Piše: Mario Krstulović
Možete kritizirati bilo koju vlast, najprije glasajući za nju, a kasnije je sabotirajući izbjegavanjem sudjelovanja u njenim društvenim mehanizmima, primanjem mita, ali to neće ništa promijeniti.
Prije nekoliko tjedana jedan hrvatski je imao zanimljiv razgovor s poznatim eurobirokratom, u kojem se pojavilo pitanje Dalmacije. Ne tako davno, čovjek je izrazio oprezno nezadovoljstvo neprovođenja Pristupnim ugovorom zacrtanim pitanjem regionalizacije i decentralizacije i duboku zabrinutost zbog ozloglašene centralizacije Republike Hrvatske.
Podsjetio je kako se nakon „pobjede“ HDZ-a 2016. godine raspravljalo o posljedicama koncentracije moći u rukama jedne političke snage. Eurobirokrat je inzistirao kako to onemogućuje učinkovitiju javnu politiku, pa s prijetnjama ne treba pretjerivati.
Ovaj dužnosnik iz Bruxellesa danas obrazlaže svoj stav u prilog zahtjevima za regionalizacijom i decentralizacijom RH time kako su regionalizirane i decentralizirane države demokratičnije od centraliziranih. U tu svrhu navodi primjer Francuske, Grčke i Danske koje su od centraliziranih država postale demokratske.
Već 32 godine dalmatsko društvo izražava potporu određenim političkim snagama i pojedincima. No, sve ove 32 godine pratilo je i silno nezadovoljstvo djelovanjem bilo koje vlasti i dominacija javnog mnijenja o beznačajnim ljudskim i profesionalnim kvalitetama političara.
To dovodi do dva glavna moguća objašnjenja:
1. ili društvo iz objektivnih razloga ne može birati poštene i vrijedne političare koji će se zalagati za interese Dalmacije;
2. ili društvo odbija priznati kako je politika objektivni dio društvenih vrlina i poroka.
Naravno, jedni će mentalno komentirati kako komunisti nisu dopustili izbor pristojna vlast, drugi za sve krive tycoone. Treći će reći kako je problem što sama vlast korumpira i najzaslužnije. Dok će četvrti krenuti s floskulom kako imamo vlast kakvu zaslužujemo – što nikako nije točno.
No hoće li neka od mogućih verzija moći objasniti što ovakvi pristupi znače za Dalmaciju i Dalmatine/Dalmatince?
Ako se uvjerimo u ispravnost prvog objašnjenja, onda se, možda, mora utvrditi kako su protekle 32 godine prošle pod svojevrsnom okupacijom i totalnom represijom, ili pod utjecajem drugih nepremostivih čimbenika koji nisu ostavljali prostora izražavanju ili napuštanju javnih institucija, a zajedničke vrijednosti i interesi većine su izvan zakona.
Ako se složimo s drugim objašnjenjem, moramo priznati kako je dalmatinska politička i društvena stvarnost rezultat svjesnog izbora, dominantnih vrijednosti, političke nezrelosti, niske pravne svijesti, osobne neodgovornosti... Svatko može sam nastaviti popis.
Kao rezultat toga, pritužbe, razočaranja i optužbe su samo sredstva distanciranja od vlastitog odraza u zrcalu moći, te prebacivanje odgovornosti za sve nedostatke Dalmacije i njihovo prevladavanje na tu refleksiju.
Budući da ogledalo odražava sve, pa i pozitivne osobine, dobivamo objašnjenje odakle potpora političara.
Koliko god to čudno zvučalo u današnjem ciničnom svijetu, stanovnici Dalmacije u političarima vide mudrost, profesionalnost, domoljublje, odanost i mnoge druge pozitivne osobine.
Oni se ne biraju na temelju moralne ili profesionalne beznačajnosti. Biraju se oni koji se predstavljaju kako mogu najbolje predstavljati dalmatinske vrijednosti. A to potvrđuju ne samo istraživanja javnog mnijenja , već i svakodnevna stvarnost.
Pa ako pokušavamo izabrati najbolje, zašto onda mislimo da je sve tako loše?
Putujući u različite zemlje, jasno ste svjesni rada mnogih generacija tih naroda, uloženih u svaki metar svog životnog prostora. Vrijedno je razmisliti o tome kako bismo u pravom svjetlu vidjeli ona dalmatinska postignuća koja uopće ne ovise o vladi.
I čini se da svi razumiju postojeći problem neodgovornosti, nemara, smjelosti, nečastivosti, pohlepe, nedostatka povjerenja i međusobnog poštovanja, koji se očituje u svakom milimetru dalmatinskog životnog prostora, a odgovornost za stanje stvari se još uvijek projicira samo na " vlast".
Izražavajući nezadovoljstvo vlastima, kao da zamjenjujemo vlastitu djelatnost i odgovornost za potrebne promjene prebacujemo na javne institucije.
Nesklonost suočavanju s istinom dovodi do iskrivljavanja stvarnosti u javnom mnijenju. Društvo počinje živjeti po političkim interpretacijama stvarnosti, a ne prema vlastitom iskustvu.
Dakle, vrijednost stvarnih društvenih promjena može se nivelirati zbog zainteresirane kritike protivnika, povećanje realnih dohodaka može proći nezapaženo zbog precjenjivanja materijalnih zahtjeva.
