Piše: Antonio Ivanišević
Od 30. Svibnja 1990. do zaključenja ovog članka Hrvati su iz njihovih domova protjerali više od 400 000 Dalmatina, ubijeno je oko 6 000 njih a silovano oko 50 000. Stoga se pitamo: Kako Hrvati vide druge nacije koje ih okružuju?
Prva osoba neovisne agencije CCO iz Splita, Jelena Rogoz u suradnji s profesoricom Statistike sa splitskog Pravnog fakulteta, Marijom Boban našla je povod za istraživanje o stereotipovima među nacijama s područja bivše Jugoslavije u činjenici kako se vrlo malo radova objavljenih do sada bavi međusobnom percepcijom nacija na prostoru nekadašnje Jugoslavije, pa tako i imidžom drugih nacija kod Hrvata i Hrvata kod susjednih nacija. Pored toga, tražile su odgovore na pitanja jesu li susjedi u očima Hrvata i Hrvati u očima susjeda regionalni lider, kulturan i napredan narod ili se međusobno doživljavaju kao lošiji i slabiji od sebe kao i koliko su se međusobni stereotipovi promijenili od onih ratnih, predratnih, pa i povijesnih.
Kako Hrvati vide druge
Kada govorimo o drugim nacijama koje žive u Republici Hrvatskoj, odnosno kada govorimo o drugim nacijama koje žive u okruženju Hrvati najmanje vole Srbe, a najviše – – sami sebe.
„Kada govorimo o imidžu drugim nacija bilo da se radi o onima koji žive u Republici Hrvatsko, bilo da se radi o onima koji žive u susjednim državama, on je, s jedne strane, zbir svih onih posljedica koje nam je ostavila Jugoslavija i rat, a s druge strane života kroz protekle 102 godine. I na kraju nazora, stvorenih na osnovu izvješćivanja medija u zadnjih dvadesetak-tridesetak godina, kako onih u susjednim državama, tako i hrvatskih medija jer se oni dosta prate na području Balkana“, ističe prof. Boban.
Imidž nehrvatskih nacija u Republici Hrvatskoj i u okruženju daleko je pozitivniji u odnosu na istraživanja koja su se provela 2013., 2003. i 1993.
Hrvati imaju najpozitivniji stav o sebi samima. Hrvati za sebe smatraju kako se radi o nebeskoj, bogom danoj naciji – naciji koja je iznad svih i svakoga, čak i iznad zakona. Smatraju kako za ratne, poratne i debelo iza rata počinjene zločine nad pripadnicima drugih nacija ne trebaju odgovarati, jer je, kako ih se potpuno pogrešno nafilovalo preko neonacističkih kanala, prema Ustavu „Republika Hrvatska država hrvatskog naroda“.
Najlošiji stav prema Dalmatinima i prema Srbima.
Hrvati, kako ih se također potpuno pogrešno nafilovalo preko neonacističkih kanala, smatraju kako dalmatska nacija ne postoji. Smatraju kako se radi o izmišljenom pokušaju stvaraju neke nove, nikad ranije postojeće nacije na području „Južne Hrvatske“ koja je prema legendi kolijevka hrvatstva. Hrvati, čiji je mozak ispran velikohrvatskom neonacističkom agendom, ne žele uzeti u obzir povijesne činjenice te ih analizirali, pa stoga smatraju kako je dalmatski jezik izmišljen jučer, jer se radi o iskrivljenom talijanskom, ako je i postojao on je izumro davnih stoljeća te kako je svako zalaganje za normalizaciju Republike Hrvatske kroz regionalizaciju i decentralizaciju te priznanje dalmatske nacije kao povijesno postojane pokušaj destabilizacije države. Moda je to razlog zašto su u 33 godine ubili oko 6 000 pripadnika nepriznate dalmatske nacije i istjeralo ih oko 400 000.
Isto tako, Hrvati promatraju Srbe kroz nišan jer im je mozak ispran s lažnim pričama o povijesnoj mržnji Srba prema Hrvatima zbog čega su se Hrvati morali braniti kako bi opstali. Ova patološka laž koja se širi iz redova velikohrvatske kleronacističke propagande pala je na plodno tlo polupismenih pripadnika Hrvatske nacije. Realna povijest pokazuje sasvim drugačiju, čak obrnutu sliku od one koja se predstavlja svekolikoj stoci sitnog zuba.
