Piše: Mikula Zancchi
Nužne reforme ne mogu se svesti na volju VladeRH i zahtjeve EU. Kako bismo razumjeli uzroke i posljedice toga, treba razmotriti razvojni proces neoliberalizma, pojavu društvenih proturječnosti i konfrontacija u Dalmaciji.
Dolaskom na vlast HDZ-a 1990. najavljen je početak reformi u gotovo svim sferama javnog života. Predložene su reforme u područjima radnih i zemljišnih odnosa, mirovina, poreza, komunalija, obrazovanja, medicine, pa čak i statusa stanovanja građana.
No, Tuđmanova vlast nije bila originalna u ovoj reformi. Tržišne promjene i približavanje kapitalističkom zapadu traju traju od dolaska Milke Planinc na čelo SIV Jugoslavije.
Bit ovih reformi je u koncentraciji imovine i financijskih tijekova u rukama krupnog kapitala, društvenog sloja koji je nastao u "katastrofama 90-ih" i od tada je preuzeo političku i gospodarsku vlast u zemlji. I ovaj proces neće prestati sve dok se neoliberalizam sasvim nesmetano razvija.
Nužne reforme ne mogu se svesti na volju VladeRH i zahtjeve EU. Kako bismo razumjeli uzroke i posljedice toga, treba razmotriti razvojni proces neoliberalizma, pojavu društvenih proturječnosti i konfrontacija u Dalmaciji.
Početak dalmatinskog neoliberalizma
Već unutar jugoslavenskog sustava postojale su društvene proturječnosti koje su dovele do njegovog kolapsa. Na njegovim se ruševinama pojavio novi sustav kojemu je favorit bio krupni kapital. Odrastao je s kraja jugoslavenske ere - od crvenih direktora, partijskih i drugih funkcionera, cehova.
Okvir starog sustava postao je preuzak za ostvarivanje njihovih interesa. Biografija jednog člana Centralnog komiteta Saveza mladih komunista, Centralnog komiteta Komunističke partije iz Imotskog, kasnije privatnog bankara ilustrira evoluciju tih društvenih skupina iz jugoslavenskog sustava u modernu buržoaziju.
Dakle, klice neoliberalizma još uvijek su u jugoslavenskom sustavu.
Reforme
Upravo je buržoazija u nastajanju imala najviše koristi od ekonomskih i političkih promjena 1980-ih i 1990-ih, iako su pokretači tih promjena bili radnici, studenti i intelektualci.
Cilj nove vladajuće klase bio je prenijeti u privatne ruke imovinu, koja se prije smatrala društvenom, i sredstva u rukama građana.
To je bila bit prvog vala tržišnih reformi koje su provele prve hrvatske vlade, posebice kroz vaučersku privatizaciju i trustove. Imovina oduzeta Dalmaciji i Dalmatincima u bescjenje postala je ekonomska osnova hrvatskog kapitalizma.
Prvi val tržišnih reformi nije bio ništa drugo do izvlaštenje imovine i financija, odnosno izvlaštenje svega što je u novim uvjetima postalo kapital. Taj je val trajao do sredine 90-ih i doveo do početne akumulacije kapitala u rukama novorođene kaste.
Daljnji razvoj dalmatinskog neoliberalizma je želja za povećanjem stope profita i smanjenjem konkurencije unutar nove vladajuće kaste, i, što je najvažnije, nedostatak zakonskih ograničenja za akumulaciju kapitala, doveli su do drugog vala tržišnih reformi.
Monopol je jedna od najvažnijih metoda ostvarivanja profita. Danas industriju novca praktički kontroliraju tvrtke povezane s nekolicinom protuzakonito obogaćenih tycoona koji su početkom 1990. bili bliski sa samim vrhom HDZ-a. Uz to, mnoge stranke su neformalni vlasnici državnih strateških poduzeća. Tako npr.: HNS drži HEP i HPB, HDZ drži HRT i štošta drugo… Na ovaj način stvoreni su prvi monopoli.