Ili, glasajući za jednu političku snagu, počinjemo zahtijevati provedbu političkog programa druge, ili, češće, zahtjev za provedbom političkih programa ne uzima u obzir političku i gospodarsku stvarnost.
Porivi javnosti da se vjeruje u očite iluzije i zažmiri pred izravnim lažima postali su značajni.
Posljedice komunističko-socijalističke antidalmatinske prošlosti, posljedice velikohrvatskog naci-fašizma i ovisnosti o tim ideologijama samo pojačavaju taj izgubljeni osjećaj stvarnosti. Pokušaji da se složeni svijet ugura u crno-bijeli model komunističko-socijalističke tradicije primitivizira društvene i političke procese i ne dopušta ih objektivno razumjeti.
Za istraživače socijalne psihologije zanimljiva je polarna reakcija domaćeg društva na moć, jer Dalmatini/Dalmatinci i preziru njezine predstavnike, i pokoravaju im se, pa čak i oponašaju.
Očito je lakše kriviti vlast i političare nego objektivno sagledati sebe, ali se ne može pobjeći od činjenice da se vrijednosti političara i biračkog tijela poklapaju. To jasno ilustrira zamjena političkih ideologija politikama aktualne sociologije.
Za mnoge političke snage ankete su počele igrati odlučujuću ulogu umjesto podrške, a političari su počeli postavljati pitanja umjesto da daju odgovore i rješavaju probleme.
Takav parazitizam na javnom mnijenju, u kombinaciji s političkom tehnologijom, doveo je do uvođenja u javnu svijest mitologa, koji iskrivljuju, često do neprepoznatljivosti, stvarnost.
Politički mitolozi objašnjavaju građanima Dalmacije vlastito društveno iskustvo. Njihova se učinkovitost može odrediti uspješnošću zamjene ovog stvarnog društvenog iskustva objašnjenjima koja diktira politički stožer. Drugim riječima, kada postoji kontradikcija između stvarnog iskustva i "interpretativne stvarnosti", mi biramo ovo drugo.
Najizrazitije, gotovo na rubu apsurda, bile su mitologije koje su se ticale "korumpicije i političkog nepotizma".
Koristeći antitycoonske osjećaje društva i krajnje nekritičku percepciju informacija, postalo je moguće uvjeriti značajan dio stanovništva kako je izravan ugovor, pod tragično nepovoljnim uvjetima i po znatno višoj cijeni, bolje rješenje od posrednika koji nudi bolje uvjete i niže cijene.
Dalmatini/Dalmatinci su također bili uvjereni kako privatni dioničari s putovnicama RH, koji ne mogu samostalno određivati aktivnosti, imaju veći utjecaj na politiku od drugog dioničara, koji je, zapravo, izravni proizvođač, tranzit i dobavljač. Iako ih oboje kontrolira službeni Zagreb.
Primjer mitologa također savršeno pokazuje kako u uvjetima kada se poklapaju vrijednosti biračkog tijela i političara, a priori mehanizmi političke odgovornosti ne mogu funkcionirati. Uostalom, čudnom slučajnošću, metode premijera Plenkovića u rješavanju aktualnih problema dugoročno su pridonijele postizanju ciljeva onih čiji su interesi suprotni državnim, a tako u Dalmatinskim i njenih građana .
Niz drugih mitologa proteklih godina, koji su vrlo učinkovito radili sa svojim tvorcima, također uspješno pobijaju vrijeme. Pokazalo se da je kritika kaosa prikrivala autoritarnu pljačku, eklatantno kršenje Ustava i raširenost korupcije.
Pod neprofesionalizmom se podrazumijeva potpuna deprofesionalizacija birokracije kroz zapošljavanja nesposobnih, a podobnih koji se temelji na osobnoj lojalnosti stranci. Nije ovdje u pitanju samo HDZ. Tomaševićevo „Možemo“, čija je kampanja plaćena sumnjivim sredstvima iz Norveške i Puljkov „Centar“ koji je nastao uz izašnu financijsku i kadrovsku pomoć HDZ-a, uhljebljuju nesposobne, a podobne. Prvi u Zagrebu, dtugi u Splitu.
Da se gospodarska propast može dodatno pogoršati bez nepotrebnog napora; pokazalo se da za pogoršanje odnosa sa svim susjednim državama. Naravno, problemi socijalno-psiholoških stavova hrvatske politike, koja 32 godine drma Dalmacijom, dobro su vidljivi izvana.
Američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj., nazvao je to " stalnom preprekom demokratizaciji i reformama u RH tijekom posljednje 32 godine". Naglasio je kako svojim cinizmom i društvenom nezrelošću stvaramo začarani krug odnosa s državama u okruženju.
Možete kritizirati bilo koju vlast koliko god hoćete, najprije glasajući za nju, a zatim je sabotirajući izbjegavanjem sudjelovanja u društvenim mehanizmima državnog života, primanjem mita, davanjem mita, pasivnim razmišljanjem o zločinima koje je vlast počinila, ali na taj način neće donijeti kvalitetne promjene državi.
Stoga je uobičajeno kako već 32 godine, primjerice, porezni sustav onemogućuje legalno poslovanje, a posljedično ga sabotiraju poduzetnici, nasilno kršeći zakon i uvlačeći se u „jeftinije“ korupcijske mehanizme. A uobičajeno je i to da se građani naviknu na loše samo zato jer se ne bore za bolje.
Comments