitno za djecu.
„Djeca bi trebala početi čitati što je ranije moguće. Čitanje djeci omogućuje kvalitetan razvoj živčanih sinapsi te ih čini inteligentnijima," govori nam gospođa Dvornik.
Čitanje, kako kaže profesorica Dvornik, ima snažan socijaloški karakter.
„Uz to što djeca postaju inteligentnija čitanje knjiga, prvenstveno romana, upozvaje nas s različitim karakterima te na taj možemo naučiti dosta o seebi i drugima. Čitanje romana nam također daje odgovore o tome kako se izvući iz određenih negativnih iskustava i situacija. Nadalje i ono što je, u biti, najvažnije čitanje budi dječju maštu. DIjete bez mašte je zombi, a ne ljudsko biće," zaključuje gospođa Dvornik.
Čitanje i učenje ima mnoge pozitivne benefite na živote djece. Roditelji to moraju shvatiti. Ako roditelji to shvate shvatit će i djeca. Ako roditelji ne shvate neće ni djeca.
Dvije godine zatvorenih škola zadalo je mnoge udarce na psihu djece, čitanje i učenje moglo bi djecu vratiti na pravi put. Ali, sve je tu do roditelja i obrazovnog sustava. Na njima je da stvari dovedu u red.
コメント