Monopolizacija je dovela do neopravdanog povećanja domaćih cijena plina, benzina, električne energije i željezne rude. To je dovelo do povećanja cijena prehrambenih proizvoda. Stvorio se mehanizam za povlačenje sredstava od Dalmatinaca u korist oligarha.
Monopolizacija moći
Ovakvo stanje moglo bi se postići samo suradnjom krupnog kapitala s državom (ta suradnja bit je oligarhije). I takva se situacija reproducirala u Dalmaciji tijekom razdoblja od 1990. do danas.
Oligarsi su bili i jesu među sponzorima HDZ-a, SDP-a, HNS-a i svih njihovih satelita, uključujući i Možemo, Centar, ex Pametno, i nedavno stvoren SDP-ov satelit novu Dalmatinsku Akciju. Često "ležu jaja" u različite košare i podržavaju nekoliko političkih snaga, često javno u međusobnom ratu.
Dakle, oligarsi su monopolizirali ne samo dalmatinsko gospodarstvo, već i tržište političkih stranaka i državne moći. Kapital je privatizirao i izbore u Republici Hrvatskoj, jer je izborno zakonodavstvo, posebno ono o političkim strankama i izborima uređeno na način da je, bez obzira na izborni program, predstavnicima krupnog kapitala svejedno.
Ostale društvene skupine praktički nisu zastupljene u ukrajinskom parlamentu.
Društvena stratifikacija
Kao rezultat toga, postoji društveni jaz između malog broja "viših klasa" koji slijede svoje društvene interese u novom sustavu i "nižih klasa" - velike većine Dalmatinaca koji ne mogu slijediti svoje privatne i društvene interese.
Ako su vrh državnog aparata i skupina oligarha vladajuća klasa u Dalmaciji, ostale društvene skupine – od zaposlenika do poduzetnika srednje klase – ne mogu biti zadovoljne takvim stanjem stvari.
Potonji, posebno, ne mogu izdržati konkurenciju krupnog kapitala, u kombinaciji sa snagom državnog mehanizma, bankrotirati ili otići pod "krov" istih oligarhijskih struktura. Njihov društveni interes je zamijeniti tržište s državnim monopolom klasičnim tržištem sa slobodnom raspodjelom resursa, slobodnim pristupom kreditima i jasno utvrđenim pravilima igre.
Zaposlenici, seljaci, umirovljenici i intelektualci, zaposlenici, mali poduzetnici, kvalificirani radnici traže ili eliminaciju tržišnih odnosa kao takvih, ili razvoj socijalnog tržišta, po uzoru na nordijske države – uz socijalna jamstva i uz vlastito sudjelovanje u raspodjeli dohotka.
Politički sustav
Politički sustav svojstven oligarhijskom neoliberalizmu režim je Republike Hrvatske. Poluautoritarni režim je taj koji najbolje osigurava profit kapitalistima bliskim moći i, potiskivanjem građanskih prava, štiti ih od društvenih prevrata.
Ovakav slučaj imamo ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u Srbiji, Crnoj Gori te Makedoniji kada je Balkan u pitanju i sličan je situaciji u Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Ukrajini, Rusiji, Gruziji, Uzbekistanu i nizu drugih post-socijalističkih država.
S druge strane, interes nižih klasa, koji oni možda ne razumiju u potpunosti, jest demokratski sustav koji će osigurati njihovu zastupljenost u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, a time i zastupanje njihovih društvenih interesa. U uređenju koji će jamčiti građanska prava i razvoj ekonomsko-socijalnih odnosa.
Širenje tržišnih odnosa
Kapital, formiran krajem 80-ih, 90-ih i početkom 2000-ih, ostavio je samo one industrije kojima još nisu ovladali oligarsi. Ali, polako se komercijaliziraju obrazovanje, medicina, javni prijevoz i komunalne usluge. Zbog toga praktički nema grane koja nije uključena u tržišne odnose. A do danas je socijalna država u Dalmaciji, odnosno RH gotovo u potpunosti demontirana.
