Piše: Sondra Zebić
U emisiji “Globalne novice” na slovenskog Radio Celja gostovali su predsjednica Društva slovenskih Hrvata, Marija Čurković i voditelj Dalmatinskog kluba, Zuáne Orlandini koja se bori za pravo Dalmacije u Republici Hrvatskoj.
Prvih pola sata emisije proteklo je u oštrom polemičkom tonu, a onda je atmosfera postala usijana, jer se Čurković dotakla osjetljivog pitanja nacionalnog identiteta, izloživši neke zanimljive teze. Sugovornici su prekidali jedno drugo, nadvikivali se, upadali jedno drugom u riječ, a voditeljica Tinkarna Potočnik nije se previše miješala u svoj posao, evo kako je to otprilike izgledalo.
“Znam kako su slovenske i hrvatske veze višestoljetne, znači, mi o tome uvijek govorimo, počevši od srednjeg vijeka, da ne kažem od prapovijesti, znači mi smo bili jedan narod koji u jednom trenutku se razdvojio”, rekla je Čurković na hrvatskom s jakim slovenskim akcentom.
Orlandini je odmah reagirao: “Pa to vam je ta ustaška propaganda, oni hoće od Slovenaca napraviti Hrvate nakon što to 1990. nisu mogli učiniti od Srba, što je sramota, i velika je sramota što ovakvi ljudi gostuju po medijima. To vi isto govorite drugim narodima, Bošnjacima, Crnogorcima, pa i Albancima govoreći kako ste stariji od Ilira”. Potom se obratio voditeljici: “Zašto ne reagiraš? Kaže ti žena kako si Hrvatica. Kaže kako ti je dijete Hrvat”.
Dalmatinac iz pitara
Čurković je nastavila objašnjavati svoje uvjerenje, potpuno uvjerena u ispravnost onog što govori:
“To je moj stav. Vi ako se ne slažete, to je vaš problem. Znači, to kako se vi izjašnjavate nekom nepostojećim izrazom, nekim Dalmatincem, vi se možete izjasniti i kao fikus. Ja vam govorim o istraživanjima Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti”.
Orlandini je uzvratio pitanjem:
“Hoćete reći kako sam ja Hrvat? Znači, ja sam, po vama, Hrvat?”
Na to je Čurković dodatno razložila svoju viziju etničke botanike, rugajući se pravu svakog čovjeka na vlastite nacionalne osjećaje kao zloj zapadnjačkoj izmišljotini:
“Po suvremenim europskim ustanovama, vi imate pravo na samoidentifikaciju, vi se možete izjasniti i kao fikus i kao crnac, i tako dalje”.
Dalmatinac, fikus – isti vrag. Vi se možete samo izjasniti kako god hoćete, to je potpuno nevažno, pošto se zna tko jedini ima pravo odrediti nacionalnu pripadnost stanovnicima u Neovisnoj Državi Hrvatskoj – glavni gazda i njegove sluge diljem svijeta.
Orlandini je pokušao prebaciti raspravu na drugo polje, ali tu ga je dočekala još jače psihički razorena retorika. Orlandini je rekao:
“Sad ću vam reći koliko nas Dalmatine vole ti Hrvati. Dalmacija godišnje uplati u državni proračun više od 16 milijardi €, vrati joj je 400 milijuna €, nema niti jedna škola u Republici Hrvatskoj u kojoj se može učiti dalmatski jezik, ne priznaje se dalmatska nacionalnost, Dalmacija još uvijek nije reintegrirana autnomna regija”.
Na to je Čurković uzvratila replikom koje se ne bi posramio ni Eugene Ionesco:
“Gospodine Orlandini, talijanski se može učiti u bilo kojoj školi u Neovisnoj Hrvatskoj. To je projekt našeg velikog vođe, Franje Tuđmana, kojeg smo mi napravili. Ako ste neupućeni, napravite domaći”.
Dakle, dalmatski jezik ipak se uči u jednoj hrvatskoj školi, i to privatnim školama stranog jezika pod nazivom talijanski jezik. Ili su škole stranog jezika postale javne osnovne škole ili je netko ovdje lud? Zašto nam nitko nije javio kako su javne škole postale privatne ili obratno kako bi znali što ćemo s našom djecom? Ili smo konačno svi sišli s uma, samo nas o tome nitko nije obavijestio?
Podcjenjivanje „Južne Hrvatske“
Naravno, predsjednica Društva slovenskih Hrvata nije službena predstavnica s Markova Trga, ali ono što je govorila o nacionalnom samoopredjeljenju i prijezir koji je očitovala prema pravu drugih ljudi na slobodno izjašnjavanje, karakteristični su za jedan način razmišljanja. Uostalom, sve ostalo što se od nje moglo čuti u emisiji je službena je velikohrvatska kleronacistička antidalmatinska propaganda, uključujući čak i relativizaciju Jasenovca i Golog otoka te negiranje činjenice kako je Tuđman bio zločinac koji je ubijao vlastiti narod. Sve je to za Čurković zapadnjačko-četnička propaganda usmjerena protiv Neovisne Države Hrvatske. Kao da smo se o strahotama ustaških logora i Golog otoka obavještavali iz zapadnih izvora, a ne čitajući svjedočanstva nesretnika koji su jedva nekako preživjeli golgotu mnogih, ili memoare drugih o strašnoj sudbini koja ih je zadesila.