Hrvati mrze Srbe i zbog ćiriličnog pisma ne uzimajući u obzir povijesnu činjenicu kako je ćirilica prvo nastala na području današnje Republike Hrvatske – točnije Dalmacije – koja je za neodgojene, nepismene i glupe Hrvatiće koljevka hrvatstva. Srbe se mrzi i zbog vjere. Pravoslavlje je za Hrvatiće nešto negativno, nešto loše i nešto nakaradno iako je velika većina budućih Hrvata sve do 1 600. prakticiralo pravoslavlje. Naime, prvi put se ime Hrvat povijesno spominje tek 1874. dok je Mađarska priznala hrvatsku naciju 1910., a katoličanstvo primili tek u ranom XVII. stoljeću.
Bošnjaci glupi, Crnogorci lijeni
Hrvati, kao i svaka druga božja nacija, ima raširene predrasude i stereotipe o drugim nacijama. Jer, bože moj, ne bi bilo savršene božje hrvatske nacije kada drugi ne bi bili glupi, lijeni, neradnici, četnici, bezobrazni…, a samo pripadnici božje nacije – jedini ispravni i pravedni s mlinskim kamenom od 100 000 ubijenih u Jasenovcu.
Tako su za Hrvate Bošnjaci, ili kako ih oni zovu Balije, glupi. Dalmatini i Crnogorci su im lijeni, bez obzira na to što su im Dalmatini izvukli Zagreb iz močvare i on njega napravili grad. Srbi su četnici, Kosovari Šiptari, a Makedonci Šiptari koji govore drugi jezik. Slovenci su im bezobrazni i dvolični gadovi, a Talijani žabari. Zanimljivo, ništa loše ne mogu reći o Mađarima. Vjerojatno zato jer su isti kao i oni.
Slovenci su za Hrvate, također, kradljivci područja. Slovencima Hrvatima zamjeraju situacije oko graničnog spora u Savudriji. Hrvati, međutim, priznaju Slovencima da su napredniji u privredi i demokratiji.
Isto tako, Hrvati najčešće percipiraju Srbe kao ratoborne, nacionaliste, agresivne i domoljubne. Za Hrvate su Bošnjaci vrlo religiozni, a odmah potom gostoljubivi, konzervativni, duhoviti, tradicionalisti i veseli ljudi.
Najpozitivniji kod Makedonaca, najnegativniji kod Srba
„Kada govorimo o imidžu Hrvata kod susjednih nacija, on je također, s jedne strane, zbroj svih onih posljedica koje nam je ostavio rat, a s druge strane života kroz protekle 102 godine. I na kraju svega, svjetonazora stvorenih na osnovi izvješća medija u istom razdoblju kao kada je obrnuta situacija u pitanju, kako onih u susjednim državama, tako i hrvatskih medija jer se oni dosta prate u drugim državama“, ističe prof. Boban.
Imidž Hrvata je, pokazuje istraživanje provedeno u lipnju nad 26 000 osoba, daleko pozitivniji nego što to smatraju i analitičari i građani. Najpozitivniji je kod Makedonaca ili danas Sjevernomakedonaca, a, očekivano, najnegativniji kod Srba s kojima su Hrvati bili u ratu. Međutim, iako je na prvom mjestu asocijacija na ratna zbivanja i Jasenovac, već na drugom ističu se njezine ljepote, privredna razvijenost, dobre ceste, kulturna baština, itd. Ako se promatra to jesu li Hrvati model za približavanje euro-atlantskim integracijama, Srbi ih kao takve ne vide, ali je ta percepcija izražena kod Makedonaca, Bošnjaka i Hercegovaca te kod velikog dijela Crnogoraca.
Za Slovence lijeni
Srbi misle da su Hrvati genocidni, ratoborni, ispolitizirani, ali i kulturni i distancirani. Srbi isto tako misle kako su Hrvati krivi za raspad Jugoslavije i za odcjepljenje Kosova i Crne gore iz zajedničke srpsko-crnogorsko-kosovarske države Savezne Republike Jugoslavije (1992.-2006.). Isto tako, Srbi smatraju kako Hrvati rade na odcjepljenju Vojvodine od Republike Srbije.