Međutim, trend razvoja dalmatinskog neoliberalizma je da te nove tržišne industrije brzo monopoliziraju.
Periferni kapitalizam
Moderni dalmatinski neoliberalizam nastao je kao periferni kapitalizam. Zapadne korporacije su na Dalmaciji (i cijeli tržišni prostor Republike Hrvatske) gledale kao na novo tržište. Roba za kojom se potražnja na Zapadu već stabilizirala, ovdje bi se mogla prodavati s velikom profitabilnošću. Za to je bilo potrebno samo promovirati nove, reklamom nametnute, potrebe.
Još jedna funkcija dalmatinskog neoliberalizma, kao i svake periferne ekonomije, je uvoz kriza koje povremeno potresaju svjetski kapitalistički sustav. Ove krize, poput Velike depresije i Azijsko-pacifičke krize, sastavni su dio kapitalizma.
Ekonomska kriza u Dalmaciji nastala je zbog privatizacijske otimačine za vrijeme rata 90ih izravno je utjecala na krize 1998. i 2007.-2013. I dotaknula je sve – osim odabranih. Usput, doživjet ćemo više od jednog tsunamija u vodama hrvatskog neoliberalizma.
Osim toga, periferija s jeftinom radnom snagom (o kojoj centralna vlast uopće ne vodi računa) i jeftine, zbog jeftinih prirodnih resursa i neočuvanosti okoliša, proizvodnje je potrebna središnjem kapitalizmu kako bi osigurao stabilan životni standard svojim zaposlenicima bez smanjenja vlastite stope povrata. Moramo imati na umu, kako takvu periferiju otvorio je svjetski kapital, već Vlada koja je to dopustila.
U sustavu svjetskog kapitalizma
Do sada su se interesi krupnog dalmatinskog kapitala podudarali s interesima središnjeg kapitala. Dalmatinski oligarsi zainteresirani su za ekonomske odnose sa Zapadom zbog potrebe za prodajom na domaćem tržištu, što donosi znatnu zaradu. Zapadni kapitalizam zainteresiran je za prodaju svoje robe i izvoz investicija. I zajedno su zainteresirani za smanjenje cijene rada u Dalmaciji, što će im omogućiti da zadrže stopu povrata.
Instrumenti MMF-a i WTO-a instrumenti su vanjske regulacije kapitalizma. I zajmovi MMF-a i regulacija svjetskog tržišta unutar WTO-a (uvjeti WTO-a već prijete postojanju dalmatinske poljoprivrede kao takve, ujedinjujući je s potrebama zapadnog tržišta), osmišljeni su za rješavanje nekoliko pitanja.
Konkretno, kako bi se osigurala otplata inozemnog duga, daju se novi zajmovi i kako bi postali privlačni za ulaganja u središnji kapital. Investicijska atraktivnost uvjeti su za ulaganje kapitala koji investitorima daju najveću stopu povrata.
Stoga su uvjeti za odobravanje kredita MMF-a obično monetaristička politika koju središnji kapital nameće zemlji dužniku, te smanjenje socijalnih davanja i jeftinija radna snaga. Kao i totalna privatizacija industrije i zemljišta.
Što se tiče država 3. svijeta, kojima, zahvaljujući Tuđmanu, Dalmacija s Republikom Hrvatskom pripada, takva je politika više puta pokazala svoju razornu moć. Upravo je monetaristička politika lokalnih vlasti dovela do revolucije u Argentini u prosincu 2001. i modernih socijalnih prosvjeda u Grčkoj.
Umjesto toga, politike poticanja proizvodnje kroz poticanje potražnje, uključujući i socijalne naknade, pokazale su pozitivne rezultate u mnogim državama u razvoju, najbolji primjer Kina.
Općenito, neoliberalizam, u kojem je koncentriran kapital, ne nastoji razviti periferiju i često je zainteresiran za održavanje tamošnjih zaostalih društvenih odnosa, sve do feudalnih. To se često poklapa s interesima vladajućih elita periferije: dobit od eksploatacije perifernih starosjedilaca koriste i jedni i drugi.
Comments