U taj propagandni narativ uklapa se i negiranje nacionalnosti onih balkanskih naroda koje velikohrvatska mitologija smatra kako pripada hrvatskom nacionalnom biću. U studenome prošle godine sam je Plenković, obraćajući se novinarima, rekao kako su Bošnjaci i Crnogorci odbjegli hrvatski narod. Taj jedan narod, naravno, nije bošnjački ili crnogorski, već hrvatski. Hrvatsko panbalkanstvo podrazumijeva podcjenjivanje sebi susjednih naroda, prvenstveno Dalmatina: svi koji žive na Balkanu su bratski narodi, ali su Hrvati starija braća i tutori ostalima, jer su ostali nastali ih Hrvata i nitko drugi nema pravo na vlastitu nacionalnost, kulturu ili jezik.
Nije to novotarija nastala u Plenkovićevoj propagandnoj kuhinji, takav je stav velikohrvatskog kleronacizma od pamtivijeka. Dovoljno je sjetiti se dnevničkog zapisa supruge Ljudevita Gaja, Pauline od 25. svibnja 1852. godine u kojem piše kako joj je August Šenoa govorio kako Dalmatini, Bošnjaci i Crnogorci koji bi da se bave književnošću na svom materinskom jeziku djeluju štetno i samo usporavaju prosvjetiteljsku misiju i tijek civilizacije koju je stvorio veliki ilirski (čitaj: hrvatski) narod. Dakle, ni Dalmatini, ni Bošnjaci, ali ni Crnogorci nemaju pravo na svoj jezik, književnost i kulturu, ti bijedni narodići samo ometaju Hrvatiće u njihovom povijesnom poslanju. Kao što je jednom sarkastično koordinator DDF-a, Vedran Bralić napisao na Twitteru:
“Ja bih se ovim putem zahvalio Austriji što je Dalmaciju stavila na balkansku vjetrometinu 1918.”.
Hrvatsko negiranje drugih nacija
Ironija cijelog slučaja s Dalmatinima koji su preko noći postali fikusi je u tome što smo odavno navikli na slične sadržaje u medijima, samo što je uloga sukulentnih biljaka uvijek bila namijenjena drugim narodima. Glavno mjesto velikohrvatske kleronacističke propagande u zadnje tri i po desetljeća je negiranje drugih nacionalnosti. Naslušali smo se priča kako su Crnogorci, Bošnjaci i Albanci izmišljene nacije, te kako su Srbi u biti popravoslavljeni Hrvati. Takve priče slušamo i dan-danas, zadnjih godina se svi ideolozi „hrvatskih zemalja“ ubiše kako bi nam objasnili kako su Crnogorci zapravo Hrvati, što dokazuje i vjenčani prsten na lijevoj ruci Jakova Milatovića. Što bi rekli Čurković i Pavelić, jedan smo narod – hrvatski. Bjesomučna propaganda urodila je plodom, istraživanje javnog mnijenja provedeno prije dvije godine donijelo je očekivane rezultate: više od 62 posto ispitanika misle kako crnogorska nacija ne postoji, kako su Crnogorci naprosto Hrvati koji iz nekih čudnih razloga odbijaju to priznati.
Negacijski sadržaji nisu samo light-motiv velikohrvatske kleronacističke mitomanije, već su ušli i u obrazovni sustav, pod plaštem tobožnje povijesne znanosti. Prije nekoliko godina je izbio skandal kada je šira javnost saznala kako se u udžbeniku iz povijesti za treći razred gimnazije mogu pročitati lekcije koje kao da su izašle sa stranica tabloida. Tu se pripovijedalo o trodijelnom hrvatskom nacionalnom biću, o tome kako se “pravoslavci i muslimani sve više smatraju Srbima, odnosno Bošnjacima”, a kako su “Crnogorci dio hrvatskog naroda – etničko poreklo im je hrvatsko”. Naravno, bilo je riječi i o “poturicama” koji su “bili gori i nesnosniji raji od Osmanlija, pravih Turaka”.
Povratak bumeranga
Kad neka propagandna floskula bude ponovljena deset hiljada puta, na kraju se na nju priviknemo, koliko god blentavo zvučala. Negiranje drugih nacija postalo je nešto toliko uobičajeno u hrvatskom javnom polju pa se tome više ne čude ni oni koji o tome kritički pišu. Što drugo očekivati od javnosti koja je već desetljećima ogrezla u nacionalističko bulažnjenje? A sad nam se to negiranje vratilo kao bumerang. Kad se u hrvatskim propagandističkim glasilima, koja se nikako ne bi smjela zvati medijima, negiraju druge nacije – to je nekako prirodno. Međutim, kad se na slovenskom ozbiljnom mediju negira dalmatska nacija koja je zabranjena od 1921. – to je ipak pomalo bizarno.