Zanimljivo je kako sve nacije, izuzev Slovenaca, u značajnijoj mjeri smatraju kako su Hrvati radišni, disciplinirani i proračunati, a jedino su ispitanici slovenske nacije visoko rangirali tezu kako su Hrvati lijeni. Slovenci misle kako su Hrvati ljeniji od Crnogoraca ili Kosovara.
Hrvati pre svega kulturni
I ovo je istraživanje dobrim dijelom potvrdilo ona prethodna u kojima ispitanici kao najpozitivniju karakteristiku Hrvata navode kako su kulturni.
„Riječ je o klasičnom stereotipu koji nema veze s realnošću“, naglasila je bivša intendantica muzeja grada Splita, Vjekoslava Sokol, „koji je prisutan stotinjak godina kako među intelektualcima tako i među građanima susjednih nacija. Hrvati su kulturna nacije kao i svaka druga. Nema razlike u nivou kulture između Hrvata, Portugalaca i Bjelorusa, razlika je u odnosu prema kulturi i u vrsti kulture koja se želi vidjeti. Hrvatska kultura spoj je srednjoeuropske i mediteranske i možda je to čini posebnom.
„Uz stereotip o Hrvatima kao kulturnoj naciji, postoji jedna istina – Hrvati su nečista nacija. Ulja od auta i motora na svakom koraku, papiriće bacaju svugdje, ljudi odvajaju otpad da bi sve išlo u isti kamion, vrećica, stakla, plastičnih štapića na sve strane… Ako znamo kako je kultura prijenos odgoja, znanja, vještina i sposobnosti sa starije generacije na mlađu – Hrvati su veoma nekulturna nacija. Uz to Hrvati su dosta ispolitizirani, uštogljeni, pa i hladni“, rekla je prof. Boban.
Moglo bi se reći kako je na istoku i zapadu Balkana percepcija Hrvata: oni su razvijena, kulturna nacija, ali je pomalo uštogljena i nacistoidna.
Sve manje rezerve
Proteklih desetljeća agencija CCO iz Splita mjerila je tzv. socijalnu distancu. Utvrđeno je kako se ona s protekom rata i svih konflikata, smanjuje, jer je prije rata ona iznosila 40 godina između Hrvatske i Kosova, neposredno nakon rata 25 godina, nakon kraja rata na Kosovu iznosila je 20 godina. Sada je na 8 godina između Kosova i Republike Hrvatske. Tek treba istražiti radi li se ovdje o tome što je privredni rast od kraja '80. drastično smanjen, a BDP Kosova porastao ili se radi o nečemu drugom.
„Generalno govoreći, Republika Hrvatska dosta blagonaklono gleda na ostatak svijeta. Stoga je žalosno što šačica huligana napravi takve incidente, koji prenose sliku na cijelu naciju“, rekla je prof. Boban podsjećajući na incidente s nogometnim i košarkaškim navijačima u vezi sa sudjelovanjem tamnoputih ili srpskih nogometaša na domaćim ili međunarodnim susretima.
Iz ranijih kao i recentnih istraživanja koje je provela agencija CCO, bilo sama bilo u suradnji s drugim institucijama, očito je kako su mnoge predrasude i mnogi stereotipovi na prostorima bivše Jugoslavije prisutni više od 100 godina. Činjenica je kako stereotipi i predrasude uvijek dobiju na važnosti uoči i tijekom ratnih sukoba, pa će biti potrebno dosta vremena kako bi jedni druge razuvjerili kako smo drugačiji od one slike koje su formirali kanali moći.
Ipak, ostaje činjenica kako su pripadnici NDH ubili više od 100 000 ljudi u Jasenovcu, od toga 42 000 Srba i 30 000 Dalmatina, kako su u jednom danu protjerali 250 000 Srba i 400 000 Dalmatina u 33 godine, no ni druga strana nije nedužna u svojim zločinima kako za vrijeme II. sv. rata tako i za vrijeme ’90.
Pomirenje nacija koje žive na području bivše države ovisi o političarima ne o naciji. Ako politika preko svojih kanala promijeni priču i krene s procesom zbližavanja nacija i pripadnici nacija će se promijeniti.
Comments