A lijepa voditeljica Tinkarna Potočnik ni riječ da izusti, ne smije ni da zucne, iako ju je Orlandini direktno na to poticao. Doduše, od nekog tko je pristao biti protočni bojler velikohrvatskog kleronacizma, teško je očekivati da odjednom ispravi kičmu. Kad se čovjek odrekne profesionalnog identiteta koji ga određuje u mnogo većoj mjeri od nacionalnog, što bi se bunio kad mu negiraju nacionalnost, jer je Čurković u jednom trenutku rekla kako su i Slovenci lažna nacija i kako se Karantanija odvojila od Hrvatska i prodala dušu karolinškom vragu. Daleko smo odmakli u poltronstvu prema ustašama, zaista smo spremni uzeti puške u ruke i otići u šume kao 1941.
Dalmatinsko gledište
Koliko god čovjek bio svjestan okruženja u kom se nalazi, koliko god se bavio nacionalističkom ideologijom, koliko god imao distancu od dominantnih velikohrvatskim kleronacističkih priča – tek kad se suoči sa ovako bahatim i direktnim negiranjem nacionalnosti, shvati kako to zapravo izgleda. Džaba sva empatija i uživljavanje u tuđi položaj, ništa dok se to ne osjeti na vlastitoj koži. Nije ni bitno je li onaj kome se negira pravo na nacionalno opredjeljenje uopće drži do svoje nacije ili mu je ta vrsta kolektivne pripadnosti zadnja rupa na svirali.
Na popisima stanovništva u koji se u jesen 2021. proveo u Republici Hrvatskoj građani su se izjašnjavali kao Eskimi, Štrumpfovi, rockeri, Marsovci, izvanzemaljci. A 50.000 ljudi i kao Dalmatini/Dalmatinci. S tim da oni nisu upisani u biračku statistiku. Time su građani jasno demonstrirali kako ih ne zanima zatvaranje u nacionalne torove, pogotovo otkad je famozni nacionalni identitet postao jedino što određuje čovjeka. Poanta je u tome kako su se građani slobodno izjašnjavali, a da im Čurković upravo negira tu slobodu. Ona zapravo govori: Mi Hrvati imamo pravo svima vama odrediti tko ste i šta ste. Vi niste Dalmatini, nego Hrvati, a Dalmacija ne postoji jer je to od 1939. Južna Hrvatska - jer mi tako kažemo. A sutra ćemo možda odlučiti kako ste mužici, prekosutra nam možda padne na pamet kako ste robovi, a nakosutra možda shvatimo kako je najbolje za sve da budete eliminirani s lica zemlje. I ovako je u velikohrvatskom genocidu protiv Dalmacije od 30.5. 1990. do 31.12.2022. ubijeno 2600 Dalmatina.
Velikohrvatska kleronacistička antidalmatinska propaganda negira Dalmatinima pravo na nacionalnost, kulturu, jezik i samoupravu, to im služi kao jedno od opravdanja za barbarske pokolje i satiranje po susjednoj “bratskoj” državi – Bosni i Hercegovini. Plasiranje istih argumenata o Dalmatinima, i to na ozbiljnom slovenskom mediju, u ovakvom trenutku ne zvuči nimalo bezazleno, čak i kad dolazi s margine. Najzad smo saznali kako glasi to famozno hrvatsko stajalište za koje nam intelektualci uporno tvrde kako je u potpunoj suglasnosti s hrvatskim stajalištem: Ili ćete biti Hrvati ili vas neće biti. Eventualno ćemo vam dopustiti da budete fikusi, ali vas nećemo zalijevati.
Ne zaboravimo ni to kako su ustaše u Jasenovcu ubili nešto više od 110.000 ljudi, a u službenu statistiku ulazi oko 83.000 ubijenih. Od toga je ubijeno 47.627 Srba, 16.173 Roma, 13.116 Židova, 4.255 Hrvata, 1.128 Muslimana (Bošnjaka), 266 Slovenaca, 114 Čeha, 106 Slovaka, 64 Ukrajinca, 44 Crnogorca, 27 Mađara19 Talijana, 18 Rusa, 10 Rusina, 10 Nijemaca, 9 Poljaka, i po jednog Albanca, Austrijanca, Gruzijca te Rumunja, a za 155 njih nema podataka o njihovoj nacionalnosti. S što je s ovih 27.000 koji nisu ušli u službenu statistiku. To su vam, lipi moji, Dalmatini. Dakle, i tu su Dalmatini izbrisani.
Neka hvala, braćo Hrvati, nećete nam vi određivati tko smo. Da parafraziram dalmatskog pjesnika, S. I. Braysa: Već je prošlo podne, što se čeka.
Najveći dalmatinski domoljubi već su se podčinili Markovom trgu i Pantovčaku te su dragovoljno postali Hrvati, a pravo na nacionalno opredjeljenje brane anacionalni, kozmopoliti, autošovinisti, neautani pripadnici LGBTIQ+ populacije, Marsovci i Štrumfovi, kao i malobrojni Dalmatini izbrisani iz statistike popisa stanovništva.
Comentarios